Bauk Trumpa 2.0 uvelike prijeti Europi u posljednja tri mjeseca. Brojni vođe, opečeni prvom inkarnacijom, bili su pesimistični u vezi povratka Donalda Trumpa u Bijelu kuću i što će to značiti za multilateralne institucije, kao što je NATO i za sudbinu Ukrajine. Odabrani broj, međutim, osobito u istočnoj Europi i na Balkanu, bio je puno optimističniji.

Oni – mađarski Viktor Orbán, srpski Aleksandar Vučić i vođa Srba u Bosni i Hercegovini Milorad Dodik – činili su se zadovoljnima sa svojim odnosom s i ideološki povezanima s novim predsjednikom. Predvidjeli su “zlatno doba” bilateralnih odnosa i otvoreno su govorili o tome kako će Bijela kuća pod vodstvom Trumpa pomoći i njihovu zemlju “ponovno velikom”.

Malo se govorilo o mogućim preprekama na putu. Orbán, Vučić, Dodik i ostali pretpostavljali su, unatoč Trumpovim ponovljenim predizbornim obećanjima o carinama i trgovini, da će njihove zemlje biti izuzete ili će im se ponuditi povlašteni tretman na temelju njihove potpore. A, ipak, evo ih, žrtve novog, poslovnog i imperijalnog pristupa Washingtona, prema kojem se na velike zemlje s utjecajem gleda ozbiljno, dok se ostale smatraju kao one koje “nemaju karte” za igranje.

Razdoblje kažnjavanja
Drugog travnja, poznatog kao “dan oslobođenja”, nije bilo milosti za Trumpove saveznike. Srbiju je pogodila nevjerojatna carina od 37 posto na njen izvoz, najveća u regiji. Bosna i Hercegovina ošamarena je s 35 posto poreza, a Mađarska, čiji se predsjednik općenito smatrao najboljim prijateljem novog predsjednika, suočila se s potencijalnih 20 posto carine na izvoz, što je posljedica njenog članstva u EU i ekonomskih odnosa s Kinom i Rusijom.

Bilo je to razdoblje kažnjavanja, podjednako za vođe i za građane, s obzirom na povijesni interes Washingtona u središnjoj i istočnoj Europi i na Balkanu. Razotkrilo je ono i dinamiku odnosa za koje su se Orbán, Vučić i Dodik nadali da će ići u njihovu korist.

To je bilo očito kada je američki državni tajnik Marco Rubio brzo i nedvosmisleno osudio što je Milorad Dodik potpisao separatističke zakone koji su doveli u pitanje ustavni poredak Bosne i Hercegovine te upozorio na lokalne i regionalne aktere, uključujući Mađarsku i Hrvatsku, koji pokušavaju potkopati Daytonski mirovni sporazum.

Aleksandar Vučić, koji se nada probeogradskom zaokretu pod novom administracijom po pitanju Kosova, kao i ukidanju sankcija srpskoj naftnoj kompaniji NIS, također je izostavljen. To što Richard Grenell, izaslanik Bijele kuće za specijalne misije i vjerni podržavatelj Vučića, nije javno podržao Vučića u pozadini prosvjeda diljem zemlje protiv srbijanskog predsjednika, otkriva kako se nova administracija u Washingtonu odnosi prema određenim vlastitim navijačima.

europska zdravstvena politika

Romana Jerković upozorava na opasan zaokret EU-a

Fiskalizacija 2.0

Sigurnost e-računa: “Najveći strah i razlog zašto neki te usluge nude sumnjivo jeftine jest da će oni dilati vaše podatke”

U slučaju Mađarske, čiji su premijer i vlada zagovarali Trumpov povratak, prvih 100 dana mandata 47. američkog predsjednika bilo je posebno ponizno. Orbán je predvidio “fantastično, veliko zlatno doba” u mađarsko-američkim odnosima, zahvaljujući svom odnosu s predsjednikom i govorio o njegovom pozitivnom utjecaju na “mađarske novčanike”. Sumnjamo da je predvidio oštre carine, zadržavanje američkih sankcija protiv članova njegove vlade – uključujući šefa njegovog kabineta, Antala Rogana, koji nadzire tajne službe zemlje – i javne osude republikanaca o ekonomskoj politici Mađarske u odnosu na Kinu i Rusiju.

Sva tri čelnika i dalje se nadaju da je transakcija Trumpove administracije privremena i da će na kraju doći do napretka u bilateralnim odnosima. To vjerojatno objašnjava njihov nastavak oponašanja politike SAD-a i njihovu odgovarajuću grdnju organizacija civilnog društva i nevladinih organizacija koje su imale koristi od bespovratnih sredstava USAID-a, u znak sklonosti američkom Odjelu za učinkovitost vlade (DOGE).

Slično tome, pod krinkom racionalizacije državne potrošnje, obrane suvereniteta i borbe protiv “probuđenih” sila, svaki je pokrenuo inicijative koje signaliziraju ideološku bliskost s njihovim saveznikom preko Atlantika i ušutkavaju kritičare američkog predsjednika unutar svojih teritorija.

Neugodne prepreke
Problem je, međutim, što postoje teške i potencijalno neugodne prepreke koje se nalaze na putu. Mađarska obrambena potrošnja i ispodprosječni doprinosi zemlje NATO-u i dalje su problem – i to je nešto što će američki predsjednik vjerojatno istaknuti uoči lipanjskog godišnjeg samita članica.

Rastuća prisutnost Kine i Rusije, kako u Mađarskoj, tako i u Srbiji, također će se vjerojatno pokazati problemom za Bijelu kuću. Ovisnost o ruskoj energiji i dalje će privlačiti kritike, dok su dužnosnici američke vlade već jasno stavili do znanja objema nacijama da Kina predstavlja “strateški izazov” – točku koju je ponovno naglasio predsjednikov najstariji sin, Donald Trump mlađi, tijekom nedavnih posjeta Budimpešti i Beogradu. Ovi meki pozivi da se odvoje od sila na Istoku i daju prioritet američkom gospodarskom angažmanu, gotovo će se sigurno pretvoriti u nešto snažnije ako ne dođe do promjena u ponašanju.

Realnost je da agresivni unilateralizam, koji je dosad definirao Trumpov drugi mandat, razotkriva granice ideološkog svrstavanja. Dok mnogi u srednjoj i istočnoj Europi i na Balkanu i dalje suosjećaju sa SAD-om i nastavljaju gledati na svoj odnos s Washingtonom u pozitivnom svjetlu, trenutačna dinamika sije sumnje. Bude li se to nastavilo, dugoročno gledano, građani će vjerojatno dovesti u pitanje dobrobit zagovaranja politike američkog predsjednika pa bi čak mogli zaključiti da, između rastućeg autokrata u Washingtonu i puzajućih autokracija na Istoku, njihov budući prosperitet i sloboda leže u izvoru protiv kojeg su se Orban, Vučić i Dodik uporno borili: EU.

* Koautor članka je Ferenc Németh, stručnjak za Zapadni Balkan i doktorant na Sveučilištu Corvinus u Budimpešti