Po prvi put u nekoliko desetljeća, Njemačka se ponovno naoružava. U tekućim pregovorima o formiranju koalicijske vlade, kršćanski demokrati (CDU) i socijaldemokrati (SPD) – prva i treća najveća stranka u Bundestagu nakon saveznih izbora u veljači – složili su se da isključe vojnu potrošnju iznad jedan posto BDP-a iz ustavom utvrđene “kočnice d” koja ograničava fiskalne deficite. Promjena, koju je Bundestag usvojio glasovima Zelene stranke, označava prekretnicu u njemačkoj fiskalnoj politici i stvorit će ovisnost o prijeđenom putu u godinama koje dolaze.

Iz ekonomske perspektive, CDU, SPD i Zeleni trajno se obvezuju na vojni kejnzijanizam. Bez obzira na oblik sljedeće njemačke vlade, ona se može koristiti fiskalnim paketima financiranim dugom kako bi povećala potrošnju na bespilotne letjelice, puške i tenkove bez ograničenja. Ovo je razvoj događaja bez presedana za zemlju čija politička kultura dugo smatra proračunske deficite anatemom. Bundestag je 2009. uveo dužničku kočnicu kako bi ograničio strukturni deficit na samo 0,35% BDP-a od 2016. godine.

Šok druge administracije američkog predsjednika Donalda Trumpa, koja je bacila ozbiljne sumnje na američku predanost kolektivnoj obrani unutar NATO-a, bio je dovoljno ozbiljan da oslabi strogu fiskalnu pravičnost koja se očituje u dužničkoj kočnici. Problem je u tome što se novi nazor uglavnom odnosi na vojnu potrošnju, a samo jako skromno na ulaganja u infrastrukturu i klimu. Kada je riječ o ostatku gospodarstva i društva, čini se da će se politika rezova i dalje primjenjivati.

Pitanje drugog reda
Prihvaćanje vojnog kejnezijanizma stoga predstavlja implicitnu odluku protiv ambiciozne zaštite klime, koja je postala pitanje drugog reda. Ipak, borba protiv klimatskih promjena već se predugo odgađa, a zbog Trumpovog reizbora važnije je nego ikad da Europa i Njemačka preuzmu vodeću ulogu.

Zelena transformacija nalaže zeleni kejnezijanizam, ali amandman na dužničku kočnicu usredotočuje se na povećanje vojne potrošnje. Njime bi se promicao sektor koji je poznat po intenzivnoj potrošnji fosilnih goriva, čime bi se učinkovito osigurala trajna subvencija za vozila s motorima s unutarnjim izgaranjem. Njemačka će proizvoditi više tenkova i vojnih kamiona, ali manje električnih vozila i vjetroturbina. Rheinmetall je već najavio da bi mogao preurediti postojeće tvornice automobila za proizvodnju vojnih vozila.

Neki ekonomisti tvrde da možemo imati oboje – više tenkova i više električnih vozila. U principu, to je svakako istina. Budući da Njemačka ima neiskorištene proizvodne kapacitete, ekspanzivna fiskalna politika trebala bi znatno povećati ukupnu gospodarsku proizvodnju. No, značajan porast domaće proizvodnje električnih vozila i vjetroturbina dogodit će se samo ako proširena fiskalna politika promiče ta dobra. Ako fiskalna potrošnja bude snažno usmjerena prema vojnoj proizvodnji na fosilna goriva, kao što je slučaj s trenutnim promjenama fiskalnih pravila, prilika za izgradnju zelene (čiste) industrije bit će protraćena.

Mnogi polažu nade u javni investicijski fond koji je dio njemačke fiskalne reforme i koji omogućuje potrošnju od 400 milijardi eura (436 milijardi dolara) na ulaganja u infrastrukturu i 100 milijardi eura na zelena ulaganja u sljedećih 12 godina. Naravno, sasvim je razumno napraviti više prostora za ulaganja financirana kreditima u energetsku i prometnu infrastrukturu: oboje je očito potrebno za svaku uspješnu zelenu tranziciju. Dodatna sredstva za ulaganja u čistu tehnologiju također su korak u pravom smjeru. No, sa samo 8,33 milijarde eura godišnje za zelenu industrijsku politiku, Njemačka neće moći dugoročno održati prijelaz na zeleno gospodarstvo.

Korporativni program

ENT Summer Camp – 25 godina razvojnih prilika za mlade

tamna strana jeftine mode

Majica od 5 eura, problem od milijardi: Moda postala ekološki teret

Teret zelene tranzicije
Da biste razumjeli veliku neravnotežu, dobro je pogledati neke brojke. Ako nacionalna potrošnja na obranu dosegne trenutni cilj od tri posto BDP-a godišnje, tada se, prema novim pravilima, vojna potrošnja od dva posto BDP-a može financirati dugom. Nasuprot tome, deficitarna potrošnja na ulaganja u infrastrukturu ograničena je na 0,8 posto BDP-a godišnje, a za ulaganja u klimu granica deficita iznosi samo 0,2 posto BDP-a godišnje. Neki kompromisi ne mogu se odbiti, a ova snažna fiskalna pristranost očito će dovesti do značajne preraspodjele resursa i proizvodnje od zelenih tehnologija prema vojnom sektoru.

Nedavna energetska kriza u Europi već je pokazala da rastuće cijene energije mogu podijeliti društva i unazaditi klimatske ciljeve. Bez zelene industrijske politike i ambicioznog zelenog kejnezijanizma, njemačka klimatska strategija bit će ograničena na određivanje cijena ugljika i regulaciju – dva mehanizma koji zaštitu klime čine nepopularnom i mogu završiti na ruku interesima fosilnih goriva i političkim ekstremistima.

Ako birači vjeruju da njihova vlada troši neograničene iznose na obranu, dok ih prisiljava da snose teret zelene tranzicije, podrška krajnje desnoj Alternativi za Njemačku vjerojatno će se još više povećati. Iako vojni izdaci više ne poznaju fiskalna ograničenja, socijalne naknade i potpora za roditeljski dopust već su na kocki. To će sigurno dodatno potaknuti nezadovoljstvo i podršku krajnjoj desnici. Takav ishod ugrozio bi nacionalnu sigurnost i klimatske ciljeve.

* Koautorica članka je Isabella M. Weber, izvanredna profesorica ekonomije na Sveučilištu Massachusetts Amherst, autorica knjige How China Escaped Shock Therapy: The Market Reform Debate (Kako je Kina izbjegla šok terapiju: Rasprava o tržišnoj reformi) (Routledge, 2021.)

© Project Syndicate 2025.