Jadranski naftovod je, zajedno s LNG terminalom, uvršten među infrastrukturne objekte od strateške važnosti za Europsku uniju, što su potvrdile najviše europske institucije.
U velikoj geopolitičkoj oluji koja je tijekom proteklih nekoliko godina poremetila globalne energetske tijekove, prvo pandemijom, a onda i izbijanjem rata u Ukrajini, Hrvatske je ostala sigurna luka.
Zaključak je to koji se nameće kada promatramo unatrag to izrazito dinamično razdoblje svjetske povijesti kojem smo svjedočili. Niti u jednom trenutku hrvatski građani nisu osjetili nesigurnost opskrbe, a ostali su pošteđeni i cjenovnog šoka koji je prijetio.
U velikoj geopolitičkoj oluji koja je tijekom proteklih nekoliko godina poremetila globalne energetske tijekove, prvo pandemijom, a onda i izbijanjem rata u Ukrajini, Hrvatske je ostala sigurna luka.
Zaključak je to koji se nameće kada promatramo unatrag to izrazito dinamično razdoblje svjetske povijesti kojem smo svjedočili. Niti u jednom trenutku hrvatski građani nisu osjetili nesigurnost opskrbe, a ostali su pošteđeni i cjenovnog šoka koji je prijetio.
Povećati razinu ulaganja
Zbivanja u proteklom razdoblju učinkovito su ušutkala kritičare hrvatske državne energetske politike, koja je doživjela svoju potvrdu u praksi. Štoviše, Jadranski naftovod je, zajedno s LNG terminalom, uvršten među infrastrukturne objekte od strateške važnosti za Europsku uniju, odluka koju su potvrdile najviše europske institucije.
U razdoblju koje je pred nama nužno je održati sigurnost opskrbe na koju su hrvatski građani i poslovni subjekti navikli te pružiti potrebnu opskrbu našim susjedima i partnerima iz šire regije. U tom kontekstu mnogo se govori o zelenoj tranziciji i obnovljivim izvorima energije, ali eri ugljikovodika ipak se ne nazire kraj.
Napori koji se ulažu u energiju vjetra, sunca ili geotermalnih izvora hvalevrijedni su pokušaji smanjenja ugljičnog otiska, ali ne mogu u aktualnom trenutku nadomjestiti potrebe koje društvo ima za energijom iz ugljikovodika, pogotovo u aktualnom geopolitičkom kontekstu kada se u Ukrajini i dalje ratuje, a Bliski istok vrije. Stoga je važno održati pa čak i povećati razinu ulaganja u istraživanje, preradu, skladištenje i transport nafte, naftnih derivata i plina.
Jadranski naftovod je kad je o potencijalnim ulaganjima riječ u dobroj poziciji. Osim snažnih redovitih ulaganja u sigurnost, održavanje i zadovoljstvo naših partnera, razdoblje iznimno dobrih poslovnih rezultata koje ostvaruje aktualna Uprava, na čelu kompanije od rujna 2020. godine, dopuštaju ozbiljno razmatranje daljnjih investicijskih aktivnosti.
JANAF je potencijalno na tragu još jedne rekordne poslovne godine, s prihodom u prvih devet mjeseci na razini 113 milijuna eura, što je 29 posto više nego u istom razdoblju godinu ranije.
Zaokret za JANAF započeo je kada sam prije deset godina preuzeo funkciju direktora zaduženog za prodaju. Zajedno s kolegama krenuo sam u proaktivni pristup prema partnerima te smo uspjeli prihode s tadašnjih četristotinjak milijuna kuna podići na prošlogodišnjih 900 milijuna kuna ili 119 milijuna eura, s dobrim razlozima da u 2023. očekujemo još snažniji rezultat. Aktualna Uprava s mr. sc. Stjepanom Adanićem kao predsjednikom i sa mnom na poziciji člana Uprave podigla je financijsku imovinu društva za 130 milijuna eura na 180 milijuna.
Novi spremnici u Omišlju
Iz te kvalitetne pozicije pristupamo razmišljanjima o daljnjem razvoju, a logičan prvi korak koji se nameće proizlazi iz činjenice da su skladišni kapaciteti Jadranskog naftovoda već zakupljeni do kraja ovog desetljeća.
Stoga je posve opravdano najozbiljnije razmatrati gradnju novih skladišnih kapaciteta u skladu s potrebama naših partnera. Izgradnja novih spremnika u Omišlju vrlo je izgledna, a kako bi sve bilo u skladu sa statusom JANAF-a kao ključnog energetskog čvorišta za Europsku uniju, zatražit ćemo od Vlade da projekt bude proglašen strateškim investicijskim projektom za Republiku Hrvatsku.
Također, iako u ovom trenutku vjerujemo da zadovoljavamo cjelokupne potrebe naših srednjoeuropskih partnera za sirovom naftom, ako bi se pokazalo da aktualnih 14 milijuna tona godišnje koliko se uz aplikaciju polimera za smanjenje trenja može prevesti našim transportnim sustavom do mađarske granice, postoji i mogućnost izgradnje druge cijevi na toj trasi. Okvirna vrijednost takve investicije bila bi na razini od 150 do 200 milijuna eura, a tražila bi još i nove skladišne kapacitete vrijedne od 120 do 140 milijuna eura.
Takav projekt mogao bi se financirati iz europskih sredstava, potencijalno iz instrumenta RePower EU te bi zahtijevao suradnju Hrvatske, Mađarske, Slovačke i Češke. Međutim, u ovom trenutku je njegova realizacija manje izgledna i razmatramo ga samo kao potencijalni odgovor na rast potreba naših susjeda za sirovom naftom iz morskog dobavnog pravca.
Samo pravodobnim strateškim promišljanjem i planiranjem izbjeći ćemo potencijalne krize koje nam prijete u idućim godinama. Do pred samu rusku invaziju, nitko nije mogao predvidjeti izbijanje rata u Ukrajini, ali svi u Europi bili su svjesni da se za svoje energetske potrebe previše oslanjaju na jednog dobavljača i dobavni pravac.
Nemoguće je predvidjeti nepredvidivo, ali uvijek trebamo biti spremni za to da se nepredviđeno može dogoditi. Stoga su daljnja ulaganja u energetski sektor jedini način za očuvanje sigurnosti opskrbe i energetske nezavisnosti Hrvatske, a bez energetske nezavisnosti nema ni državnog suvereniteta.
* Autor članka je član je Uprave Jadranskog naftovoda
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.Uključite se u raspravu