Pandemija bolesti COVID-19, dodatno pogoršana poremećajima u lancu opskrbe i rastućom inflacijom, istaknula je krhkost afričkih prehrambenih sustava, što je samo u 2020., urokovalo povećanje gladi za 60 % diljem kontinenta.

Ionako alarmantnu situaciju pogoršat će klimatske promjene, za koje se očekuje da će degradirati slatkovodne ekosustave i obradive površine.

Broj stanovnika kontinenta dosegnuo je 1,4 milijarde i mogao bi se udvostručiti do 2050., dok je poljoprivredna produktivnost, unatoč poboljšanju, znatno ispod globalnih referentnih vrijednosti. To je prisililo vlade da se više oslanjaju na uvoz sve skuplje hrane.

Povećani prihodi farmera
Ali postoje neke svijetle točke. Primjerice, Etiopija, Maroko i Ruanda uspjele su povećati poljoprivrednu produktivnost definiranjem vizije za svoju domaću industriju, okupljanjem javnih i privatnih dionika, izgradnjom potrebne infrastrukture i uključivanjem u kontinuirano učenje i prilagodbu.

Kao posljedica toga, te su zemlje povećale poljoprivrednu proizvodnju, poboljšale sigurnost opskrbe hranom, povećale prihode poljoprivrednika i ojačale otpornost lokalnih prehrambenih sustava na vanjske šokove.

Razmislite o Etiopiji, gdje su domaći prinosi porasli za 76%, a ukupna proizvodnja hrane porasla je za 50%, od osnivanja njezine Agencije za transformaciju poljoprivrede 2010. godine. Prema procjenama Agencije, poljoprivredne reforme spasile su 150.000 ljudi od smrti od gladi, smanjile broj pothranjenih Etiopljana za 11,5 milijuna i izvukle oko 286.000 ljudi iz siromaštva.

Slično tome, Plan zelenog Maroka, pokrenut 2008. radi modernizacije domaće poljoprivrede i promicanja održivog gospodarskog rasta, revitalizirao je poljoprivredni sektor. Agencija za razvoj poljoprivrede, osnovana radi potpore provedbi plana, procjenjuje da je poljoprivredni BDP u razdoblju od 2008. do 2018. porastao 5,25 % godišnje, brže od gospodarstva u cjelini (3,8 posto).

To je rezultiralo rastom izvoza poljoprivrednih proizvoda za 117 % i s 342.000 novih radnih mjesta. Poboljšano je i upravljanje slivovima, a sustavi za navodnjavanje “kap po kap” učetverostručili su se na 542.000 hektara.

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

Ruanda od 2004. godine razvija i provodi svoj Strateški plan za transformaciju poljoprivrede (PSTA). Međunarodni institut za istraživanje prehrambene politike procjenjuje da svaki dolar koji vlada potroši na poljoprivredu odgovara dobitku od 2,05 dolara u BDP-u, što znači da je program donio 730 milijuna dolara ekonomske dobiti između 2018. i 2021. godine, pomažući u izvlačenju 1,1 milijuna ljudi iz siromaštva. Strateški plan Ruande također je poboljšao upravljanje slivovima i očuvanje tla.

Ove tri zemlje dijele duboko razumijevanje predstojećih izazova, jasnu viziju suočavanja s njima i snažnu predanost razvoju učinkovitih mehanizama upravljanja potrebnih za provedbu rješenja. Nadovezujući se na te primjere, utvrdili smo četiri ključna načela koja bi mogla pomoći drugim afričkim zemljama u uspješnoj preobrazbi vlastitih poljoprivrednih sektora.

Jasno i dosljedno planiranje
Za početak, ključno je dosljedno planiranje. Vlade moraju uspostaviti jasna ovlaštenja, navesti svoje prioritete, uskladiti politike i mobilizirati resurse. U Ruandi se trenutni Strateški plan za transformaciju poljoprivrede 4 usredotočuje se na poticanje ulaganja u privatnom sektoru i prelazak na poljoprivredne proizvode veće vrijednosti kako bi se povećala dobit i prikupila povećanja produktivnosti, u skladu s vizijom koju je ruandska vlada iznijela prije gotovo 20 godina.

Tvorci politika moraju osigurati potporu najviših političkih čelnika, relevantnih lokalnih samouprava i drugih dionika kao što su razvojni partneri i skupine civilnog društva. U Etiopiji je tadašnji premijer Meles Zenawi javno podupro uspostavu Agencije za transformaciju poljoprivrede. Kasnije su vlade Agenciji osigurale i prioritetni pristup oskudnoj tvrdoj valuti za financiranje uvoza.

Strukturiranjem poljoprivrednih planova oko organizacije vlade bi mogle stvoriti upravljačku strukturu koja kvalificiranom osoblju omogućuje suradnju sa svim dionicima u vođenju napora za transformaciju. Primjerice, Agencija za transformaciju poljoprivrede kombinira lokalnu i međunarodnu stručnost i koordinate s ministarstvima nadležnim za zemljište, vodu, poljoprivredu i industriju kako bi razvila i provela politiku.

Razvojem duboke baze znanja o poljoprivrednom sektoru, a zatim prilagodbom kako se pojavljuju novi podaci, vlade mogu identificirati brze uspjehe i programe s velikim potencijalom za širenje.

Maroko je, primjerice, osmislio posebne planove za 16 područja i plan kojim se utvrđuje više od 700 projekata. Kako bi pratili napredak, dužnosnici su pratili posebne pokazatelje uspješnosti kao što su prinosi i produktivnost stoke, peradi i drugih sektora.

Etiopija, Maroko i Ruanda, iako vrlo različite, uspjele su poboljšati sigurnost opskrbe hranom i ekonomsko blagostanje pridržavajući se ovdje navedenih načela. Njihov uspjeh pokazuje da održiv kontinent otporan na klimatske promjene nije samo moguć, već je i nadohvat ruke. 

* Koautorica članka je Safia Boly, izvršna direktorica Inicijative za transformaciju afričke poljoprivrede sa sjedištem u Nairobiju

© Project Syndicate 2023.