Tko god je očekivao da će se na jučerašnjem sastanku vezanom uz tržište lijekova dogoditi nešto značajno, ili je u ovoj temi vrlo nov ili je vrlo naivan.

Pa čak i da dobavljači lijekova uspiju pokriti veći dio duga koji je neki dan gotovo dosegnuo milijardu eura, nastavlja se predstava u kojem su i uloge i radnja potpuno poremećeni, barem za jednu demokratsku i socijalnu državu koja promiče tržišno gospodarstvo i jednaka prava za sve.

A predstava ide otprilike ovako, ispričana unazad: na ovotjednom sastanku dogovara se nova sanacija dugova iz proračuna, nakon jedne sanacije prošlog tjedna i jedne sanacije ujesen od skoro 2 milijarde kuna, i još bezbroj sanacija u godinama ranije. Ova je možda velikodušnija, ali i dalje je samo još jedna sanacija uslijedila jer su dobavljači, koje pritišću njihovi dobavljači, opet krenuli s medijskim objavama i pritiscima na Vladu, a nakon neuspjelih pritisaka na dužnike.

U prošloj godini, a nastavlja se i u ovoj, dodatan kaos u sustav plaćanja donijela je korona, bilo zbog povećanih troškova ili kao dobro opravdanje za neplaćanje. Naposljetku se dogodilo ono što se godinama najavljuje, značajno je srezana isporuka lijekova kao krajnja mjera pritiska dobavljača, i sad prije lokalnih izbora to treba srediti.

Jasno je da su veledrogerije, kad već nitko ne sluša argument o pustim milijardama kuna dugova, posegnule za političkim pritiskom uoči izbora, što je skoro pa legitimno. Sada se nakon spomenutih uplaćenih 980 milijuna kuna razgovara o dodatnih par milijardi koje treba namaknuti do rebalansa.

Ali u situaciji u kojoj se mjesečno stvara oko 250 milijuna novog duga, to je samo još jedna vatrogasna mjera. Bez reforme koja će sustav učiniti bar održivijim, predstava ide dalje.

Matematika je jednostavna

Problem dakako nije u novcu nego u stavu, koji je već više puta zadnjih mjeseci i tjedana vrlo jasno iznio premijer Andrej Plenković, a nema razloga da taj stav ne dijele i njegovi ministri.

“Zadnjih deset godina je situacija ista. Što je to dramatično danas? Veledrogerije mogu izdržati, snažni su oni. Ne vidim da je netko gladan kruha”, jedna je Plenkovićeva izjava na temu veledrogerija.

Nadalje slijedi: “Veledrogerije, svako malo, kada dođe neki važan termin, bilo Božić bilo Uskrs ili datum izbora, složno krenu tražiti sredstva koja im se trebaju platiti”. Pa možda najznakovitija: “Bit će lijekova, veledrogerije moraju operirati na hrvatskom tržištu i sutra”.

Iz premijerovih riječi, dakle, ispada da su veledrogerije kombinacija socijalne ustanove i kreditora, i to u isti čas – i sve dok se taj stav ne izmijeni, nećemo imati socijalnu državu i zdravo gospodarstvo. Teško je naime vjerovati da obrazovani ljudi u Vladi ne poznaju bazično ni matematiku niti osnove biznisa, pa da ih to opravdava. A matematika je vrlo jednostavna.

Financijski analitičar Mario Kurtović na svom Linkedin profilu neki dan je komentirao upravo ove izjave naših vodećih političara, koji tvrde da veledrogerije u Hrvatskoj imaju velike zarade, te im nije problem izdržati kašnjenje u plaćanjima od strane državnog zdravstvenog sustava.

Uz njegovu dozvolu prenosimo što je istaknuo u svom komentaru. “Evo par činjenica o profitabilnosti poslovanja veledrogerija: U 2019. godini Medika, Phoenix Farmacija, Oktal Pharma i Medical Intertrade ostvarili su zajedno 9,66 milijardi kuna prihoda i 0,16 milijardi kuna neto dobiti, što daje neto profitnu maržu od 1,7 posto.

Od prodajne cijene koju veledrogerija zaračuna svojim kupcima, oko 91 posto ide proizvođačima lijekova, dok oko 9 posto ostaje veledrogerijama za podmirenje svih ostalih troškova, plaća, kamata, poreza na dobit… Kako profit nije isto što i cash flow, važno je uzeti u obzir i naplatu potraživanja, jer se ta potraživanja moraju na neki način financirati.

Prosječna naplata potraživanja veledrogerija od svih kupaca u 2019. iznosila je 135 dana. Jedna veledrogerija u svom izvješću navodi kako potraživanja od bolnica naplaćuje u prosjeku za 290 dana, dok od ostalih kupaca za otprilike 50-ak dana.

Mislite li da veledrogerije zaista ostvaruju visoke zarade? Biste li vi bili zadovoljni s neto maržom od 1,7 posto u vašem poduzeću?

Možete li vi čekati svoje glavne kupce da vam plate za 10 mjeseci”, pita se Mario Kurtović, koji je nedavno oštro kritizirao i ideju da država osnuje vlastitu veledrogeriju, te tako riješi problem gomilanja dugova.

Banke više ne daju kredite

Podsjećamo, u veledrogerijama tvrde da im banke više nisu voljne davati kredite kojima će ovi kreditirati državu, i zato smo, uz cijelu korona krizu, vjerojatno i došli do poteza očajnika i obustave lijekova neplatišama.

No da premijer u javnost iznese sve ove činjenice ne bi više imao pokrića za svoje odluke i opravdanje za godine zanemarivanja zdravstvenog sustava. U kojem nema transparentne politike lijekova, nema praćenja ishoda liječenja, nema sistema nagrađivanja rezultata, nema informatizacije koja će pratiti sve procese, nema plaćanja po odrađenoj usluzi.

Ali ima parcijalnih rješenja, krpanja rupa, sanacija bez reda, curenja novca, političkog kadroviranja, klijentelizma, rođaštva, potezanja veza. U takvom sustavu gube svi oni koji nisu na povlaštenoj poziciji, no njihov cilj nije uređenje sustava u kojem će oni imati jednaka prava kao povlašteni, već da budu u toj povlaštenoj skupini.

Zato povlače veze i krug se zatvara. Drukčije ovaj narod očito ne zna, a upitno je i želi li, jer u suprotnom možda bi se ipak nešto i promijenilo.