Sport & biznis - SP 2026.
EN DE

Bitka za kapital kojem kune ne bježe ‘sa strane’

Autor: Suzana Varošanec
22. prosinac 2006. u 06:30
Podijeli članak —

U Hrvatskoj je na djelu svojevrsan paradoks: makroekonomski pokazatelji su sve bolji, a građani i poslovni ljudi vjeruju da je korupcije sve više

Politički savjetnik Europske banke za obnovu i razvoj u Londonu Chris Cviić nedavno je podsjetio na istraživanja o (ne)uspjesima tranzicije koja su pokazala da mnogo ljudi ne glasuje protiv vlada koje su dovele do ekonomskih promjena koje rezultiraju, primjerice, gubitkom posla, zatvaranjem tvornica ili razlikama u društvenim klasama, nego im je veće razočarenje ponašanje vladajućih, primjerice nepoštenje, koje uključuje i korupciju. Njegov savjet Sanaderovoj Vladi stoga glasi da se ne treba ustručavati provođenja reforme pravosuđa i borbe protiv korupcije, te aktivnosti treba pojačati kako bi sudstvo zadovoljilo građane i poslovne interese. U Hrvatskoj se svi slažu da Hrvatska ide u dobrom smjeru, no EK traži u 2007. konkretne rezultate u pogledu otkrivanja korupcije na visokoj razini. Ravnatelj HUP-a mr. Đuro Popijač i nezavisni ekonomski analitičar dr. Željko Lovrinčević prioritetnim drže bržu provedbu strukturnih reformi u pravosuđu i javnoj upravi te provođenje programa borbe protiv korupcije koje treba pratiti Nacionalno vijeće sastavljano od članova bez ijedne mrlje. Lovrinčević smatra da je glavna reformska prepreka nedostatak političke volje i kapacitet stručnih ljudi da te reforme provede (javna uprava), a ne korupcija sama po sebi.“U praksi svi projekti završavaju populističkim mjerama, a potreban je sustavan pristup”, kaže on. Tako je potrošeno vrijeme. Godinama se najprije mislilo da u makroekonomiji leži rješenje za hrvatski problem nedovoljne konkurentnosti, a kada su se rješenja iz makro sfere – monetarne i fiskalne politike – preselila u mikro sferu, sve se spustilo na razinu operativnih programa i voditelja projekta. Iako podržavaju aktivnosti Vlade u 2006., ekonomistima i poduzetnicima je teško razumjeti kako je to Hrvatska izuzetak u odnosu na druge zemlje upravo po tome da se poboljšava većina makroekonomskih indikatora statističke naravi – od produktivnosti, inflacije, smanjenja deficita javnog sektora i gospodarskog rasta, dok s druge strane pogoršava se većina tzv. mekih indikatora koji se tiču korupcije, pravosuđa i funkcioniranja javne uprave.

već od 5 € mjesečno
Pretplatite se na Poslovni dnevnik
Pretplatite se na Poslovni Dnevnik putem svog Google računa, platite pretplatu sa Google Pay i čitajte u udobnosti svoga doma.
Pretplati se i uštedi

Kako ne znaju ni za jedan sličan slučaj o tome da te dvije stvari mogu ići različito, zaključuju da se Hrvatska nalazi u prijelomnoj fazi u kojoj će se svi statistički indikatori i gospodarski rast pogoršati ako se ne popravi pravosuđe, ne suzbije korupcija i ne postigne kvalitetan sustav javne uprave, ili će se soft indikatori poboljšati što će i osigurati dugoročni gospodarski rast.“Hrvatska se nalazi pred zadatkom: ili će provesti te reforme i otkloniti dihotomiju da se jedan dio hrvatskih makroindikatora poboljšava, a da druge strane ljudi osjećaju da ne funkcionira sustav ili će morati priznati neuspjeh. Vjerujem da se s negativnom percepcijom korupcije pretjeruje, ali i to je pokazatelj ukupnog ambijenta u kojem se zemlja nalazi. Na začelju je kolone u smislu eurointegracija, pomalo isfrustrirana činjenicama da je bila dugo u izolaciji, da je obnovu nakon ratnih stradanja morala napraviti sama i da se upravo na njoj vježbaju ona pravila i instrumenti koji se nisu na nikom vježbali u prvom krugu zemalja pristupnica, pa ni kod Rumunjske i Bugarske koje su nove članice i od kojih je Hrvatska za 30 do 40 posto razvijenija, pa je te zemlje neće sustići daljnjih 15 godina. Vjerojatno takva frustracija rađa dio pesimizma i nestrpljivosti te iz toga dolazi negativna percepcija korupcije”, kaže Lovrinčević. Popijač podsjeća kako najkonkuretnije zemlje imaju indikator percepcije korupcije na najnižoj razini. “Napori koji se čine morat će biti intenzivniji i konkretniji, a dobro je što EK stalno ponavlja tu temu, što drži tenziju na tom području te traži konkretne i opipljive rezultate”, objašnjava Popijač. “Krupnih igara i zvjerki je uvijek bilo u svim državama, smatra Popijač, naglašavajući da se kod nas poduzetnik već na najnižoj razini susreće s problemima, a to čini poslovanje ili jednostavnim i dobrim ili grčevitim, pa je ključno da na tim razinama društvo profunkcionira. ”No ako netko ima loš obrazac ponašanja koji gleda na vrhu, onda će se i on na najnižoj razini upustiti u nedozvoljene radnje“, ocjenuje Popijač.U Hrvatskoj dok kapital dođe do konačne uporabe, mora ”sa strane“ potrošiti više nego primjerice, u Slovačkoj ili Mađarskoj. Stoga naši sugovornici kane pozorno prati rad Nacionalnog vijeća za provedbu nacionalne strategije borbe protiv korupcije. Lovrinčević nije njegov član, a HUP ima svog predstavnika.”S obzirom da je program dobar, pitanje je samo da provedbu netko ocjenuje te kakve su posljedice za one koji program ne realiziraju. Zato smo predložili da se na nacionalnoj razini formira tijelo koje će ocjenjivati provedbu same strategije”, rekao je Popijač.

Politički savjetnik Europske banke za obnovu i razvoj u Londonu Chris Cviić nedavno je podsjetio na istraživanja o (ne)uspjesima tranzicije koja su pokazala da mnogo ljudi ne glasuje protiv vlada koje su dovele do ekonomskih promjena koje rezultiraju, primjerice, gubitkom posla, zatvaranjem tvornica ili razlikama u društvenim klasama, nego im je veće razočarenje ponašanje vladajućih, primjerice nepoštenje, koje uključuje i korupciju. Njegov savjet Sanaderovoj Vladi stoga glasi da se ne treba ustručavati provođenja reforme pravosuđa i borbe protiv korupcije, te aktivnosti treba pojačati kako bi sudstvo zadovoljilo građane i poslovne interese. U Hrvatskoj se svi slažu da Hrvatska ide u dobrom smjeru, no EK traži u 2007. konkretne rezultate u pogledu otkrivanja korupcije na visokoj razini. Ravnatelj HUP-a mr. Đuro Popijač i nezavisni ekonomski analitičar dr. Željko Lovrinčević prioritetnim drže bržu provedbu strukturnih reformi u pravosuđu i javnoj upravi te provođenje programa borbe protiv korupcije koje treba pratiti Nacionalno vijeće sastavljano od članova bez ijedne mrlje. Lovrinčević smatra da je glavna reformska prepreka nedostatak političke volje i kapacitet stručnih ljudi da te reforme provede (javna uprava), a ne korupcija sama po sebi.“U praksi svi projekti završavaju populističkim mjerama, a potreban je sustavan pristup”, kaže on. Tako je potrošeno vrijeme. Godinama se najprije mislilo da u makroekonomiji leži rješenje za hrvatski problem nedovoljne konkurentnosti, a kada su se rješenja iz makro sfere – monetarne i fiskalne politike – preselila u mikro sferu, sve se spustilo na razinu operativnih programa i voditelja projekta. Iako podržavaju aktivnosti Vlade u 2006., ekonomistima i poduzetnicima je teško razumjeti kako je to Hrvatska izuzetak u odnosu na druge zemlje upravo po tome da se poboljšava većina makroekonomskih indikatora statističke naravi – od produktivnosti, inflacije, smanjenja deficita javnog sektora i gospodarskog rasta, dok s druge strane pogoršava se većina tzv. mekih indikatora koji se tiču korupcije, pravosuđa i funkcioniranja javne uprave.

Kako ne znaju ni za jedan sličan slučaj o tome da te dvije stvari mogu ići različito, zaključuju da se Hrvatska nalazi u prijelomnoj fazi u kojoj će se svi statistički indikatori i gospodarski rast pogoršati ako se ne popravi pravosuđe, ne suzbije korupcija i ne postigne kvalitetan sustav javne uprave, ili će se soft indikatori poboljšati što će i osigurati dugoročni gospodarski rast.“Hrvatska se nalazi pred zadatkom: ili će provesti te reforme i otkloniti dihotomiju da se jedan dio hrvatskih makroindikatora poboljšava, a da druge strane ljudi osjećaju da ne funkcionira sustav ili će morati priznati neuspjeh. Vjerujem da se s negativnom percepcijom korupcije pretjeruje, ali i to je pokazatelj ukupnog ambijenta u kojem se zemlja nalazi. Na začelju je kolone u smislu eurointegracija, pomalo isfrustrirana činjenicama da je bila dugo u izolaciji, da je obnovu nakon ratnih stradanja morala napraviti sama i da se upravo na njoj vježbaju ona pravila i instrumenti koji se nisu na nikom vježbali u prvom krugu zemalja pristupnica, pa ni kod Rumunjske i Bugarske koje su nove članice i od kojih je Hrvatska za 30 do 40 posto razvijenija, pa je te zemlje neće sustići daljnjih 15 godina. Vjerojatno takva frustracija rađa dio pesimizma i nestrpljivosti te iz toga dolazi negativna percepcija korupcije”, kaže Lovrinčević. Popijač podsjeća kako najkonkuretnije zemlje imaju indikator percepcije korupcije na najnižoj razini. “Napori koji se čine morat će biti intenzivniji i konkretniji, a dobro je što EK stalno ponavlja tu temu, što drži tenziju na tom području te traži konkretne i opipljive rezultate”, objašnjava Popijač. “Krupnih igara i zvjerki je uvijek bilo u svim državama, smatra Popijač, naglašavajući da se kod nas poduzetnik već na najnižoj razini susreće s problemima, a to čini poslovanje ili jednostavnim i dobrim ili grčevitim, pa je ključno da na tim razinama društvo profunkcionira. ”No ako netko ima loš obrazac ponašanja koji gleda na vrhu, onda će se i on na najnižoj razini upustiti u nedozvoljene radnje“, ocjenuje Popijač.U Hrvatskoj dok kapital dođe do konačne uporabe, mora ”sa strane“ potrošiti više nego primjerice, u Slovačkoj ili Mađarskoj. Stoga naši sugovornici kane pozorno prati rad Nacionalnog vijeća za provedbu nacionalne strategije borbe protiv korupcije. Lovrinčević nije njegov član, a HUP ima svog predstavnika.”S obzirom da je program dobar, pitanje je samo da provedbu netko ocjenuje te kakve su posljedice za one koji program ne realiziraju. Zato smo predložili da se na nacionalnoj razini formira tijelo koje će ocjenjivati provedbu same strategije”, rekao je Popijač.

Autor: Suzana Varošanec
22. prosinac 2006. u 06:30
Podijeli članak —
Komentirajte prvi

Moglo bi vas Zanimati

New Report

Close