EN DE

Nužno je povećati blagostanje i status radnika srednje i niže srednje klase

Autor: Dani Rodrik
16. prosinac 2019. u 22:00
Podijeli članak —

Politike koje se bave nejednakošću obično su usredotočene na smanjenje dohotka na vrhu ljestvice raspodjele ili na povećanje dohotka siromašnih. Današnja nejednakost iziskuje pristup usredotočen na ekonomske nesigurnosti i zabrinutost ljudi u sredini ljestvice raspodjele dohotka.

Nejednakost se trenutačno nadvija nad dnevni red donositelja politika u većoj mjeri nego što je to bio slučaj tijekom duljeg razdoblja. Uslijed političkog i društvenog zazora od etabliranog gospodarskog poretka koji potiče uspon populističkih pokreta i uličnih prosvjeda od Čilea do Francuske, ova je tema postala hitan prioritet svim vrstama političara.

već od 5 € mjesečno
Pretplatite se na Poslovni dnevnik
Pretplatite se na Poslovni Dnevnik putem svog Google računa, platite pretplatu sa Google Pay i čitajte u udobnosti svoga doma.
Pretplati se i uštedi
Već ste pretplatnik? Prijavite se Google računom

Dobra vijest je da nismo suočeni s oskudicom političkih alata neophodnih za reakciju na rastuću nejednakost. Na nedavno održanoj konferenciji koju sam organizirao zajedno s Olivierom Blanchardom, bivšim glavnim ekonomistom Međunarodnog monetarnog fonda, skupina ekonomista dala je širok raspon prijedloga, obuhvativši sve tri dimenzije jednog gospodarstva: pretproizvodnju, proizvodnju i postproizvodnju. Važne intervencije tijekom pretproizvodnje su obrazovne, zdravstvene i financijske politike koje oblikuju stečevine s kojima pojedinci ulaze na tržišta. Porezna politika i politika poreza na prijenos imovine koje preraspodjeljuju tržišni dohodak spadaju u kategoriju postproizvodnje. Preostala kategorija, intervencije na razini proizvodnje, uključuju možda i najinovativnije ideje. Politike u toj kategoriji usmjerene su izravno na odluke tvrtki po pitanju zapošljavanja, ulaganja i inovacija, kroz oblikovanje relativnih cijena, pregovaračkog okruženja između potražitelja proizvodnje (osobito radnika i dobavljača) i regulatornog konteksta. Primjeri toga su minimalne plaće, pravila radnih odnosa, inovacijske politike naklonjene zapošljavanju, politike usmjerene na konkretna područja i ostale vrste industrijskih politika te provođenje zakona protiv trustova.

Autor: Dani Rodrik
16. prosinac 2019. u 22:00
Podijeli članak —
Komentirajte prvi

Moglo bi vas Zanimati