Iako je oko 800 benzinskih crpki u Hrvatskoj sasvim dostatno za opsluživanje nacionalnog voznog parka od 2,8 milijuna motornih vozila, što se tijekom turističke sezone u srpnju i kolovoza popne za još pola milijuna, 600-tinjak “crpki” za električne automobile je uglavnom nedostatno da bi omogućilo bezbrižnu vožnju za oko 2000 e-automobila s hrvatskim registarskim oznakama, što je oko 0,1 posto ukupnog voznog parka i ispod je razine statističke greške, te možda dva puta toliko turističkih tijekom ljeta. U čemu je problem?

Iako je tehnologija punjenja e-automobila drukčija i ponešto kompliciranija od onog kod klasičnih vozila na dizel ili benzin – punjenje prosječnog spremnika goriva osobnog automobila od 50-ak litara s kojim to vozilo može prijeći možda i tisuću kilometara traje tek 2-3 minute.

Isto tako, prosječna benzinska crpka ima 4-10 mjesta za punjenje goriva. S druge strane, da bi se napunio e-automobil, ako se ne radi baš o Tesla superpunjaču, treba nekoliko sati, a ako se koristi neka starija tehnologija ili kućni punjač onda govorimo i o 10-20 sati. S tim punjenjem e-automobil može prijeći 200-500 km prosječno, ovisno o modelu, uvjetima u prometu i načinu vožnje.

Uz to, rijetko koja punionica e-automobila ima više od dva mjesta za punjenje. No, nesrazmjer broja crpki/punionica i automobila na fosilna goriva i onih na električnu energiju je i dalje pokazuje da tu ima još čimbenika koji se ne ističu uvijek u prvi plan.

Pitanje dometa

Gotovo svaki vlasnik e-automobila, ako mu krug kretanja nije striktno vezan uz grad u kojem živi i radi, žali se da ima više ili manje ozbiljnih problema ako želi iz Zagreba otići na službeni put u Dalmaciju, posebice ako se radi o manjim sredinama ili otocima.

Razlog je što usprkos relativno velikom broju punionica one nisu unificirane, umrežene, a mnoge od njih niti funkcionalne. To konkretno znači da ima dobar dio punionica koje su privatne, poluprivatne, ili pak imaju javni karakter, ali ih jedinice lokalne samouprave, koje su im najčešće vlasnici, ne održavaju jer su im preskupe, nepotrebne ili ih pak uopće nije briga za to.

S druge strane, dio punionica nema priključke za svaki tip vozila ili su pak oštećeni konektori. U konačnici, mnoge punionice u vlasništvu velikih operatera su namijenjene samo za vlastite pretplatnike – kod Tesle to ide i malo dalje jer ih mogu koristiti uglavnom samo vozači tih automobila.

Stoga je intencija Europske unije, a tako i Hrvatske, da se punionice unificiraju i učine svedostupnima. Na tom tragu je i nedavni prijedlog Vlade, koji je trenutno u fazi javnog savjetovanja, Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o uspostavi infrastrukture za alternativna goriva.

Kako sami ističu, ovom regulativom se ne razmatraju neke nove investicije i troškovi za državni ili lokalne proračune već se fokus stavlja na usklađivanje tehnologije kako bi svi e-automobili mogli koristiti sve dostupne punionice. Naime, procjene su da je za postojeći vozni park e-automobila u EU dovoljno punionica, no problem je da one nisu kompatibilne sa svim vozilima.

Iako je akcijski plan iz 2017. predviđao da se u EU i Velikoj Britaniji do 2020. otvori 440 tisuća punionica, procjene su da ih ima oko 250 tisuća. Do 2025. bi se to trebalo povećati na dva milijuna, a do 2030. na tri milijuna. Hrvatska ih trenutno, prema Eurostatu, ima 600-tinjak.

Privremeni zakon

Hrvoje Prpić, predsjednik udruge vozača električnih vozila Strujni krug, smatra da je novi zakon koji se donosi direktiva Europske unije i on samo postavlja okvire koje treba provesti u praksi. Naglašava da samo donošenje zakona ne znači da će svi problemi biti riješeni, a s druge strane, problemi se rješavaju i bez zakona.

“Prvi dio zakona se odnosi na uspostavljanje jedinstvenog registra punjača vođenog od strane Ministarstva prometa. Međutim, mi već danas imamo rješenje u obliku PlugShare aplikacije gdje su popisani i vrlo detaljno dokumentirani svi punjači tako da je taj problem već riješen.

Drugi problem – postavljanje većeg broja ultra brzih punjača na TEN-T koridor je također riješen u manjem obimu jer danas svaka pumpa na autocesti do Dubrovnika ima postavljen punjač. Doduše, ne radi se o brzinama predviđenim novim zakonom, ali sasvim dovoljno za broj vozila koja se danas nalaze na cestama.

Bit će mi izuzetno drago vidjeti polja punjača na koridoru TEN-T gdje će se vozila dopunjavati za samo pet do deset minuta jer će se raditi o 350 kW punjačima. Iako je AFID (alternative fuel infrastructure) direktiva donesena tek nedavno u EU, već je u toku izrada nove regulative (AFIR) koja bi išla još više u smjeru popularizacije električnih vozila”, kaže Prpić.

Prvi čovjek Strujnog kruga upozorava da sve to znači da je ovaj zakon u stvari privremen i trajat će možda 2-3 godine dok ne dođe regulativa koja će dodatno povećati broj punjača, njihovo označavanje i pojednostaviti postavljanje novih.

Kako bilo, iako su e-automobili već danas svojim tehničkim rješenjima, a i cijenom te dosegom baterije od 200-500 km, pristupačni i operativni za svakodnevnu uporabu prosječnog vozača, činjenica je da u mnogim zemljama, uključujući i Hrvatsku, još nema prave infrastrukture za takva vozila – javne punionice koje bi mogle servisirati električne automobile bez situaciju kakvu imamo trenutno da vozači uglavnom razmišljaju samo o tome hoće li moći, kad, gdje i u koliko vremena napuniti strujom svojeg limenog ljubimca.

Punjenje suvremenih automobila, prije svega Tesle i Porschea, traje i manje od sada na originalnim punionicama, no takvih je još malo i često su zauzete ili pak u kvaru.

Dok se nešto više ne učini po tom pitanju, e-automobili će ipak još dosta vremena ostati samo egzotika namijenjena entuzijastima, ekološki svjesnim dobrostojećim ljudima te “sportašima” koji žele nekog hiper ili barem supersportaša na struju.