Ante Mandić savjetnik je uprave tvrtke INsig2, Josip Bišćan član Uprave Infinuma, a zajedno su uoči konferencije Future Tense powered by Lürssen koja će se 8. svibnja održati u Zagrebu, kao predstavnici dvije različite generacije poslovnih ljudi, razgovarali o budućnosti poslovanja, analizirali kako ubrzan razvoj umjetne inteligencije utječe na IT industriju, kibernetičku sigurnost i konkurentnost. Složili su se da je Hrvatska IT industrija dosta uspješna te da se o tome malo zna i govori u javnosti. Starijem Mandiću, danas već umirovljeniku, INsig2 je samo jedna u nizu tvrtki…

“Krenuo sam 1992. i u tom sam vremenu kreirao puno tvrtki, a u jednoj od njih danas sam savjetnika. Grupacija se zvala IN2, a 2019. sam je prodao kanadskoj grupaciji CSI. Tvrtka u kojoj sam sada zove se INsig2 i bila je jedna od tvrtki iz grupacije koju sam izdvojio, a ostala je samostalna jer nije konkurirala matičnom biznisu IN2. Već tada kad sam je osnovao bavila se digitalnom sigurnošću, što je 2004. bila rana faza, ali već je i to bio neki vid predviđanja budućnosti. Danas digitalna sigurnost i forenzika postaju sve važniji i zapravo je samo pitanje koliko sve to možemo pokriti”.

Infinum posluje diljem svijeta, no ne bavi se sigurnošću već onim što klijenti žele – digitalnim proizvodima.

“Infinum ulazi u 20. godinu, a stvorili smo dobru reputaciju”, ističe Bišćan i nastavlja: “Primarno smo poznati po dizajnu i razvoju digitalnih proizvoda, od nekih mobilnih i web aplikacija do drugih potreba, ali zapravo se i mi u zadnje vrijeme bavimo kibernetičkom sigurnošću”.

Sudeći po web stranici, ne samo kibernetičkom, već i prometnom. Jedan od zadnjih proizvoda je sigurnosna kamera za bicikle kojom upravlja umjetna inteligencija…

“Za našeg klijenta Alps Alpine razvili smo proizvod koji se s njihovim već postojećim proizvodom uklapa u cijelo rješenje. Kamera snima pozadinu biciklista, svojevrsni je digitalni retrovizor s raznim pametnim značajkama, koje omogućavaju da se vidi ako dolazi neko vozilo ili postoji druga prijetnja sigurnosti”, objašnjava Mandić rad tvrtke koja je za Philips radila veliki projekt usmjeren na uvezanost pametnih kućnih uređaja…

“Philips, tj. današnji Versuni, razvija široku paletu proizvoda. Od žarulja koje su u nekom trenutku izdvojene u drugu firmu preko kućanskih uređaja do drugih raznih proizvoda. Taj cijeli set uređaja koji su pomoćni u kućanstvu, poput blendera ili pekača na vrući zrak, pokušali su objediniti i omogućiti korisnicima digitalno iskustvo, jednostavnije i lakše korištenje, a sve prilagodbe bile su ponajviše namijenjene pripremi jela i edukaciji kroz recepte, idejama što napraviti, ali i kontroliranju samog uređaja na udaljeni način”.

Sve je više digitalnih proizvoda, online kupovine, ali i online prevara. Tu nastupa INsig2. Mandić objašnjava:

“Da, INsig2 nastupa u segmentu kad treba vidjeti tko je prevario i istražiti cijelu priču. Online prevare su jedan od tih segmenata, ali danas i ne postoji neki kriminalni čin u kojem nemate nešto digitalno. Kriminalci imaju telefone, automobili su danas prepuni softvera, pa više radimo digitalno istraživanje automobila nego računala i mobitela. Danas kad kupujete neki aparat, on već ima u sebi neki softver. Digitalne prevare postale su danas masovne, ima ih puno jer se puno toga i koristi. Samim ponašanjem iza sebe ostavljamo, kako mi to zovemo, “niz digitalnih mrvica”. Njihovom analizom možemo čak napraviti i niz socioloških istraživanja”.

Bavi li se netko analizom tih mrvica?

“Da, čovjek uz pomoć umjetne inteligencije koja je više u funkciji dobrog alata jer nije još u mogućnosti sama donositi odluke, mada je samo pitanje kad će. Ti ljudi se čak zovu socijalni fizičari. Google sve prati pomoću mobitela, i prometnu gužvu bilježi tako što ‘vidi’ da mobiteli stoje. Tako možete pratiti i gdje se ljudi u ponoć okupljaju. Sve je to toliko napredovalo da to postaje glavno sredstvo istraživanja kriminalnog djela. Plus dodajte tome niz kamera, tehnologije poput prepoznavanja lica… Danas je puno lakše biti policajac nego nekad. A kriminalci su uvijek ispred. Koriste najnaprednije tehnologije. Ako jednom zaronite u darkweb, za koji većina ljudi nije svjesna da postoji, vidjet ćete što sve kriminalci mogu napraviti”, kaže Mandić i oktriva koji podaci najviše zanimaju hakere?

“Imate dva pristupa. Jedan je “neću ja tvoje podatke, nego hoću da ih ti više ne možeš koristiti i raditi svoj posao”. I onda ucjenjuju da platiš da ih možeš opet koristiti. Zakodiraju ih, šifriraju i ne možeš im pristupiti dok se ne otključa. Drugi su potencijalno jako korisni podaci, najčešće financijski, koje hakeri pokupe s nekih servera”.

europska zdravstvena politika

Romana Jerković upozorava na opasan zaokret EU-a

Fiskalizacija 2.0

Sigurnost e-računa: “Najveći strah i razlog zašto neki te usluge nude sumnjivo jeftine jest da će oni dilati vaše podatke”

Što možemo napraviti u slučaju krađe identiteta, kad nam ukradu podatke s kartice i počnu ih zloupotrebljavati?

“Taj se najčešće ne može uloviti. Najbitnije je da znamo da su podaci ukradeni i da ih što brže promijenimo, tipa passworde, blokirane kartice. Možemo poduzeti preventivne mjere ako do toga dođe. Bilo bi dobro napraviti sustav u kojem bi sve teže bilo do toga doći. Za početak, možete koristiti komplekse passworde. Drugo, ako je remotely, možete koristiti dvofaktorsku autentifikaciju s kojom se preko poruke provjerava da ste to vi. Ako to koristite, cyber kriminalcu ste oduzeli 90 posto njegovih mogućnosti. U ranoj fazi bila su ona nigerijska pisma, ne znam tko nije dobio bar jedno. Tu treba biti jako naivan, ali očigledno im se isplati. Stvari sad ipak postaju sve kompleksnije jer se u to umiješala i umjetna inteligenija”.

Infinum je u proizvodnji više od 20 godina, a osvojio je tržišta Europe, Amerike, regije… Kako? Konkurencija je ipak velika…

“Konkurencija je cijeli svijet. Ključ je bila kvaliteta. Krenuli smo, normalno, s klijentima na hrvatskom tržištu. Među prvima smo se bavili mobilnom tehnologijom kad se pojavila, i kad je netko to trebao, prvo bi se nama javio. S vremenom se razvila reputacija, marketing smo usmjerili prema zapadnom tržištu, i tako je organski rasla reputacija. Onda smo došli do faze kad je organski rast postao malo i težak. Zadnjih smo godina krenuli u smjeru koji je više akvizicijski. Pronalazimo targete koji su nam zanimljivi i s kojima možemo bilo proširiti postojeće poslovanje, ili širimo usluge koje dotad nismo imali”, objašnjava Bišćan.

Koje su razlike u poslovanju u Hrvatskoj prema Europskoj uniji ili SAD-u?

“Ne vidimo bitnu razliku jer poslujemo primarno s privatnim sektorom. Svatko s kim pričate želi biti inovativan, želi biti naprijed, omogućiti korisnicima dobro iskustvo. Neke su navike različite i između Zagreba i Splita, pa kako ne bi između Europe i drugih dijelova svijeta. Znate da je ovo uslužna djelatnost koja se pruža digitalnim putem. Tu nema barijere ili granice”, ističe Bišćan.

A koliko današnja politička globalna nesigurnost utječe na planiranje budućeg poslovanja?

“Najveći dio kreatora te budućnosti je informatička industrija. Na budućnost ćete najlakše utjecati tako da je sami kreirate, i u tom smislu je nama lakše. Jer pratimo što uzrokuje promjene i donosi budućnost u mnogim drugim industrijama. Usto smo i manje podložni promjenama poput carina. U šali svi kažu da se Hrvatska brinuti ne mora jer mi i tako nemamo proizvodnju”, kaže Mandić.

Ima li Hrvatska dovoljno stručnjaka i može li iskoristiti digitalne promjene da uistinu napravi kvantni skok u razvoju, da ulovi visoko razvijene zemlje sa zadnjim tehnološkim inovacijama?

“Rekao bih da to već i radi, imamo primjere hrvatskih firmi koje su godinama u vrhu nekih svjetskih trendova. Evo, i firma gospodina Mandića očito je globalno prepoznata kao dobra. Naša sestrinska firma Productive radi proizvode za cijeli svijet”, kaže Bišćan.

Hoćemo li uvoziti i IT stručnjake?

“Mi bismo ih uvezli, ali ih nema, odnosno idu na bogatija tržišta. Mi jedino možemo žaliti što je puno naših ljudi, dobrih, stručnih, otišlo van raditi. Ili sjede tu, a rade za firmu u Americi, pa bar tu nešto troše. Naša industrija nije toliko atraktivna, za razliku od turizma. Zato puno i ne pričamo, ne isplati se ni trošiti na PR. Nemamo ni podršku od Vlade, na neki način smo navikli biti sami sa sobom, bez poticaja i slično”, ističe Mandić.

Koliko je Europa u zaostatku u odnosu na Kinu i SAD?

“Ima jedna uzrečica da Amerika inovira, Kina kopira, a Europa regulira. Europa želi sve regulirati, a ako je sve regulirano, onda ova industrija više ne može biti inovativna. Suština inovacija je da iskačete iz standarda i regulacija”, kaže Mandić.

Ali neke stvari se moraju regulirati. Zlouporaba AI-ja, deepfake videi, lažne vijesti… Je li to unaprijed izgubljena bitka?

“Teško se to može regulirati ako Amerika i Kina to ne prihvate. Našu je industriju teško i geografski locirati, tu možete zaposliti čovjeka s Filipina. Isti vam je problem s ugljičnim otiskom. Šećerana u Županji plati 20 milijuna za taj otisak, a ona u Sremskoj Mitrovici ne. I taj je onda europski proizvod skuplji. Da ne govorimo o zelenoj agendi”, kaže Mandić.

Inovacije su sve veće i brže. Kako držite korak s tim?

“Suština poslovanja, odnosno što tražimo od naših ljudi, je da su spremni učiti. Morate biti svjesni da će vam se u životu tehnologije i način rada jako mijenjati. I da nećete raditi samo za jednu firmu. Morate imati ljude spremne brzo učiti. Morate osigurati kontinuitet, ako čovjek odlazi da se sačuva osnova znanja. Kod proizvoda je to lakše. Ali kad je usluga u pitanju, razvoj softvera, onda je to teže”, kaže Mandić, a Bišćan dodaje:

“Potrebni su dobri ljudi koji mogu pratiti i još važnije stvarati trendove koje moramo pratiti jer klijenti traže inovativnost. Moramo biti korak naprijed, predvidjeti što će naši klijenti trebati”, kaže Bišćan.

Jedan od govornika na Future Tenseu, inovator Peter Hinsen, koristi naziv “nikad normalno”. Kaže da se svijet stalno mijenja, a s tim se možemo nositi jedino tako da se zaštitimo od rizika i da iskoristimo taj izazov…

“Svaki je kaos prilika”, kaže Mandić. “Naša industrija dosta brzo troši ljudi, a imate i termin digitlna ekonomija u kojoj ne možete biti konkurentni cijenom, nego inovacijom. Dakle, ne možete to postići tako što ćete kopirati facebook, nego tako što ćete smisliti nešto novo kao što je nekad bio facebook. Inovativnost je percepcija budućnosti”.

Možemo li predvidjeti što će razvoj umjetne inteligencije donijeti za pet godina?

“Rekao bih da nama nije posao predviđati, već da budemo ukorak ili ispred nečega što se događa, da budemo ti koji inoviraju. Ako gledate filmove ili čitate knjige iz sedamdesetih, vidjet ćete da su se neke stvari ostvarile, ali neke neće ni za sto godina. Bitno je da na ono što je pred nama budemo spremni reagirati. U digitalnom svijetu sve se odvija brže, informacije putuju brže, i to je ključna razlika u odnosu na prije”, kaže Bišćan.

Postaje li ta brzina problem? Carl Honore, vodeći glas globalnog pokreta usporavanja, također predavač na Future Tenseu, kaže da je pogrešno vjerovanje da brzina znači uspjeh?

“Ima jedna dobra ilustracija pojma stresa, kao danas vrlo popularnog termina, našeg splitskog znanstvenika Miroslava Radmana… Uzmite fiću i dodajte mu stalno sve veći i jači motor koji je mozak, dok je karoserije tijelo. Što će se dogoditi u jednom trenutku? Popucat će veza između motora i karoserije koja ne može izdržati toliko toga. E to je stres. Problem su nam tako brze promjene koje mi možemo pratiti, ali postoji i cijena koju pritom moramo platiti”, kaže Mandić.

Hoće li se i to mijenjati u budućnosti poslovanja, da nam se pomogne da se odmorimo?

“Možda će nam baš tu pomoći umjetna inteligencija, da nam riješi stvari za koje znamo da nas troše. AI se jako brzo razvija, pet godina je u informatici jako puno. Ako ne reagirate na promjene i ne vidite da vam je tehnologija zastarjela, zajedno s njom ćete nestati. Mogu nabrojati brdo firmi koje su tako nestale”, kaže Mandić.

Mijenjaju se i navike mladih. Boomeri i generacija Z ne žele toliko izgarati na poslu – koliko to može utjecati na budućnost?

“Kao firma se sve više pokušavamo prilagoditi trendovima. I mi smo bili nekad mladi, ovakvi ili onakvi. Između svake dvije generacije je jaz. Tu treba vidjeti koji modeli funkcioniraju, da i posao bude obavljen kvalitetno i da ljudi imaju životno usklađen balans”, kaže Bišćan čija tvrtka ima i izravno iskustvo s idejom 4-dnevnog radnog tjedna?

“Da, Productive je uveo 4-dnevni radni tjedan tijekom ljetnog perioda. Kod njih koji rade proizvod to je bilo puno lakše jer nema preklapanja s klijentima. Radite svoj proizvod i okrenuti ste sebi kako će procesi funkcionirati. Naravno, gubimo jedan dan. U agencijskom dijelu posla nam je to puno kompliciranije jer imate stotinu klijenata gdje ljudi imaju različite principe rada do toga da imaju različite sustave godišnjih odmora. Ali i tu pokušavamo izaći u susret”, zaključio je Bišćan.