Sukobi, trgovinski ratovi, nejednakost i propadanje demokracije pune današnje naslove. Čini se da svaka kriza hrani sljedeću i može se činiti kao da se svijet raspada. Zapadni vođe i mislioci prihvatili su jednu riječ kako bi obuhvatili ovu isprepletenost prijetnji: “polikriza”.

Adam Tooze, povjesničar sa Sveučilišta Columbia koji je pomogao popularizirati taj pojam, sažeo je njegovu privlačnost 2023.: “Evo vašeg straha, tu je nešto što vas iz temelja uznemiruje. Ovako bi se to moglo zvati.” Ali, kada strah postane središnja tema, rezultat može biti samo tjeskoba i paraliza, kao što je primijetio Mark Leonard nakon Svjetskog ekonomskog foruma 2024. u Davosu.

Sjeme naše nevolje

Međutim, krize ne prati nužno kolaps. Zapravo, poremećaji su često utrli put obnovi – ali samo onima koji su bili spremni napustiti stari poredak. Imajući to na umu, isti trenutak vidim kroz drukčiju leću – kao politunitet, izraz koji sam skovala u komentaru Project Syndicatea u studenome 2024., a zatim kasnije razradila u Programu Ujedinjenih naroda za razvoj. Ideja je jednostavna: istovremeni poremećaji nude priliku koja se događa jednom u generaciji za duboku transformaciju globalnih institucija i ideja. Kada se čini da se sve raspada odjednom, prisiljeni smo ići dalje od raznih privremenih rješenja i ponovno osmisliti sustave iz temelja.

Za početak, trebali bismo prepoznati da je polikriza zapadnocentrični narativ maskiran kao globalni. Dva europska teoretičara skovala su tu riječ 1993. godine, dok ju je još jedan europski stručnjak popularizirao nedavno. Samit elita sa sjedištem na Zapadu dao je tom pojmu istaknutu platformu, što je potaknulo njegovo viralno pojačavanje od zapadnih medija, trustova mozgova i akademika. Unatoč stalnim jadikovkama o “groznoj budućnosti”, razgovor o polikrizi rijetko, ako ikad, priznaje djelovanje nezapadnog svijeta – danas eufemistički nazvanog “globalni jug” – ili rješenja koja je ponudio. Čak i dok neki teoretičari pozivaju na “obnovljeni humanizam”, ne uspijevaju se suočiti sa stvarnošću strukturalno nejednakog poretka i sve većim frustracijama koje idu uz njega. Zapadna dominacija međunarodnih financija i institucija i dalje postoji, dok nezapadne ideje i glasovi ostaju marginalizirani u navodno globalnim kanonima.

Establišment favorizira jezik polikrize jer on prikriva temeljne uzroke globalnih slomova pa oni izgledaju poput prirodnih katastrofa. U stvarnosti, današnje krize koje se preklapaju mogu se pratiti unatrag do industrijsko-kolonijalne paradigme koja je prevladavala od industrijske revolucije, svjetonazora koji je definirao napredak kao kontrolu: mehaničku kontrolu nad prirodom i kontrolu Zapada nad ostatkom svijeta. Naravno, to poglavlje modernizacije proizvelo je ogromne materijalne i društvene koristi, ali ono je također posijalo sjeme naše trenutačne nevolje. Globalno zatopljenje, kriza koja definira naše vrijeme, posljedica je ekstraktivnog industrijskog modela, podržanog trgovinskim sustavom u kojem radnici u siromašnim zemljama proizvode za niske plaće ono što potrošači u bogatim zemljama kupuju u prevelikim količinama.

Industrijsko-kolonijalna paradigma istekla je u hipersloženom, multipolarnom svijetu. Potreban nam je novi način razmišljanja – koji ja nazivam PIM (na engleskom AIM): prilagodljiva, inkluzivna i moralna politička ekonomija. Biti prilagodljiv znači upravljati društvima ne kao rudimentarnim strojevima, već kao živim mrežama koje uče i razvijaju se. Biti inkluzivan znači prepoznati da napredak ovisi o korištenju onime što imate, što znači mobilizirati lokalnu kreativnost, a ne kopirati modele bogatih i moćnih. A biti moralan znači priznati da ideje oblikuje moć i ispraviti tu neravnotežu.

Recept za promjene – nabolje

Tijekom desetljeća istraživanja, proučavam Kinu – kao i druge zemlje – kroz prizmu PIM-a. U mojoj knjizi “How China Escaped the Poverty Trap” (Kako je Kina pobjegla iz zamke siromaštva), pratila sam razvoj ne kao linearni put, već kao koevolucijski proces, obilježen rekurzivnom povratnom spregom (prilagodljivo). Ova analiza pokazala je da strategije koje stvaraju nova tržišta mogu izgledati znatno drukčije od standardnih recepata za “dobre institucije” (inkluzivno). Zatim sam u knjizi “China’s Gilded Age” (Kinesko pozlaćeno doba) osporila orijentalističku pretpostavku o “kineskoj izuzetnosti”, otkrivajući da kineska putanja odražava zaboravljenu zapadnu povijest, a ne mitologizirane verzije koje se podučavaju u udžbenicima (moralno).

Budućnost bez dima

Iza kulisa 1.500 znanstvenika: Kako nastaju proizvodi koji mijenjaju duhansku industriju

Intervju: Atana Škalko

‘Cijene kave udvostručile su se u godinu dana, a stabilizaciju očekujemo tek od 2026.’

PIM pruža kompas za razmišljanje i donošenje politika u doba kada globalna većina sve više preuzima odgovornost za vlastiti razvoj, umjesto da slijedi zapadnjačke formule ili čeka da bude spašena od siromaštva kroz pomoć. Uzmimo u obzir, primjerice, da Kina, Indija i Saudijska Arabija ulažu velika sredstva u čistu energiju, dok zemlje subsaharske Afrike eksperimentiraju s naglim razvojnim skokom u području energije. Dok američke carine smanjuju mogućnosti izvoza na tržišta s visokim dohotkom onima koji kaskaju s razvojem poput Vijetnama i Etiopije, trgovina jug-jug nadmašuje obujam trgovine između sjevera i juga. Na intelektualnom planu, stručnjaci najkvalificiraniji za podučavanje o “političkoj ekonomiji pravde” i “kružnom gospodarstvu” nisu filozofi ili konzultanti u Europi i Sjevernoj Americi, već autohtone skupine koje dugo štite ekosustave, unatoč stoljećima izvlaštenja.

Politunitet nije poziv na naivni optimizam pred egzistencijalnim prijetnjama. Umjesto toga, predstavlja svrhovit realizam koji se oslanja na kreativnost istinski globalne zajednice, a ne na jednu regiju ili privilegiranu klasu. Ne promiče ni floskule ili vibre. Politunitet je konstruktivan program utemeljen na empirijskim temeljima. Ako se pravilno i ozbiljno primijeni, trebao bi promijeniti način na koji proučavamo i rješavamo niz izazova, ne samo razvoj. Ono čemu svjedočimo nije kraj napretka, već kraj industrijsko-kolonijalne paradigme i početak druge – ako imamo uvjerenja da je razvijemo.

© Project Syndicate 2025.