Još 1999. godine, kada je uveden euro, očekivalo se da će nedostatak fleksibilnosti na europskom tržištu rada otežati odgovor na šokove. Taj je strah opravdan nakon globalne financijske krize desetljeće kasnije, kada je procvat nekretnina propao, što je dovelo do problema s državnim dugom i dugotrajnog pada u eurozoni. Sjedinjene Američke Države su se, nasuprot tome, prilično brzo oporavile od krize 2008. godine. Ali SAD se borio daleko više od Europe da se nosi s još jednim velikim ekonomskim šokom: globalizacijom i pojavom Kine kao izvozne sile.

Globalizacija je na mnogo načina predstavljala veći izazov Europi nego SAD-u. Dok je uvoz robe u SAD-u gotovo na istoj razini kao i prije 25 godina, 10-11 posto BDP-a, uvoz Europske unije porastao je s oko 11 posto BDP-a na više od 14 posto. Izazov koji predstavlja uspon Kine, u međuvremenu, otprilike je isti s obje strane Atlantika. Do 2023. i EU i SAD imali su trgovinski deficit s Kinom od oko 300 milijardi dolara godišnje.

Kineski šok

Unatoč tim sličnostima, narativi o globalizaciji drastično se razlikuju između EU i SAD-a. Iako su izravne usporedbe ispitivanja javnog mnijenja nesavršene, zbog varijacija u formulacijama i metodologiji, osnovna poruka je jasna: dok velika većina Europljana vjeruje da imaju koristi od slobodne trgovine, većina Amerikanaca misli da su druge zemlje požnjele više koristi od njih.

Američki predsjednik Donald Trump izgradio je svoju političku karijeru dijelom na tim pritužbama – posebno na narativu da je slobodna trgovina, posebno s Kinom, odgovorna za pad američke proizvodnje i poteškoće raseljenih radnika u bivšim industrijskim središtima. Dakle, dok su čelnici EU-a ostali općenito predani trgovinskoj otvorenosti – čak ni europski populisti nisu prihvatili protekcionizam – Trump koristi prijetnju carinama kako bi prisilio zemlje na revidirane trgovinske sporazume koji su povoljniji za SAD.

Što objašnjava ovu transatlantsku razliku? Prema značajnoj studiji iz 2016., povećanje uvoza iz Kine dovelo je do gubitka 2,4 milijuna radnih mjesta u SAD-u između 1999. i 2011., uključujući gotovo milijun radnih mjesta u proizvodnji. Studija istih autora pet godina kasnije otkrila je da, iako je takozvani kineski šok “stagnirao” u 2010.-2012., pogođena područja i dalje se bore s “pogoršanom” razinom ukupne zaposlenosti i zarade.

Iako se ovi nalazi na prvi pogled mogu činiti osuđujućima, kontekst je važan. SAD ima više od 160 milijuna radnika, a nezaposlenost je posljednjih godina ostala na vrlo niskim razinama. Štoviše, Trump je na posljednjim izborima dobio oko 77 milijuna glasova – daleko više od 2,4 milijuna ljudi raseljenih zbog kineskog šoka. Dakle, vjerojatno je opći pad proizvodnje – koji je, kako pokazuju brojne studije, uglavnom potaknut čimbenicima koji nisu trgovina, posebno automatizacijom – uzrokovao da se Amerikanci okrenu protiv slobodne trgovine.

No, i europski proizvodni sektor je u padu – a u mnogim granama gubici premašuju one u SAD-u. Tijekom posljednjih 20 godina udio proizvodnje u ukupnoj zaposlenosti pao je za oko tri postotna boda u SAD-u (s 13% na 10%); četiri postotna boda u Njemačkoj (s 23% na 19%); i pet postotnih bodova u Francuskoj (sa 16% na 11%). Nisu sve europske zemlje doživjele gubitke ovih razmjera, ali nisu ni sve američke države i regije.

Vrhunski stručni tim

Od ordinacije s jednom stomatološkom stolicom do centra za najzahtjevnije dentalne zahvate

ZAMAH INVESTICIJAMA U OBNOVLJIVE IZVORE

Stjepan Čerkez: ENNA je otvorena za suradnju na razvoju velikih vjetroelektrana, solarnih elektrana i baterijskih sustava u Hrvatskoj i regiji

Sigurnosna mreža

Ako se razlika u prevladavajućim pogledima na trgovinu ne može pripisati razlici u razmjerima raseljavanja na tržištu rada, što to objašnjava?

Jedan od važnih čimbenika mogao bi biti da je u Europi, posebno u Njemačkoj, izvoz također porastao, stvarajući nove mogućnosti zapošljavanja za radnike koji su izgubili posao kao posljedica uvozne konkurencije. Ti se radnici nisu morali ni preseliti jer su uspješni izvoznici mogli biti smješteni u istim regijama kao i industrije u padu.

Još jedna ključna razlika leži u mreži socijalne sigurnosti i industrijskim strukturama u svakoj regiji. S obzirom na višu razinu industrijske specijalizacije u Americi, veća je vjerojatnost da će se radnici morati preseliti za posao u novim industrijama. No, mreža socijalne sigurnosti u zemlji mnogo je slabija od one u Europi, što takve poteze – i prilagodbu ekonomskim šokovima u širem smislu – čini daleko težima, posebno za nekvalificirane radnike s nižim plaćama.

To pomaže objasniti zašto je, kao što su to dokumentirali Anne Case i Angus Deaton, SAD pretrpio porast “smrti iz očaja” (zbog samoubojstva, predoziranja drogom i alkoholizma), posebno među muškarcima iz radničke klase, u posljednjim desetljećima. Raspad obitelji i slabljenje veza u zajednici također mogu igrati ulogu.

Kada Amerikanci i Europljani govore o globalizaciji, ne govore o obujmu trgovine ili gubitku radnih mjesta u proizvodnji. Govore i o institucijama, društvenoj otpornosti i političkim narativima. Zadržavanje te šire slike ključno je ne samo za oblikovanje trgovinskih politika, već i za usmjeravanje političkih odgovora na gospodarske promjene u nestabilnom svijetu.

© Project Syndicate 2025.