Ona dilema je li čaša polupuna ili poluprazna baš dobro sjeda na ovu turističku sezonu. Na početku ljeta bilo je napeto s manjkom rezervacija, kalkuliralo se treba li rezati cijene, ulagati u kampanje na društvenim mrežama ili čekati last minute. U lipnju su se već grizli nokti, u srpnju su neki digli ruke od svega, u kolovozu nam se više nije dalo ni brojati goste.

Iz dana u dan pristižu i brojke koje nam govore što se na kraju dogodilo sa sezonom. Od početka godine do kraja kolovoza imali smo tako 1,6% plusa u noćenjima, i to u ukupno oko 6% više turističkih kreveta u odnosu na lani, i to najviše u privatnom smještaju (oko 33.000 kreveta više nego lani). Privatni smještaj imao je 2,5% plusa u noćenjima na 5% više kreveta nego lani, dok su hoteli na jedva 1% više registriranih kreveta nego lani ove godine imali gotovo 2% više noćenja. Kampovi su podbacili zbog kiše, ali i nedostatka ulaganja u sve osim mora mobilnih kućica.

Četvrtina rezala cijene

U četvrtak je pak Hrvatska gospodarska komora pustila sažetak svoje ankete o poslovanju njihovih članica tijekom sezone, koja je pokazala da je dobra četvrtina njihovih ispitanih subjekata u ovoj sezoni snižavala cijene.

Trećina (32,6%) ispitanika smatra da je visoka sezona na istoj razini kao i prošle godine, 33,3% ih drži da je ova sezona bila bolja od prošlogodišnje, dok čak četvrtina anketiranih sezonu ocjenjuje kao lošu. Za oko 2% ispitanih sezona je bila izuzetno loša, za njih 6,4% prošla je izvrsno. Nije poznato kakav je uzorak Komora imala u ovoj anketi, no značajno je da napominju kako je čak tri četvrtine ispitanih tijekom priprema za ovu turističku sezonu značajnije ulagalo u kvalitetu, što se nije značajnije odrazilo na cijene. Tako oko 60% poduzetnika članica Komore uopće nije korigiralo cijene svojih usluga u odnosu na prošlu godinu, a gotovo četvrtina ih je spustila cijene prije početka ili za vrijeme visoke sezone. Najmanja je skupina od 18,3% poduzetnika koji su podigli cijene usluga u sezoni. Za napomenu, tu se uglavnom ne radi o privatnim iznajmljivačima, jer oni uglavnom nisu obveznici članstva u HGK. Drugim riječima, u ovoj sezoni imali smo puno praznih soba, što je u turizmu loša vijest.

Jadran zaostaje za Grčkom

Što se dogodilo? Umjesto na Jadran, gosti su ove godine skrenuli negdje gdje očekuju da će dobiti veću vrijednost za svoj novac, jer na kraju se sve svodi na to, a uz današnje komunikacijske tehnologije itekako se dobro može istražiti što se gdje može očekivati. Istraživanja pokazuju da nove generacije putnika jako dobro paze na što će potrošiti svoj novac, i sve su zahtjevnije po pitanju kvalitete smještaja, hrane, zabave, atrakcija, čistoće i uređenosti destinacija, prometnih gužva. Pokazalo se i da Hrvatska među putnicima baš i nema imidž kakav bi odgovarao marketinšim porukama koje šaljemo, od gastronomije nadalje.

Napravili smo stoga i sami mini istraživanje među domaćim putnicima koji imaju iskustva u ljetovanju na hrvatskom Jadranu i ostalim mediteranskim destinacijama. Imamo lijepe primjere Grčke i Sardinije. Par iz Zagreba boravio je prošlog ljeta na otoku Zakintosu u Grčkoj, poznatom po dobrim partijima. Izdvojili su nam nekoliko detalja. Pola litre vode, koja se prodaje na plaži, stoji pola eura. Dvije ležaljke, stolić i suncobran na pojedinim plažama su besplatni. Ako se naplaćuju, to je maksimalno 6 eura za cijeli dan. Medutim, ako se naruči bilo koje piće, ležaljke sa suncobranom su besplatne. Večera za dvoje u restoranu, prvi stol do mora, je oko 60 eura. Večera uključuje dva predjela, glavna jela i desert, butelju vina i bocu vode. Autobusna karta za gradski prijevoz je jedan euro. Hrana je dobra i prepoznatljivo grčka gdje god se dođe. Ovaj par tvrdi da je dobio veću vrijednost za svoj novac u Grčkoj, nego na hrvatskom Jadranu.

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

Sardinija Murter, jedan nula

Drugi primjer je gotovo drastičan, a uspoređuje isti turistički proizvod na Sardiniji, destinaciji za goste dubljeg džepa, te hrvatskom otoku Murteru. Radi se o jednodnevnom jedrenju koje je jedno žensko društvo platilo jednako u obje destinacije, oko 100 eura po osobi.

Prvo iskustvo “One day sail” doživjele su pred dvije godine na Sardiniji, na jedrenju koje je trajalo od 8 ujutro do 20 sati. “Imali smo jedrilicu s dvije kabine, gazda broda uglavnom vozi po uvalama i vrlo je nenametljiv, simpatičan. Gazdarica broda u 9 ujutro kreće iznositi doručak, u podne kobasice i sir za pikanje, kuha njoke s domaćom šalšom za ručak, kasnije nam iznosi voće. Žena je cijeli dan nosila tu divnu hranu i smješkala se. Na brodu prosecco, aperol, vino, sokovi, voda, kava kad hoćeš. Briljantno”, kaže naša sugovornica. Svidio im se takav izlet i bile su oduševljene kada su vidjele da se nudi na Murteru, ljeto kasnije. “To se ne da usporediti. Telefonski je dogovorena jedna cijena, kad smo došli bila je druga cijena, na koncu ista kao na Sardiniji. Jedrenje od 8 do 18, jedrilica iste veličine kao na Sardiniji.

No na brodu ima četiri boce vode i jedna lubenica koja se kotrlja po palubi. Kad smo to vidjeli, sami smo otišli u dućan i nakupovali nešto za prigristi da nam se dan ne svede samo na potragu za restoranom u sezoni, na što nam gazda broda komentira da su mu najdraži paštetaši koji vuku sve sa sobom. I još nas je cijelo vrijeme davio nekim svojim teorijama zavjere… najgluplje potrošeni novci ikad”, zaključuje naša sugovornica.

Ovakvih priča na internetu ima na bacanje, dostupne su svakom tko želi znati, i krajnje je vrijeme da prestanemo vjerovati u to da smo bogom dani jer imamo lijepu obalu. Ne trebaju nam beskrajni plusevi, bubanje brojki, već samo malo dobre volje i suradnje, da nam se ta čaša napuni. I da na toj jedrilici bude neka teta koja će uz osmjeh skuhati hrvatsku šalšu, može i za isti novac kao na Sardiniji.