Otkad su prošlog listopada države počele potpisivati (ne još i ratificirati) trgovinsko-pravni sporazum ACTA-u, milijuni su ljudi u svijetu počeli stvarati obrambenu frontu. U očima običnih građana, ACTA je pokušaj korporacija da u sprezi s vlastodršcima pridruženih zemalja ograniče građanske slobode. Nominalno je svrha ACTA-e suzbijanje raznovrsnog kršenja autorskih i srodnih prava – otud i naziv Anti-Counterfeiting Trade Agreement (Trgovinski sporazum protiv krivotvorenja).

Međutim, načini na koje bi nositelji prava posredstvom ISP-a (davatelja internetskih usluga) i organa represije hvatali prekršitelje izazvali su bojazan da je nakana tvoraca sporazuma mnogo podmuklija: kontrola cjelokupne internetske aktivnosti građana radi identificiranja nepoćudnih pojedinaca ili skupina, pri čemu je zaštita autorskih prava i patenata samo izlika. Doista, raniji je tekst ACTA-e predviđao obavezu ISP-ova da kontroliraju aktivnost na internetu i automatski prijavljuju prekršitelje vlastima. Srećom, posljednja je verzija teksta znatno razblažena, ocjenjuje komunikacijski savjetnik Marko Rakar, čiji je pogled na ACTA-u danas nešto optimističniji. “ACTA ne predviđa automatsku odgovornost ISP-ova. Njihova odgovornost postoji samo ako se ogluše na upozorenja ili traženja informacija o potencijalnim počiniteljima od strane nositelja autorskih prava”, kazao nam je Rakar. “Ova odgovornost nije dramatično različita od postojećih zakonskih rješenja i jedino potencijalno sporno pitanje jest što je točno dokaz, odnosno koji je stupanj sumnje dovoljan kako bi se opravdala predaja osobnih podataka nekog od potencijalnih prekršitelja. ISP ima obvezu provoditi kontrolu samo ako se to od njega eksplicitno traži i to, prema tekstu sporazuma, ako postoji jasna i nedvojbena indicija da su prekršena autorska prava, odnosno da je sasvim izvjesno da će se ponoviti.” Ipak, mnogi još uvijek smatraju da bi i razvodnjena verzija sporazuma dala pokriće vlastima zemalja članica za postupke kojima bi se kršila privatnost građana.

I za sitne prijestupe stroge kazne?
Ozren Kanceljak, komunikacijski menadžer Digitel grupe, skrenuo nam je pažnju na još jednu prijepornu odredbu ACTA-e, s kojom se izjednačavaju bitno različiti načini i stupnjevi neovlaštenog korištenja autorskih sadržaja. “ACTA je opasna, između ostaloga, zbog toga što ne pravi razliku između korištenja autorskih djela za osobne potrebe i organiziranog ekonomskog piratstva”, tvrdi Kanceljak. Hrvatsko zakonodavstvo zasad ne propisuje kazne za kopiranje zaštićenih sadržaja, ako se ono obavlja za privatno gledanje i slušanje. Na ovo se u svibnju 2011. osvrnuo tadašnji glasnogovornik MUP-a Krunoslav Borovec, danas savjetnik ministra Ranka Ostojića, kad su ga novinari upitali hoće li policija imati pravo prisluškivati građane u slučaju sumnje u prijestupe poput ilegalnog skidanja i reproduciranja glazbe ili filmova s interneta. “Posebne se radnje (u ovom slučaju prisluškivanje, op. a.) ne mogu provoditi protiv osoba koje to čine za vlastite potrebe, jer je u cijeni svih elektroničkih medija uključena i naknada za zaštitu autorskih prava tako da se snimanje i reprodukcija za vlastite potrebe ne smatra kaznenim djelom”, odgovorio je tada Borovec, što su prenijeli brojni hrvatski mediji. Kanceljak vjeruje da bi u svijetu bilo mnogo manje piratiziranja audiovizualnih sadržaja kad bi digitalni filmovi i glazba bili dostupni u svim zemljama po realnim cijenama. Iz Hrvatske, primjerice, ni danas nije moguće kupiti pojedinačne pjesme od Appleovog iTunesa ili od Amazona, već se mogu samo naručiti cijeli CD-ovi ili DVD-ovi, koji su – dakako – skuplji.

“Organizacije koje kolektivno skrbe za autorska i srodna prava snose veliku krivnju i odgovornost, jer nisu omogućile dostupnost svoga repertoara. Nisu razvijale nove poslovne modele usporedno i pravedno svugdje u svijetu, već su se koristile zajamčenim monopolnim statusom i time pogodovale razvoju organiziranog ekonomskog piratstva”, ocjenjuje Digitelov menadžer. “Svjetska praksa pokazuje da se uvođenjem fer usluga po fer cijenama obuzdalo neovlašteno odnosno ilegalno skidanje i korištenje glazbenih i filmskih djela”, veli Kanceljak. “Kad bi nositelji prava nove poslovne modele proširili globalno, stekli bi veća prava i opravdanja za gonjenje takozvanih pirata.” Rakar potvrđuje da korisnici interneta “downloadaju” manje ilegalnih sadržaja kad su im na raspolaganju legalno pribavljivi autorski sadržaji. No, napominje da čak ni “piratiziranje” nije nužno štetno za filmsku i glazbenu industriju. “Postoje studije koje pokazuju da korisnici piratskog sadržaja u prosjeku više kupuju i konzumiraju legalne sadržaje. Korelacija je sasvim jasna”, kaže. Po Rakarovom mišljenju, za digitalne bi sadržaje morala vrijediti jednaka pravila kao i za sadržaje u drugim formatima. “Dijeljenje sadržaja temeljno je pravo svakog korisnika. Ako možete novine ili knjigu nakon čitanja posuditi ili pokloniti drugome korisniku, isto treba vrijediti i za digitalne audio, video ili druge sadržaje.” Iako smatraju pravo na privatnost prvorazrednim pravom te liberalno gledaju na građane koji autorskim djelima raspolažu za vlastite potrebe, oba su naša sugovornika suglasna da je potrebno goniti one koji neovlašteno iskorištavaju tuđa djela iz komercijalnih pobuda.

Opravdan progon komercijalnih
Poput nedavno uhićenog Kima Dotcoma i ostatka ekipe iz Megauploada, servisa koji je ponajviše služio za razmjenu zaštićenih filmova, od čega je industrija imala mjerljivu štetu. “Autorska i intelektualna prava potrebno je štititi, osobito u situacijama kada netko piratizira neki sadržaj zbog stjecanja materijalne koristi”, kaže Rakar. Budući da nijedna zemlja još nije ratificirala ACTA-u te da je otpor javnosti velik, sudbina ovog sporazuma je neizvjesna. ACTA bi stupila na snagu – tamo gdje bude ratificirana – tek ako je ratificira šest pregovaračkih strana, pri čemu je Europska unija jedna pregovaračka strana, kao jedinstven teritorij. Prema raširenom i zasad neosporenom tumačenju, da bi ACTA mogla ući u primjenu u EU, potrebno je da je ratificiraju sve članice kolektivno. Budući da je malo vjerojatno da bi se Poljska, Bugarska, Njemačka i Danska mogle pridružiti sporazumu, ACTA je što se tiče EU na vrlo krhkim nogama. No, budući da iza nje stoje višebilijunski korporativni interesi, ne smije je se otpisivati; možda uskoro krene u protuofenzivu u izmijenjenom obliku ili pod drukčijim nazivom.

Bitno je osobno korištenje
Zato se plaća naknada ZAMP-u, prema članku 32. stavak 1. istog zakona: “Kad se autorsko djelo može reproducirati bez autorovog odobrenja u skladu s odredbama članka 82. ovoga Zakona, autor djela za koja se, s obzirom na njihovu prirodu, može očekivati da će bez njihova odobrenja biti reproducirana fotokopiranjem ili snimanjem na nosače zvuka, slike ili teksta za privatno ili drugo vlastito korištenje, ima pravo na odgovarajuću naknadu od prodaje tehničkih uređaja i praznih nosača zvuka, slike ili teksta.Kazneni zakon u članku 230., stavak 1, zabranjuje iskorištavanje (primjerice umnožavanje, reprodukciju, stavljanje u promet) autorskog djela u slučajevima kad je za takve radnje potrebno odobrenje autora ili nositelja prava i ako dotično odobrenje nije pribavljeno. No, za kopiranje sadržaja za strogo osobne i nekomercijalne potrebe nije potrebno odobrenje nositelja prava, kao što je razvidno iz relevantnih, ranije spomenutih odredbi Zakona o autorskom pravu. ”Kad u Zakonu o autorskom pravu i srodnim pravima stoji da netko ‘može’ nešto reproducirati, to znači da mu ne treba odobrenje autora“, odgovorio nam je Feldman. ”Prema tome takva radnja nije kazneno djelo, jer se prema Kaznenom zakonu obilježja kaznenog djela ostvaruju ako se djelo iskorištava bez odobrenja autora ‘kada je to odobrenje prema odredbama zakona potrebno’. Stoga nije kažnjivo skidanje sadržaja s interneta niti prebacivanje na MP3 plejer za vlastite potrebe.“Drukčiji zakonski tretman ima kopiranje audiovizualnih sadržaja za druge osobe, jer se to više ne može smatrati ”vlastitom potrebom”. Dakle, nije dopušteno prženje CD-a ili DVD-a da bi vaš prijatelj mogao posjedovati primjerak filma ili albuma, iako ste vi legalno pribavili original. Zabranjeno je i postavljanje zaštićenih sadržaja na internet, pa i na popularne servise poput YouTubea, neovisno o odsustvu komercijalnih ciljeva. Naime, kao što je vidljivo iz odredbi Kaznenog zakona i Zakona o autorskom pravu, zaštićeni sadržaji ne smiju se stavljati na raspolaganje javnosti bez odobrenja nositelja autorskog prava.

Komunikacija Predsjedničkih dvora

Kako se Josipović “zaletio”
Koliko javnost zazire od ACTA-e osjetio je i hrvatski predsjednik Ivo Josipović nakon što je izrazio podršku ovom sporazumu, napavši istovremeno kršitelje autorskih prava. Brojni su mu građani prigovorili da je u sukobu interesa kao ugledni skladatelj, kojemu je zacijelo stalo i do naplate vlastitih naknada. Umiješala se i neformalna internetska skupina Anonymous dvostrukim rušenjem službene stranice Ureda predsjednika, prosvjedujući zbog podrške sporazumu čija provedba potencijalno ugrožava privatnost korisnika interneta. “Predsjednik Josipović je inicijalno reagirao onako kako funkcionira cijeli život – stao je bezkompromisno u obranu autorskih prava”, rekao nam je Krešimir Macan, stručnjak za kriznu komunikaciju iz Manjgure. Pri tom je zaboravio da je izgradio jaku prisutnost da društvenim mrežama, koje su na taj stav, lišen razumijevanja za druge aspekte ACTA-e, reagirale burno i s odlučnim odbijanjem takvog jednostranog pristupa.“Nakon sto je hakerskim napadima i serijama negativno intoniranih članaka uzdrmana cijela hrvatska industrija autorskih prava – koja je daleko od bezgrešne, kao i svaka monopolska industrija – Josipović je promijenio pristup i otvorio dijalog, što je trebao od samog početka. Sad je na dobrom putu, samo ne smije zaboraviti da je zakon velikih brojki na strani društvenih zajednica, inače bi ostao sam protiv svih.” S druge strane, podsjeća Macan, poljski premijer Tusk je stavljanjem ACTA-e pod povećalo postao heroj internetske Europe. “To je sada jedini pravi put za političke čelnike. Dijalog, pa i revizija ACTA-e ako treba. Ne mogu se ovakvi sporazumi donositi u tajnosti. To je u suprotnosti s konverzacijskom demokracijom prema kojom težimo uz pomoć društvenih mreža.”

Marketing sutrašnjice

Panel ‘Mediji i marketing’: Koja su tri najveća pomaka obilježila ovu godinu

alat za uštede i konkurentsku prednost

Svatko tko se registrira do kraja ove godine dobiva 100 besplatnih računa

Mišljenje pravnika

Kad je kopiranje dopušteno
Jedna od ozbiljnih manjkavosti ACTA-e je izjednačavanje masovnog postavljanja i preuzimanja autorskih sadržaja s komercijalnim ciljem te povremenog “skidanja” i presnimavanja takvih sadržaja za vlastite potrebe. Dok od one prve aktivnosti industrija nedvojbeno trpi značajnu štetu, učinak preuzimanja video spota s interneta ili kopiranja skladbi s CD-a na MP3 plejer za osobno korištenje zanemarivih je razmjera.

Tumačenje autorskog prava
O pravnom statusu skidanja i kopiranja sadržaja za vlastite potrebe konzultirali smo zagrebačkog odvjetnika Božidara Feldmana, koautora knjige “Autorsko pravo”. Po Feldmanu, ključne su odredbe članka 82. Zakona o autorskom pravu te članka 230. Kaznenog zakona. Članak 82. Zakona o autorskom pravu propisuje okolnosti pod kojima za korištenje djela nije potrebno odobrenje autora ili nositelja prava: “Fizička osoba može reproducirati autorsko djelo na bilo koju podlogu ako to čini za privatno korištenje, kao i reproducirati autorsko djelo u obliku fotokopije i za drugo vlastito korištenje, koje nema izravno ili neizravno komercijalnu svrhu i nije namijenjeno ili pristupačno javnosti”, stoji u članku 82.