Bračni par Danielle i Kivanc Aslaner sve donedavno živio je i radio u San Franciscu: Danielle je godinama bila u korporativnoj branši, dok je Kivanc, podrijetlom iz Istanbula, bio dio moćne IT industrije. Oduvijek su bili ljubitelji mora i brodova, a prije desetak godina Danielle je svojem suprugu poklonila skiperski tečaj, piše Jutarnji list.

– Vidjela sam koliko to voli, pa sam mu željela pružiti priliku da nauči što više može. To nam je dobro i došlo jer smo, kad je sve položio, često s prijateljima odlazili na izlete brodom. Ipak, i sama sam vidjela koliko je to zanimljivo, a i željela sam mu što više pomagati dok smo na brodu, da se povežemo i na toj razini, tako da sam i ja upisala tečaj. Završila sam ih sve, pa i onaj najviši, za prekoocenaske ture – govori Danielle i dodaje da ni ona ni Kivanc nisu ni u najluđim snovima mislili da će ikad posjedovati brod, a kamoli na njemu živjeti.

Saga s kupnjom broda počela je neposredno prije pandemije.

– Zapravo nas je brod doveo u Hrvatsku. Pronašao sam u Biogradu idealan, po optimalnoj cijeni, te smo se zajedno odlučili za njega. Hrvatska ima najbolje tržište za kupnju brodova, u svim ostalim zemljama gdje sam tražio jednostavno su bili precijenjeni ili pak preveliki i teški za naše potrebe. Finalizirao sam ugovor o kupnji u veljači 2020. i mjesec dana poslije, paf, svijet se zatvorio! I mi smo morali cijelu našu avanturu staviti na čekanje. Godinu dana! Hvala Bogu da ja nisam odmah dao otkaz kao što je Danielle – smije se Kivanc, koji je u svojem uredu izvjesio hrvatsku zastavu kako bi svaki dan gledao u svoj san i kako bi mu bar malo bilo lakše znajući da će jednog dana biti na svojem brodu, u Disneylandu za jedrenje, kako ovaj par naziva našu zemlju.

– Brod nas je tu doveo, no ljepota zemlje nas je zadržala. Toliko je toga na tako malom teritoriju, a za plovidbu je savršena. Od lipnja putujemo cijelom obalom, od Slanog do Istre pa natrag do Slanog, gotovo sa svih strana, a opet imam osjećaj da smo samo dva posto toga vidjeli. Da smo ovdje cijeli život, bilo bi nam premalo – smije se Danielle.

Cilj im je tri do pet godina živjeti ovim morsko-nomadskim životom. No, unatoč tome što im je naša zemlja prelijepa, zbog visokih cijena neće ostajati koliko bi htjeli, piše Jutarnji list.

– Nažalost, Hrvatska je skupa. Posebno za ljude poput nas koji žive na brodu. Ovdje se gotovo sve plaća, od marina i bova do sidrenja, da ne govorim o restoranima na otocima koji su jako skupi. Žao nam je što u ova četiri mjeseca nismo upoznali nikoga tko živi na brodu da nas malo usmjeri, no čula sam da su takve grupe ljudi više po Grčkoj i Turskoj, gdje je sve jeftinije. Tako da ćemo i mi nakon ovog ljeta otići tamo izvidjeti situaciju. Ostavit ćemo, doduše, brod na ‘zimovanju’ u Slanom, a onda ćemo već u ožujku krenuti prema južnijem Mediteranu – najavljuje ovaj avanturistčki par, koji već neko vrijeme pokušava riješiti sve vezano uz boravišnu dozvolu. I, gle čuda, upoznali su našu birokraciju.

– Uvijek nam fali taj jedan papir – smiju se uglas, prepričavajući svoje avanture po šalterima. Unatoč tome, pozitivni kakvi jesu, ne živciraju se puno. Uostalom, na odmoru su života, čemu to kvariti?

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost