Dok se svijet bori s nizom razornih poplava, požara i suša bez presedana, rasprava o tome kako riješiti eskalaciju klimatske krize sve više narušava interese velikih poduzeća koja prodaju lažna rješenja i promiču varljive narative.

U očajničkom nastojanju da skrenu pozornost sa svoje povijesne odgovornosti za klimatske promjene, naftne i plinske tvrtke hvale se raznim rizičnim tehnološkim rješenjima. Ali surova je stvarnost da se te tvrtke upuštaju u taktiku odugovlačenja koja bi im trebala omogućiti da nastave zagađivati.

Trovanje zraka, vode i hrane
S obzirom na hitnost prijetnje koju predstavljaju klimatske promjene, moramo stati iza jedinog pravog rješenja: brzog, pravednog i potpunog postupnog ukidanja svih fosilnih goriva. Ugljen, nafta i plin glavni su pokretači klimatskog sloma, čineći više od 75% svjetskih emisija stakleničkih plinova i gotovo 90% svih emisija ugljičnog dioksida.

Međutim, šteta koju uzrokuju fosilna goriva nije ograničena samo na klimatske promjene. Fosilna goriva i petrokemija kao što su plastika, gnojiva i pesticidi truju naš zrak, vodu i hranu i održavaju ekološke nepravde. Onečišćenje zraka i vode fosilnim gorivima dovodi do nebrojenih smrtnih slučajeva i bolesti na globalnoj razini, a kriza onečišćenja plastikom vidljiv je dokaz štetnog utjecaja industrije.

Zato smanjenje emisija nije dovoljno. Ublažavanje višestrukih ekoloških kriza s kojima se suočavamo nalaže rješavanje njihovog temeljnog uzroka: fosilnih goriva. Potpuno postupno ukidanje nafte, plina i ugljena predstavlja našu najveću priliku da minimiziramo katastrofalne učinke globalnog zagrijavanja, ograničimo prosječno povećanje temperature na najviše 1,5 °C i zaštitimo naš planet za buduće generacije.

U tu svrhu, sve veća koalicija vlada, organizacija civilnog društva, autohtonih zajednica i zabrinutih građana širom svijeta okuplja se iza Ugovora o neširenju fosilnih goriva.

Predstavljajući djelotvorno rješenje klimatske krize, ovaj predloženi ugovor odveo bi nas na put prema održivoj budućnosti ne ostavljajući prostora naftnim i plinskim tvrtkama da nastave svoje nepromišljene aktivnosti.

Industrija fosilnih goriva neće propasti bez borbe. To je vidljivo u njezinoj najnovijoj taktici zelenog pranja i odgađanja: prijedlogu da bismo mogli smanjiti emisije s pomoću tehnologija kao što su hvatanje i skladištenje ugljika te hvatanje i uporaba ugljika.

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

Međutim, hvatanje i skladištenje ugljika trenutačno bilježi manje od 0,1 posto globalnih emisija, ima desetljećima dugu povijest prekomjernog obećavanja i nedostatnih rezultata te je neučinkovito, skupo i ne poduzima ništa kako bi se ubrzao odmak od fosilnih goriva.

Nadalje, tehnologije uklanjanja ugljika koje se oslanjaju na hvatanje i skladištenje ugljika, kao što su bioenergija s hvatanjem i skladištenjem ugljika i izravno hvatanje iz zraka, predstavljaju znatne rizike, nose veliku nesigurnost i mogle bi ometati učinkovitije kratkoročne mjere.

Opasno ‘prigušivanje sunca’
Ali oni koji profitiraju od uobičajenog poslovanja imaju druga moćna oružja u svom arsenalu. Nova taktika odvraćanja koja dobiva na snazi – prvenstveno u SAD-u i među ostalim velikim zagađivačima – je solarni geoinženjering, poznat i kao modifikacija sunčevog zračenja (SRM).

Zagovornici ovog vrlo nesigurnog i rizičnog tehnološkog rješenja vjeruju da bi raspršivanjem reflektirajućih čestica u stratosferu ili manipuliranjem oblacima kako bi “prigušili sunce”, mogli prikriti neke od najgorih učinaka globalnog zagrijavanja, barem privremeno.

Međutim, ovaj pristup predstavlja krajnje lažno rješenje – veliki flaster s potencijalno katastrofalnim posljedicama, uključujući potencijal za promjenu globalnih obrazaca oborina. I postoji još jedna velika briga: dok se ugljik zadržava u atmosferi tisućama godina, čestice zatamnjenja sunca u stratosferi raspršile bi se u roku od godinu dana ili manje, što zahtijeva stalnu obnovu.

Prekid solarnog geoinženjeringa mogao bi izazvati katastrofalan “šok prekida”, uzrokujući tako brz rast globalnih temperatura da se ljudi i ekosustavi ne bi mogli prilagoditi. Drugim riječima, ova metoda nalagala bi održavanje na neodređeno vrijeme i globalno upravljanje.

Unatoč nedostacima i rizicima, modifikacija sunčevog zračenja već odvraća tvorce politika od hitnog zadatka postupnog ukidanja fosilnih goriva. Budući da SAD i Europska unija istražuju i raspravljaju o multilateralnom upravljanju solarnim geoinženjeringom, teoretska strategija klimatske intervencije koja je u velikoj mjeri degradirana u znanstvenu fantastiku pojavila se kao stvarna i sadašnja opasnost za klimatsku politiku i ekološku pravdu.

Ispravan pristup ovoj visokorizičnoj tehnologiji je spriječiti njezin razvoj i uvođenje, kao što je više od 400 vodećih akademika iz 50 zemalja predložilo kada su pozvali na međunarodni sporazum o nekorištenju solarnog geoinženjeringa 2022. Tvorci politika moraju poslušati ta upozorenja, odbiti modifikaciju sunčevog zračenja i suzdržati se od gubljenja dragocjenog vremena razmišljajući o nerješenjima.