Iz redova zdravstva konačno jedna konstruktivna vijest, a možda i najava kraja izuzetno štetnog antagonizma između privatnog i javnog zdravstva, te početka transparentne suradnje u korist pacijenata.

Kako bi se smanjile liste čekanja i ublažio pritisak koji opet jača sa sve većim brojem hospitaliziranih zbog Covida-19, uskoro bi se u akreditiranim privatnim bolnicama mogli početi primati pacijenti na teret Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje.

Vijest koju je pustio ministar zdravstva Vili Beroš početkom tjedna uslijedila je nakon sastanka Gospodarsko socijalnog vijeća, na neki način povijesnog, jer konačno su sve tri strane odobrile jaču suradnju unutar sektora.

Ono što je skandalozno doduše je to što se takva odluka predlaže nakon gotovo dvije godine izvanrednog stanja izazvanog pandemijom, tako da je za mnoge pacijente već kasno.

Pala potrošnja citostatika

Problem smanjene dostupnosti zdravstvene zaštite, pogotovo preventivnih pregleda, s koronom se pojavio u cijeloj Europi, zbog čega se nakon pandemije očekuje značajan porast onkoloških bolesti u Hrvatskoj, ali i ostatku Europe. Istraživanja su pokazala da je u EU čak 73 posto pacijenata imalo poteškoće s pristupom zdravstvenoj zaštiti.

Europska Organizacija za rak procjenjuje da tijekom pandemije u Europi nije odrađeno 100 milijuna pregleda za rano otkrivanje raka, te da gotovo milijun slučajeva raka nije dijagnosticirano. U Hrvatskoj je tijekom pandemije zdravstvenu uslugu imalo dogovoreno 41 posto građana, a uspjelo ju je realizirati njih tek 16,5 posto.

Čekale su se pretrage, operacije, preventivni pregledi su stali. Farmaceutska industrija u Hrvatskoj izvijestila je ovog tjedna da su zabilježili pad potrošnje baznih citostatika za u prosjeku 20 posto, a radi se o prvoj liniji liječenja malignih bolesti. Pala je potrošnja lijekova vezanih uz anestezije i kirurgiju.

To znači da je smanjena i dijagnostika i liječenje. Bolesti nisu čekale, išle su svojim tokom, karcinomi su bujali. Posljedice ćemo tek osjetiti i zbrajati još godinama.

U Hrvatskoj je doduše od samog početka postojala opcija koja bi takvu situaciju mogla barem ublažiti, samo da je bilo razumijevanja i volje. O potrebi jačeg angažmana privatnih zdravstvenih ustanova Poslovni dnevnik je pisao pred točno godinu dana, nakon što su nam se iz vodećih ustanova požalili kako ih država praktički ignorira u njihovim nastojanjima da pomognu pacijentima.

Zbog navale pacijenata koji zbog pandemije u bolnicama nisu mogli napraviti pretrage, privatne poliklinike nekoliko puta u 2020. godini tražile su od HZZO-a da im se ugovori veći broj postupaka na uputnicu. HZZO im je svaki put dao odbijenicu, i to uz obrazloženje da je zahtjev neopravdan baš zato što su ugovoreni kapaciteti javnih bolnica ostali neiskorišteni, odnosno slobodni.

Primarno se radilo o magnetskog rezonanci (MR) i PET CT snimanju, pretragama koje su najpotrebnije onkološkim bolesnicima, mnogima bez odgode.

U privatnim ustanovama koje dio usluga pružaju na teret Zavoda, poliklinici Medikol i Specijalnoj bolnici Sveta Katarina, upozorili su nas tada da država u pandemiji niti u drugim segmentima nije iskoristila usluge privatnih zdravstvenih ustanova, iako su se one nudile od proljeća, te samoinicijativno uskakale gdje je bilo potrebno i moguće.

Država može uštedjeti

Brojke HZZO-a istodobno su potvrđivale da je pandemija usporila važnu dijagnostiku, ali i da javne bolnice i bez korone imaju slabije izvršenje ugovorenih postupaka od privatnika. Doktori su, pak, nakon posla u bolnicama trčali u privatne ambulante da odrade privatne pacijente, koji uslugu nisu mogli dobiti u bolnici. Dakako, one koji su to mogli platiti.

Jadranka Primorac, članica Uprave Specijalne bolnice Sveta Katarina, tada je pojašnjavala upravo ono što se sada navodi kao argumentacija većeg uključivanja privatnog zdravstva – da bi takva suradnja državi mogla biti samo ušteda, a ne trošak.

Naime, ugovaranjem s privatnim ustanovama država plaća samo uslugu, a privatnici financiraju sve ostalo, od nabave i održavanja opreme do kadrova, hladnog pogona i svih ostalih troškova.

Dugoročan cilj je da se prestane dijeliti privatno i javno, i da jedini cilj bude pružena zdravstvena usluga, uz transparentno ugovaranje i jasna pravila koja se ne mijenjaju svako malo, te da privatnici ne služe samo za gašenje požara kao što je masovno testiranje na Covid-19 koje kreće sljedećeg tjedna.

To neće biti jednostavan proces, trebat će razriješiti mnoge postojeće odnose i ugovore, dodatan rad liječnika, angažman voditelja odjela u javnim bolnicama u osnivanju zdravstvenih ustanova, definirati što će se i koliko plaćati, hoće li pacijenti plaćati nadstandard na cijenu Zavoda…

No ako ministar kaže “idemo” to je zasad dobar znak. Pratimo hoće li baš ova nesretna pandemija pokrenuti taj proces.