U energetskom sektoru kraj ove i početak sljedeće godine bit će izrazito dinamičan, završavaju se pristupni plinovodi terminal za ukapljeni plin na otoku Krku, koji imaju za cilj povećati kapacitete protoka plinovoda prema susjednim zemljama, priprema se nova aukcija za kapacitete spomenutog terminal, Jadranski naftovod (Janaf) čeka sudbinu sankcionirane Naftne industrije Srbije (NIS) pri Američkoj agenciji za nadzor stranog vlasništva (OFAC) te moguće produljenje dopusnice za poslovanje s tom kompanijom, a u saborskoj su procedure dva nova zakona. Zakon o plinu i Zakon o Agenciji za ugljikovodike (AZU).
Važan korak
Priprema novog Zakona o AZU donosi više od tehničkih promjena. Naime, dok predlagač zakona, Vlada Republike Hrvatske, predlaže novo ime u vidu Agencija za energetske georesurse, u samoj AZU, navodno, smatraju, trude se to dokazati predlagačima, boljim naslov Agencija za geoenergiju.
Ne ulazeći u ovaj prijepor, koji mnogi poznavatelji prilika smatraju formalnošću, čini se kako novo ime označava širi energetski zaokret od dosadašnjeg usredotočenja na ugljikovodike prema širem djelovanju, uključujući toplinsku geotermalnu energiju, proizvodnju električne energije, ali i šire djelovanje na postizanju niskougljičnog gospodarstva kroz zbrinjavanje ugljičnog dioksida te njegovo korištenje za proizvodnju energije.
Tvrtki Geoenergija razvoj, koju su zajednički osnovali Janaf i AZU, s prvotnim ciljem istraživanja i eksploatacije ugljikovodika u Kazakhstanu, osnivači su namijenili stratešku ulogu sudjelovanja, u očuvanju hrvatskog znanja, know-howa, u sektoru istraživanja i eksploatacije (upstream). U
z nastojanja nacionalne kompanije Ine, koja je, kako je na nedavno održanoj godišnjoj skupštini Hrvatske stručne udruge za plin (HSUP) naveo njihov glavni operativac Josip Bubnić, uspjela zaustaviti negativne trendove proizvodnje plina u Hrvatskoj, poduzimanja Geoenergije razvoj u Kazakhstanu, ali i, potencijalno, u Hrvatskoj, bilo da se radi o Panonu, Dinaridima ili Jadranu, mogla bi biti važan korak u očuvanju domaće stručnosti i povećanju domaće proizvodnje ugljikovodika.
Međutim, aktivnosti AZU puno su šire. Iza brda, se naime, kazuju dobro upućeni izvori bliski agenciji i Hrvatskoj elektroprivredi (HEP) valja još jedan vrlo nadobudan projekt. Radi se o sve izglednijem zajedničkom osnivanju zajedničke tvrtke AZU-a i HEP-a. Prema tim informacijama, ova bi se tvrtka, prema informacijama, usredotočila na nekoliko smjerova.
Prvi je nastavak inzistiranja AZU-a na geotermalnoj energiji u Hrvatskoj. Podsjetimo, autor ovih redova već je pisao na stranicama Poslovnog dnevnika, Večernjeg lista i portalu EnergyPress.net, ova agencija, jedna od rijetkih u Europi, ima prilično dobro snimljene o mapirane geotermalne potencijale u panonskom dijelu naše zemlje. Dodatno, hrvatski je geotermalni potencijal jedan od najkvalitetnijih u Europi. Stoga, u AZU streme proširiti korištenje geotermalne energije u Hrvatskoj, kako u toplinarstvu, tako i u proizvodnji električne energije, poglavito za potrebe lokalne samouprave. Sve po uzoru na projekte koji se privode kraju, primjerice, onaj u Bjelovaru.
Drugi, jednako važan smjer, vezan je uz zbrinjavanje ugljičnog dioksida (CO2), u skladu s europskim regulativama o niskougljičnom gospodarstvu i ciljevima nultih neto emisija CO2. Pojedina polja na kojima se istražuju ili eksploatiraju ugljikovodici pogodna su za skladištenje ugljičnog dioksida, osobito iz domaće industrije, primjerice proizvođača cementa ili kutinske Petrokemije.
Posebno je zanimljivo otkriće AZU-a u okolici Zagreba, polje koje sadrži 98 posto CO2 i koje se ubraja među rijetka takva nalazišta u Europi. Korištenjem novih tehnologija za eksploataciju CO2, poglavito onih koje u posljednje vrijeme promovira tvrtka Siemens Energy, a koje omogućavaju učinkovitu proizvodnju električne energije iz toga plina štetnoga za globalne klimatske ciljeve, otvara se prostor za legitimne interese i komercijalno partnerstvo dvaju dionika.
Nova energetska paradigma
Ta nastojanja, već formirane tvrtke koja se bavi upstreamom i potencijalno nove tvrtke u partnerstvu s javnom elektroenergetskom kompanijom valja promatrati u širem geopolitičkom kontekstu, koji oduvijek obuhvaćaju i resursne, pogotovo energetske politike. Svjedoci smo, naime, kako se od prvog Trumpova mandata, preko ruske agresije na Ukrajinu, jačanja kineskog utjecaja i početka drugog Trumpova mandata, pa do novog rata u Iranu, promijenila se energetska paradigma na Zapadu. Politički i sigurnosni dionici sve više planiraju energetske politike ne bi li države, a onda i njeni dijelovi, zadržale stvarne poluge utjecaja. I to ne samo kroz regulativu, infrastrukturu i zakonodavstvo, nego i kroz izravnije sudjelovanje u istraživanju, eksploataciji i proizvodnji energenata.
Obje ove tvrtke logičan su i snažan produžetak tih stremljenja. No, budući se radi o državnoj agenciji i javnoj tvrtki čije vlasništvo nadzire država, za realizaciju tih planova i stremljenja bit će potrebno više od prešutne podrške politike i resornog ministarstva. Bez jasne političke volje i institucionalne podrške, rizik je da ti projekti ostanu na razini ideja, unatoč tome što imaju jasne ciljeve -energetsku sigurnost, povećanje domaće proizvodnje energije i očuvanje domaćeg znanja.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.Uključite se u raspravu