Mnogi se u Hrvatskoj još uvijek boje Europskog zelenog plana

Autor: Igor Grozdanić , 03. ožujak 2021. u 22:00
Kondenzacijska termoelektrana Plomin/Srecko Niketic/PIXSELL

Priličan je broj onih koji su nepovjerljivi prema sve većim i ubrzanim promjenama, postoji i dalje veliko nepovjerenje u mogućnosti povlačenja sredstava iz EU fondova.

Zeleni oporavak kao društvena, socijalna i gospodarska paradigma nije osmišljen samo za gospodarski uspješne, pravno stabilne i poduzetnički orijentirane zemlje zapadne Europe nego i za zemlje jugoistočne i srednje Europe.

Zeleni oporavak je skup međusobno uvjetovanih i usklađenih procesa koji se odvija već godinama (zapravo dva desetljeća) u svim dijelovima, segmentima i porama gospodarstva Europske unije i hrvatske tvrtke bi se konačno trebale suočiti s tim važnim promjenama i prilagodbi na niskougljično gospodarstvo i resursnu učinkovitost.

Činjenica je da su za Europski zeleni plan u EU parlamentu glasale i desne i lijeve koalicijske snage. Drugim riječima, događa se povijest za koju smo navijali, ujedinjena klimatski neutralna Europa stupila je na svjetsku pozornicu.

Europa je nakon svih tih procesa sebi zacrtala da želi postati lider u energetskoj tranziciji i klimatskim aktivnostima. Sa Zelenim planom Europska unija želi postati gospodarski konkurentna drugim dionicima na svjetskom tržištu. Klimatska neutralnost je Uniji postala najvažniji strateški cilj i ključni civilizacijski iskorak.

U tim transformacijama hrvatske tvrtke trebaju uočiti prilike za početak ravnomjernog razvoja pomoću zelene tranzicije i oporavka. Mnogi su zapravo već i počeli mijenjati način svog djelovanja, načina rada i razmišljanja. Vidljivi su mali, ali kontinuirani zeleni pomaci.

Potpore vrijedne 100 mlrd. eura

Međutim, mnogima je u Hrvatskoj nepoznato koji su benefiti zelenog oporavka i što donosi Zeleni plan i njegovi mehanizmi djelovanja. Mnogi su nepovjerljivi prema sve većim i ubrzanim promjenama, kao da se boje vlastitog uspjeha.

Postoji još uvijek veliko nepovjerenje u mogućnosti povlačenja sredstava iz EU fondova. Jedan od alata je i Mehanizam za pravednu tranziciju. On je najvažnija poluga za tranziciju prema klimatski neutralnom gospodarstvu.

U okviru Mehanizma u razdoblju od 2021. do 2027. mobilizirat će se najmanje 100 milijardi eura ciljane potpore za ublažavanje socioekonomskih posljedica tranzicije u najpogođenijim regijama. Sastoji se od tri stupa. Prvi stup je Fond za pravednu tranziciju.

Najviše će se izdvajati za regije s višim emisijama ugljika i za one u kojima je velik udio stanovništva zaposlen u industriji fosilnih goriva.

Navedeni prvi stup će podupirati gospodarsku diversifikaciju i prenamjenu u područjima u kojima je zapažen veći broj tvrtki i gospodarskih subjekata koji se bave rudarstvom te industrijama s povećanim emisijama ugljika i fosilnih goriva.

To znači podupiranje produktivnih ulaganja u mala i srednja poduzeća, osnivanje novih poduzeća, istraživanje i inovacije, obnovu okoliša, dokvalifikaciju i prekvalifikaciju radnika i najvažnije – transformaciju postojećih postrojenja s visokim emisijama ugljika tako da nova ulaganja dovedu do znatnih smanjenja emisija i zaštite radnih mjesta. Na temelju intenziteta emisija stakleničkih plinova u Hrvatskoj su identificirane dvije regije, Sisačko-moslavačka i Istarska županija.

Sada imamo i konkretne podatke i trebamo krenuti, ako ništa drugo, u te dvije regije. Samo nam treba više znanja, vizije i rada. Korištenje Zelenog plana i procesa zelenog oporavka nije nikakav bauk.

Došli smo do točke da se bojimo vlastitog uspjeha, postoji veliko nepovjerenje u vlastite snage i pozitivne pomake u industrijalizaciji zemlje.

Prilika za izlazak na tržište

Danas je upravo Europski zeleni plan prilika za hrvatske tvrtke da izađu na tržište i iskoriste ga u najboljoj mogućoj mjeri.

Gdje se tu vide domaće energetske i industrijske tvrtke? Hrvatske tvrtke iz sektora naftnog rudarstva i elektroindustrije imaju najviše kapaciteta za promjene i najviše potencijala. Zato što u tim tvrtkama još uvijek ima stručnog i znanstvenog kapaciteta.

Ljudi su dodatna vrijednost poslovanju, ljudi su kapital, ljudi čine promjene, oni otvaraju vrata novim poslovima i tržištima. Najveća snaga hrvatske energetike su ljudi i njihovo znanje i na njima treba temeljiti poslovanje kompanija.

Ovdje je riječ uglavnom o srednjim tvrtkama kao što OMV-INDOIL, Turbomehanika ili Ivicom. Tako Turbomehanika postaje predvodik u novim energetskim rješenjima u području obnovljivih izvora energije (OIE) kao što je vodik, te u elektrifikaciji i zelenim tehnologijama.

Solvis također postaje svjetski brand u OIE-u. Vidimo ovdje i velike tvrtke i institucije koje su počele raditi na dekarbonizaciji te u području vodika: INA, Gradska plinara Zagreb, Siemens, Grad Zagreb ili čak i HEP. Jedan od predvodnika je i Petrol Hrvatska sa svojim energetskim rješenjima i novom vjetroelektranom.

Oni su danas lideri i oni su već sada prepoznali mogućnosti zelenog oporavka. Bez obzira na sve, čarolija zelenog oporavka za male i srednje tvrtke tvrtke ipak se događa u Hrvatskoj, ako ne za sve onda za one koje su predvodnici svojih industrija i proizvodnih sektora.

Pitanja održivog razvoja tj. ciljeva održivog razvoja, dekarbonizacije, bioekonomije i kreativnih industrija postaju obvezni pojmovi u njihovim vizijama i poslovanju.

No unatoč tome ostaje pitanje možemo li sada iskoristiti mogućnosti koje doista postoje u Hrvatskoj i potencijalnu “princezu” pretvoriti u “kraljicu” industrijske zelene niskougljične Europe?

* Ovo su isključivo razmišljanja i stavovi autora

Komentirajte prvi

New Report

Close