Sljedeće se godine očekuje da će globalni rast iznositi oko 3,1 posto, gotovo isto kao i ove godine. Mnogim promatračima takva stabilnost sugerira svjetsko gospodarstvo koje se kreće po strani, bez jasnog usporavanja ili ubrzavanja. No, stabilnost koju sugerira ta ključna brojka nije rezultat inercije, već stvaranja nove ravnoteže što tiho preoblikuje način na koji globalna štednja i ulaganja međusobno djeluju.

Temeljna poruka najnovijeg Izvješća o tokovima kapitala Instituta za međunarodne financije (IIF) odnosi se na promjene u obrascima rasta. Sjedinjene Američke Države hlade se nakon snažnog postpandemijskog razdoblja, dok su Europa i Japan, dugo smatrani slabim karikama, pronašli čvršće uporište. Dok se strukturno usporavanje Kine nastavlja, Indija i širi krug azijskih gospodarstava bilježe brži rast.

Tržišta u nastajanju u cjelini možda i dalje rastu po stopi od gotovo 4,2 posto godišnje, ali snažni izvođači unutar te skupine značajno su se promijenili. Pokretači svjetskog gospodarstva rotiraju se, ali ne vuku svi u istom smjeru. Ova preraspodjela težine najjasnije se vidi u tokovima kapitala. Nerezidentni tokovi prema tržištima u nastajanju dosegnuli su oko 1,18 bilijuna dolara u 2025. godini – znatno iznad povijesnih prosjeka. No, taj rast ne označava početak procvata. Velik dio snage odražava tokove povezane s bankama, službeno financiranje i jačanje bilanci u tržištima u nastajanju u Europi i dijelovima Azije. Kako se ti privremeni pokretači budu smanjivali, očekuje se da će se tokovi umjereno spustiti na oko 1,13 bilijuna dolara u 2026. godini – što predstavlja normalizaciju, a ne povlačenje.

Slabost agregata

Omjeri tokova kapitala pomažu staviti to u perspektivu. Nerezidentni tokovi iznosili su oko 2,6 posto BDP-a tržišta u nastajanju u 2025., ali će pasti na 2,3 posto u 2026. To je ispod pretpandemijskih normi, no ta ukupna brojka iskrivljuje temeljnu priču jer su priljevi kapitala u Kinu kolabirali. Izuzmete li Kinu, vidjet ćete da sva ostala tržišta u nastajanju apsorbiraju kapital otprilike istim tempom kao sredinom 2010-ih. Slabost agregata odražava težinu Kine, a ne opće slabljenje temelja tržišta u nastajanju.

Stoga je presudan smjer tokova. Kapital se okreće od Kine prema tržištima u nastajanju koja nude vjerodostojne politike, otpornu domaću potražnju i prilike za ulaganje.

Nekoliko azijskih gospodarstava prima veće udjele izravnih stranih ulaganja i portfeljnih tokova, a tržišta u nastajanju u Europi oporavljaju se nakon turbulentnog razdoblja. Latinska Amerika stabilizira se prema nizu vanjskih pokazatelja, a pojedini uvoznici roba počeli su apsorbirati veće tokove kapitala. To nisu dramatične promjene, ali odražavaju svijet u kojem kapital cirkulira selektivnije nego u desetljeću obilježenom obilnom likvidnošću nakon globalne financijske krize 2008.

Razvijajuća uloga Kine nalazi se u središtu ove nove konfiguracije. Ta zemlja i dalje ostaje najveći izvor vanjske štednje među tržištima u nastajanju, s viškom na tekućem računu između 500 i 700 milijardi dolara. No, način na koji se taj višak reciklira promijenio se. Umjesto rasta deviznih rezervi Narodne banke Kine, sve veći udio sada odlazi prema inozemstvu putem ulaganja poduzeća, banaka i kućanstava.

Konditorska industrija

Stevan Vujošević otkriva zašto je čokolada i dalje luksuz

ZELENO GOSPODARSTVO

‘Prihode od tradicionalne djelatnosti ulažemo u obnovljive izvore energije’

Skromna akumulacija

Kina je tako postala strukturni izvoznik kapitala, što pomaže objasniti zašto globalna akumulacija rezervi ostaje skromna čak i uz nešto slabiji dolar. Kineska štednja sve više podupire ulaganja u Aziji, Africi i na Bliskom istoku, umjesto da se vraća u tradicionalne rezervne kanale.

Druga promjena vidljiva je u vanjskim bilancama. Azija, isključujući Kinu, postala je veliko središte suficita. Vijetnam i dalje s iznimnom postojanošću privlači izravna strana ulaganja; Indija bez poteškoća financira svoj deficit zahvaljujući snažnom izvozu usluga; a Južna Koreja i Malezija profitirale su od uzlaznog ciklusa globalne tehnološke industrije i dubine svojih sektora informacijskih i komunikacijskih tehnologija (ICT).

Nasuprot tome, izvoznici roba usmjeravaju više resursa prema domaćoj transformaciji. Primjerice, vanjski suficit Saudijske Arabije suzio se dok snažno ulaže u logistiku, proizvodnju i ne-naftne sektore. Latinska Amerika ostaje uglavnom uravnotežena, dok su tržišta u nastajanju u Europi raznolikija (iako nisu pod sistemskim pritiskom). Konačno, nekoliko afričkih gospodarstava postupno ponovno stječe pristup tržištima kako domaće reforme jačaju njihove makroekonomske okvire. Ove promjene predstavljaju suptilno, ali značajno precrtavanje globalnih neravnoteža. Suficiti se koncentriraju u dijelovima Azije, izvoznici roba okreću se prema unutra, a mnoga tržišta u nastajanju učinkovitije upravljaju svojim vanjskim računima.

Tu je i tehnološka dimenzija. Brza izgradnja kapaciteta za računalstvo temeljeno na umjetnoj inteligenciji vidljivo je pridonijela američkom BDP-u početkom 2025., a ta kapitalno intenzivna, energetski zahtjevna i globalno povezana ulaganja počinju utjecati na to kamo teče globalna štednja i gdje se šire proizvodni kapaciteti.

Nekolicina tržišta u nastajanju koja kombiniraju domaće digitalne sposobnosti i snažan izvoz ICT usluga vjerojatno će biti oslonac sljedeće faze digitalnih ulaganja. Opseg njihove uključenosti, međutim, ovisit će ne samo o makroekonomskoj stabilnosti i regulatornoj jasnoći, nego i o dostupnosti pouzdane energije i kvalificirane radne snage.

Sve se te promjene odvijaju u okruženju poznatih rizika. Fiskalna putanja SAD-a i dalje je neizvjesna, a kineska domaća potražnja slaba dok se nastavlja korekcija na tržištu nekretnina. Geopolitičke napetosti na Bliskom istoku i prijetnje ključnim pomorskim rutama povećale su troškove i poremetile trgovinu, a umjetna inteligencija donosi nove izazove mjerenja kako nematerijalna ulaganja rastu. Ipak, globalni sustav apsorbirao je te pritiske putem prilagodbi tečajeva i promjena u portfeljima, a ne kroz nagle zastoje ili vanjske krize. Takva otpornost nije slučajna; ona odražava temeljnu rotaciju tokova kapitala.

Dolar to dobro ilustrira. Iako je 2025. oslabio u odnosu na većinu valuta tržišta u nastajanju kako se američki rast hladio, to se odvijalo uredno, a nekoliko valuta tržišta u nastajanju i dalje je podcijenjeno čak i nakon aprecijacije. Osnovni scenarij IIF-a za 2026. jest da će dolar ostati uglavnom stabilan – iako možda blago slabiji. Troškovi zaštite od rizika pali su, a tržišta u domaćoj valuti produbila su se.

Prilagodbe se odvijaju kroz devizne kanale, a ne kroz rezerve, što upućuje na zdraviju globalnu ravnotežu od one koja se pojavila neposredno nakon pandemije. Svjetsko gospodarstvo ne luta; ono se preravnotežuje. Rast ostaje stabilan, ali se njegov globalni sastav promijenio. Tokovi kapitala ostaju snažni jer su se njihovi kanali promijenili. Kako tehnologija precrtava kartu komparativnih prednosti, kreatori politika trebali bi prepoznati temeljnu strukturnu preorijentaciju koja će oblikovati svjetsko gospodarstvo u nadolazećem desetljeću.

© Project Syndicate, 2025.