Tako su se naspram tradicionalnih metoda u zadnje vrijeme počele pojavljivati i agilne metode upravljanja projektima koje skraćuju vrijeme, odgovaraju izazovima promjena i održavaju interakciju s klijentima tijekom razvijanja projekata.

“Brzina promjena u ovoj industriji je tolika da je životni vijek mnogih kompanija mjeri u mjesecima ili tjednima. Imajući na umu takvu dinamiku nije ni čudo da se sve više spominje agilna metodologija razvoja softvera koju omogućava brzu isporuku i fleksibilnost dok u isto vrijeme garantira kvalitetu i uključenost interesa krajnjeg korisnika” napominje Doc. dr. sc. Mislav Ante Omazić sa Ekonomskog fakulteta u Zagrebu. Koliko je ta metoda u razvojima projekata popularna govori i Mario Špundak iz OptimIT-a koji piše doktorski rad upravo na temu agilnog upravljanja projektima. “U zadnje dvije godine sve se više koriste agilne metode. Mi u OptimIT-ju koristimo agilno upravljanje porojektima u kombinaciji s tradicionalnim metodama. Dakako, projekt ne treba prilagođavati pristupu nego obrnuto” napominje Špundak. Objašnjava da je agilni pristup bolji za manje projekte koji trebaju biti završeni u kratkom roku i koji nisu kritični.

“Ako trebate izraditi sustav koji se spaja na internet, a projekt ne uspije, jedino što gubite jest komfor. U slučaju da morate izraditi sustav koji će služiti upravljanju avionima, ako sustav ne radi možete izgubiti ljudske živote. Pri tim složenijim projektima bolje je koristiti tradicionalni pristup jer je detaljniji i pri postavljanju projekta zna se konačni cilj te se zna da neće doći do nekih većih promjena” objašnjava Špundak moguću kritičnost. Ostaje pitanje zašto se onda pri svakom projektu izrade softvera ne koristi samo tradicionalni pristup? U Manifestu o agilnom upravljanju projektima koji su 2001. godine osmilili stručnjaci za razvoj softvera u američkoj saveznoj državi Utah definirane su glavne prednosti agilnog pristupa nad tradicionalnim. Prema manifestu pojedinac i interakcija su ispred procesa i alata. Softver koji radi je ispred opsežne dokumentacije, a kolaboracija klijenata je ispred pregovaranja oko ugovora. Također, odgovori na promjene su uvijek ispred praćenja plana. “Agilne tehnike u OptimaIT-u koristimo u trenutnim projektima i pokazuju se uspješnijim u odnosu na tradicionalne pristupe projektima razvoja programske podrške.

Takav način rada znači kratke i česte sastanke projektnog tima, kada je potrebno održavati fokus na zadacima, te iz dana u dan pratiti dinamiku projekta kako projekt ne bio probio rokove. U agilnom upravljanju projektima važne su česte isporuke dijela proizvoda koji radi – iterativni pristup, koristimo u slučajevima kada korisnički zahtjevi nisu dovoljno jasni, ili korisnik ne može dovršiti konačne zahtjeve u kraćem roku. Na taj način dobivamo kvalitetnu i brzu povratnu informaciju, a korisnik uvid u konačni proizvod. Fokus je na najpotrebnijim dijelovima konačnog proizvoda, onima koji su najvažniji korisniku za rad s proizvodom“ spominje Špundak. Dodaje kako je za agilni pristup također važno planiranje projekta u dijelovima, dakle kratkoročni ciljevi. Na taj način se projektni plan tijekom vremena mijenja. Kompanija koja je naručila softver u razgovoru s timom koji izrađuje projekt reći će što im se ne sviđa ili što nisu očekivali te će na temelju toga tim moći izmjeniti pojedini djelovi. Projektni tim se sastaje što je češće moguće, čime se poboljšava pogotovo neformalna komunikacija, a na sastancima se utvrđuju i zadatci koji će se obaviti tijekom dana.

Pojedini analitičari smatraju da agilna metoda upravljanja projektima nije najbolji pristup jer ne postoje empirijski dokazi da metoda radi. Profesor Omazić potpuno drugačije gleda na to. ”Jedna od uobičajenih zabluda o agilnim procesima jest kako su oni sami po sebi dostatni i da se njihovom primjenom gubi potreba za klasičnim projektnim menadžmentom. Jasno je kako je projektni menadžment kritičan za uspjeh većine projekata, čak i onih koji se provode po agilnim principima. Bez njega projektni timovi ne bi mogli voditi projekte koji su od najveće vrijednosti za poduzeće, ne bi se pazilo na idealnu mješavinu osobnosti i vještina, a rezultati bili ispred motivacije članova tima. Iako se agilna metodologija projektnog menadžmenta primarno odnosi na razvoj softvera, neki su njeni elementi univerzalno primjenjivi te se mogu promatrati kao spoj menadžmenta i vodstva” kaže Omazić. Sve veću popularnost agilnog upravljanja projektima dokazuje i PMI (Project Managment Institut) na kojem će se certificirat stručnjaci za upravljanje agilnim projektima.
(Nikolina Buljan)

Agilni pristup

Odličan za manje i kreativne projekte
Razlozi odabira su kreativni, inovativni projekti, a korisnički zahtjevi nejasni. Učestala je i bliska suradnja s korisnicima. Znanje o projektu neopipljivo i riječ je o manjim projektima. Organizacije su spremne prihvatiti agilni pristup. Kolocirani projektni tim te manji timovi. Manje kritični sustavi (proizvodi projekta). Iterativni, složeni projektni plan

Tradicionalni pristup

Budućnost bez dima

Iza kulisa 1.500 znanstvenika: Kako nastaju proizvodi koji mijenjaju duhansku industriju

Poslodavac prijetelj obitelji

Cilj projekta je nagraditi poslodavce koji razumiju važnost ravnoteže između poslovnog i obiteljskog života

Fluktuacija među članovima tima
Jasni korisnički zahtjevi i mala očekivana količina zahtjev za promjenama. Korisnici nisu uključeni u projekt. Naglasak je na formalnoj dokumentaciji. Veći projekti. Organizacije žele koristiti postojeće procese ili su u pitanju veće organizacije. Članovi projektnog tima nisu naglašeni i očekivana je fluktuacija unutar tima ili distribuirani timovi. Posljedice pada sustava (proizvoda projekta) bi bile ozbiljne. Projektni plan je linearan.