O problemima u Leksikografskom zavodu, o tome zašto ugledni kulturni djelatnici moraju puniti novinske stupce i zašto o svemu tome mora biti obaviješten i sam premijer najviše znaju samo akteri sukoba. S jedne strane, Velimir Visković, predsjednik Hrvatskog društva pisaca, glavni urednik Hrvatske književne enciklopedije i urednik u nakladničkoj kući Profil, cijenjeni krležolog, poslao je pismo Ivi Sanaderu u kojem ga upozorava na probleme o pripremi enciklopedije. Ustvrdio je pritom kako rad opstruiraju glavni ravnatelj Tomislav Ladan i ravnatelj Vlaho Bogišić koji maltretiraju zaposlenike. S druge pak strane, Vlaho Bogišić, ravnatelj Zavoda, u razgovoru za Poslovni dnevnik otvoreno priznaje kako u Leksikografskom zavodu pritiska, problema i stresa ima, kao uostalom i u svakoj tvrtki u Hrvatskoj. Ima, dodaje, i povišenih tonova, ali samo prema zaposlenicima koji su hijerarhijski na istoj ili višoj funkciji, nikako ne prema niže rangiranim zaposlenicima. A tu je i Tomislav Ladan, koji je u jednom dnevnom listu izjavio kako “mobing nije apstraktna kategorija” i kojemu je Bogišić priklonjen.

Strah i teror
Na Hrvatskoj književnoj enciklopediji surađuje 250 autora koji će ispisati ukupno 220.000 redaka, a rad je gotovo pred finalizacijom. Visković smatra da dvojica ravnatelja dovede u pitanje realizaciju toga projekta svojim navodnim idejama, a tvrdi i to da obojica već godinama maltretiraju zaposlenike šireći teror i strah. Visković u pismu Sanaderu iznosi sijaset optužbi, podsjećajući i na pismo koje su sindikati još 2005. godine uputili upravi, prosvjedujući zbog uvođenja stegovnih mjera u Grafičkom odjelu kao što su zabrana skretanja pogleda s računala, zabrana napuštanja pisaćeg stola i međusobnog komuniciranja u Komercijalnom odjelu, kao i prijetnji otkazom. Bogišić odgovara kako optužbe dolaze iz ustiju čovjeka koji svoje uredničke sposobnosti najvećim dijelom troši na konkurenciju, nakladničku kuću Profil. Da se s istim žarom posveti radu na enciklopediji, Bogišić smatra da mjesta za takve objede možda ne bi ni bilo. “Naši se radnici, kojih ima 203, žale na mobing, pritisak i stres, i toga ima. Pa pod pritiskom rokova sam i ja”, kaže Bogišić, dodavši kako takvo ponašanje nije namjerno. “Smatram da si mogu dati za pravo da povišenim tonom razgovaram s osobama koje su hijerarhijski na istom ili većem položaju od mene, ali deranja na zaposlenike nema”, kaže Bogišić za Poslovni dnevnik.

Lijepe vijesti
Viskovićeve poteze ne želi komentirati. Lako je, dodaje, iznositi prljavo rublje, ali se pita zašto nitko ne progovara o dobrim stvarima. “Od 2003. zaposleno je 40 mladih ljudi, to se nije dogodilo desetljećima”, tvrdi Bogišić. Prema Zakonu o Leksikografskom zavodu Vlada imenuje ravnateljstvo, osim dvojice članova koje kao svoje izravne predstavnike biraju zaposlenici. Zbog toga Velimir Visković očekuje od premijera Sanadera da arbitrira u tom sporu. “Političari su na potezu. Trebaju se izjasniti podržavaju li ovakvu upravu jedne od vodećih nacionalnih institucija”, kazao je Visković. Iz Vlade se još nije čuo nijedan glas o tom sporu.

Visković: “Ladana ne vidim kao novog Krležu”

“Atmosfera straha i terora koji vlada u našoj ustanovi već je postala općim mjestom kuloarskih priča u ovom gradu, uz prepričavanje ravnateljevih pitoresknih ekscesa. Strah od odmazde sprječavao je uposlenike da javno artikuliraju svoj otpor”, izjavio je Velimir Visković, optuživši ravnatelja Tomislava Ladana da namjerno potiče vehementne reakcije i amplitude u ponašanju Vlahe Bogišića, “uživajući u toj situaciji”. “Možda se Ladan vidi kao drugi Krleža, ali ja ga takvim ne vidim”, rekao je na kraju Visković.