Premda geopolitički i energetski svijet ovih dana sve oči upire u situaciju na Bliskom istoku koja polako ulazi u fazu strateške deeskalacije, na lokalnoj, hrvatskoj razini, pratimo kako će vanjskopolitička siuacija utjecati na cijene prirodnog plina, i to kroz novi val europskih sankcija Rusiji i američkih sankcija Venezueli, kao i kroz ratna djelovanja u neposrednoj blizini dvaju možda najvažnijih tjesnaca za opskrbu Europe energentima, Hormuza i Sueskog kanala, ali i na mogućnosti punjenja strateških zaliha.

Oba ta čimbenika vrlo su važna za jesensko određivanje cijena plina za industriju i kućanstva. Međutim, svi spomenuti izazovi zakonodavcu, čini se, nisu dovoljni te je povećao sveopću anksioznost sektora zakonskim odredbama koje će, ako se na njima ustraje, posve sigurno značiti dodatni udar na krajnje korisnike prirodnog plina, smanjenje konkurentnosti opskrbljivača pa i njihovo povlačenje s tržišta ako obveze ne budu mogli ugraditi u krajnju cijenu.

O čemu je riječ?

Prijedlog novog Zakona o energetskoj učinkovitosti izazvao je zabrinutost dionika tržišta opskrbe, koji upozorava na nerealne obveze, financijska opterećenja i potencijalnu neustavnost zakonskih odredbi. Iako podupiru ciljeve smanjenja utjecaja na okoliš, smatraju kako prijedlog ugrožava poslovanje opskrbljivača plinom.

Prijedlog Zakona povećava obveze ušteda energije: s 0,8 posto u 2023. na 1,3 posto u 2024., 1,5 posto u 2026. i 1,9 posto u 2028. godišnje krajnje potrošnje. Procjenjuju kako bi do 2030. godine trebalo ostvariti enormne kumulativne uštede, što bi uz trenutačne tržišne cijene stajalo stotine milijuna eura. Takav trošak ugrožava financijsku stabilnost opskrbljivača.

Poglavito je to slučaj s kompanijama koje su nakon stupanja na snagu Zakona o tržištu plina 2008. godine provele razdvajanje djelatnosti opskrbe i distribucije. Takve kompanije ne posjeduju nekretnine, mjerne uređaje ni vozila za samostalno provođenje mjera ušteda te su stoga do sada kupovali uštede od trećih strana, što je skupo i neodrživo. Predlažu umanjenje obveza za 70 posto za opskrbljivače bez imovine kako bi se izbjegla diskriminacija.

Također, upozoravaju na neustavnost odredbi koje uvode naknadu za neostvarene kumulativne uštede zato što smatraju kako se radi o nedopuštenoj retroaktivnoj primjeni prava, što je suprotno Ustavu RH, koji zabranjuje povratno djelovanje zakona. Sudska praksa EU-a naglašava zaštitu legitimnih očekivanja i pravne sigurnosti. Pravila moraju biti jasna i predvidljiva, posebice ako imaju nepovoljne posljedice za poduzetnike.

Kumulativne obveze ušteda utvrđene 2021. nisu predviđale naknadu za neispunjenje, već samo za godišnje uštede. Uvođenje naknade za kumulativne uštede mijenja pravne posljedice radnji započetih prije stupanja novih pravila na snagu, čime se narušava pravna sigurnost. Iz kompanije tvrde kako su stranke obveznice imale legitimna očekivanja da takva naknada neće biti uvedena retroaktivno.

POSLOVNI USPJEH I INOVACIJE U REGIJI

Više od uređaja: Priča o brendu koji je promijenio način na koji živimo

Upisi na fakultete

Želite doći do financijskih potpora i zaposlenja? Rit Croatia vam može pomoći

Uštede su moguće ulaganjem u infrastrukturi, što je u nadležnosti operatora distribucijskih sustava, a ne opskrbljivača. Uostalom, postavlja se pitanje logičnosti obveza energetske uštede za kompanije čija je glavna djelatnost prodaja energenata. Zašto bi takve tvrtke bile obvezne štedjeti energiju koju same prodaju? Ovaj problem upozorava na potrebu za prilagođenim regulativama. Energetska učinkovitost je važna, no pravila moraju biti smislena i prilagođena specifičnostima svake industrije kako bi se postigla ravnoteža između ekoloških ciljeva i gospodarskih interesa.

Uvođenje doprinosa

Stručna javnost, stoga, predlaže promjenu propisa po uzoru na neke druge zemlje Europske unije, poput Slovenije. Uvođenje doprinosa koji bi plaćali krajnji potrošači za sve energente, bila bi puno poštenija odredba. a prema mišljenju nekih pravnika, ne bi bila niti u suprotnosti sa Ustavom zajamčenom pravnom sigurnosti. Sredstva prikupljena na taj način bi se uplaćivala u poseban fond namijenjen energetskim uštedama, osiguravajući ravnopravnost opskrbljivača i smanjujući financijski pritisak.

Prijedlog Zakona o energetskoj učinkovitosti, iako usmjeren na hvalevrijedne ciljeve smanjenja utjecaja na okoliš, nameće nerealne obveze opskrbljivačima plinom ugrožavajući njihovu financijsku stabilnost i konkurentnost. Obveze ušteda od 1,5 milijardi kilovatsati do 2030., uz troškove od stotina milijuna eura, nesrazmjerne su za tvrtke bez vlastite imovine, dok retroaktivne naknade krše ustavna načela pravne sigurnosti.

Globalni energetski izazovi dodatno kompliciraju situaciju, povećavajući cijene plina i ugrožavajući opskrbu. Nužno je pronaći uravnotežena rješenja, poput slovenskog modela doprinosa krajnjih potrošača, koja će osigurati ravnopravnost opskrbljivača, očuvati poslovanje kompanija i spriječiti povećanje cijena za kućanstva i industriju.

Samo dijalogom između dionika tržišta i donositelja propisa i njihovom prilagodbom, uz poštovanje temeljnih akata ove zemlje, možemo postići energetsku učinkovitost bez žrtava.