Bez obzira svidjelo se to Europljanima ili ne, Donald Trump već utječe na politiku Europske unije. Njegov povratak na vlast ne samo da je usredotočio umove europskih čelnika, dok Ameriku pokušavaju zadržati na strani regionalne sigurnosti i transatlantske trgovine, nego je i radikalno promijenio javno mnijenje o vanjskoj politici i drugim problemima.

Prevladavajuće je raspoloženje među Europljanima, kada se radi o Trumpu 2.0, pesimistično. Ovo je jedan od rezultata velikog novog istraživanja koje je provelo Europsko vijeće za međunarodne odnose (ECFR) u 11 država članica EU i Velikoj Britaniji, Švicarskoj i Ukrajini.

No, ova negativnost i temeljni skepticizam u Trumpovu politiku ne štiti Europu od udaljavanja od promijenjenog Washingtona – ili, bolje rečeno, izvoza “trumpiranja”, kako bismo ga mogli nazvati. U skladu s podacima o javnom mnijenju koje je objavljeno danas, Europa se već mijenja u tri ključna područja.

Pucanje Zapadnog saveza
Kao prvo, dijelom zahvaljujući Trumpu, europsko se razmišljanje usmjerilo na mogućnost mira u Ukrajini. U svakoj europskoj državi koja je sudjelovala u istraživanju ECFR, kompromisno rješenje – više od ruske ili ukrajinske pobjede – sada se smatra najvjerojatnijim ishodom rata. Istina je da čak i zemlje poput Estonije u kojoj je, prije samo šest mjeseci, mišljenje bilo čvrsto ukorijenjeno u uvjerenju da će doći do pobjede Ukrajine. Jedan od čimbenika za promjenu mogli bi biti vojni neuspjesi, ali Trumpovo obećanje uspostavljanja mira u regiji mogao bi biti drugi.

Drugo, prijelazna priroda novog predsjednika dovodi Europljane do prihvaćanja puno pragmatičnijeg pristupa vanjskoj politici – osobito kada se govori o odnosu s SAD-om. Prevladavajuće je mišljenje u velikom dijelu Europe da Washington više nije “saveznik” EU. Za mnoge, uključujući i one koji su u tradicionalnim transatlantskim uporištima, poput Danske i Poljske, stari saveznik s druge strane Atlantika sada je postao “nužan partner”. To je izvanredan pomak koji ukazuje na potencijalno nepopravljivo pucanje Zapadnog saveza.

Treće, a možda i najvidljivije, je turbo zamah koji je Trump ubrizgao u krajnje desni pokret u Europi i politika u stilu MAGA (Make America Great Again) koju brojne snage pokušavaju uvesti u svojim zemljama. Intervencija Elona Muska u potpori stranaka, uključujući njemački AfD, legitimizirala je nekoć marginalne nastupe i usadila u vođe, poput Alice Weidel, uvjerenje da na nadolazećim izborima mogu nadmašiti svoje prethodne rekorde.

Iako to možda neće biti dovoljno da ih dovede u vladu, njihova popularnost bez obzira na to raste, a rezultat bi mogao biti daljnji zaokret europskog mainstreama udesno – osobito po pitanjima poput migracije, klime ili roda i obitelji.

Postoje, međutim, određene granice do kojih Trumpov utjecaj može ići. Razmislimo o ratu u Ukrajini. Trenutno većinsko mišljenje da će doći do dogovorenog rješenja ne znači nužno da će Europljani slijepo podržati pristup predsjednika SAD-a u postizanju dogovora. U Estoniji, Ujedinjenom Kraljevstvu, Poljskoj, Danskoj, Njemačkoj i Portugalu, na primjer, brojni građani koji kompromisni dogovor vide kao najvjerojatniji ishod sukoba isto tako vjeruju da bi pobjeda Ukrajine bila najbolja za njihovu zemlju i mir u svijetu.

Naplata potraživanja

Dugoročno održivo poslovanje podrazumijeva i učinkovitu naplatu: Kako tvrtke mogu osigurati bolju likvidnost

Upravljanje rizicima

Je li svaki rizik prilika? Kako prepoznati potencijal u izazovima i potaknuti poslovni razvoj

Iako je istina da bi Kijevu bilo jako teško nastaviti svoju borbu, u slučaju da SAD ukine vojnu pomoć, Ukrajinci bi se trebali tješiti time što većina Europe stoji uz njih kao saveznica i zagovara stabilan i pravedan mir.

Očuvanje vrijednosti
Europljani sada prihvaćaju i da je u odnosima EU s SAD-om sada potreban pragmatičan i transakcijski pristup, kako bi oni krenuli naprijed – u smislu odražavanja kako Trump vidi američke odnose s EU. Ovo je posebno relevantno u kontekstu prijetećeg trgovinskog rata i prijetnje carinama koje se propisuju protiv bloka.

Ako se to realizira, europski će vođe otkriti da će moći održati javnu podršku ako se okrenu potencijalnim kompromisima, kao što je obećanje o kupnji više američke energije ili svrstavanje uz SAD u suprotstavljanju ekonomskoj prijetnji koja dolazi iz Kine. No, to će biti prihvatljivo samo ako čelnici ostanu čvrsti u očuvanju europskih vrijednosti i čvrstog stava svojih građana prema crvenim pitanjima o demokraciji i ljudskim pravima.

Pragmatizam na svjetskoj sceni je u redu, ali cinizam i uništavanje trgovine nisu. Isto tako, ne postoje jamstva da će europska krajnja desnica probiti stakleni krov zahvaljujući Trumpovom povratku i intervencijama njegovog unutarnjeg kruga. Neposredno nakon pobjede na predsjedničkim izborima, naša je anketa otkrila da više od trećine onih koji podržavaju AfD u Njemačkoj i Rassemblement National u Francuskoj njegov povratak vide kao “lošu stvar” za njihovu zemlju.

Ako Trumpova administracija pokrene trgovinski rat s Europom ili potakne razorno rješenje između Ukrajine i Rusije, politički savezi s novim timom u Washingtonu mogli bi brzo postati utezi za osobe poput Marine Le Pen, Geerta Wildersa, Giorgije Meloni i ostalih na desnici. Oni zasad uživaju u sjaju medenog mjeseca.

“Trumpiranje” Europe je ovdje, to je istina – ali njegove učinke tek treba definirati. Za one koji su proeuropski orijentirani, bitka je pokrenuta da bi u njoj pobijedili te kako bi se pojavile nove mogućnosti: vođe u EU trebaju naučiti i koristiti pragmatizam u vanjskoj politici. Glasači bi trebali imati jasnu sliku o tome kolika je cijena različitih vrsta mira u Ukrajini i koliko je zapravo skupa pretjerana ovisnost Europe o SAD-u u smislu sigurnosti te kako se razlikovati od krajnje desnice i promijeniti političku raspravu.