Globalna pandemija koronavirusa koja je poharala svijet osim pitanja što i kako s bolešću i njenim razmjerima, s kojima se suočavamo vjerojatno prvi puta nakon pandemije gripe 1918. i 1919. godine.

Početkom 20. stoljeća dogodila se puno opasnija i gora pandemija od ove današnje početkom 21. stoljeća. Poharala je svijet i donijela nesagledive posljedice koje sežu čak i do izumiranja dijela eskimskog naroda.

ustupak građanima

Zbog koronavirusa odgodili plaćanja gradskih komunalija

Ali ta pandemija dogodila se u vremenu kada je svijet bio daleko nerazvijeniji u svakom pogledu, od osobne higijene preko gospodarstva do zdravstva. Tadašnje gospodarsko i zdravstveno stanje svijeta, pa i Hrvatske, u današnjem vremenu ne samo da nije razumljivo nego ga je gotovo nemoguće opisati mlađim naraštajima, posebice onima rođenim u doba ekspanzije tehnologije.

Međutim, ako kolokvijalno nazvanu “španjolsku gripu” usporedimo s današnjim koronavirusom može se reći kako smo u nesagledivoj prednosti pred našim precima koje je nekoliko godina nakon toga poharao još i Drugi svjetski rat.

Pokazale se sve slabosti
Ali ipak se treba zapitati nije li tada gripa, a danas korona, ukazala na sve slabosti postojećeg političkog, gospodarskog i zdravstvenog sustava? Postavlja se pitanje – ako već tada nismo ništa naučili nego smo kroz svega dvadesetak godina krenuli u veliki svjetski rat, što ćemo po završetku današnje pandemije uopće naučiti? ili preciznije, hoće li svijet biti u stanju sagledati sve slabosti i onda ih popraviti?

Prije nego što krenemo u Europsku uniju moramo se zapitati jednu stvar, a to je stanje zdravstvenog sustava u Sjedinjenim Američkim Državama. U trenutku dok ovo pišem u SAD-u su oko 1832 potvrđena slučaja i tko zna koliko onih za koje se nikada neće znati da su imali koronavirus. A za to sami nisu krivi, nego možda spadaju u 30-ak milijuna građana SAD-a koji ne posjeduje nikakav oblik zdravstvenog osiguranja te bez plaćanja ne mogu dobiti nikakvu vrstu osnovne zdravstvene skrbi.

Na to treba dodati poveći broj onih s osnovnim zdravstvenim osiguranjem koji možda svoje police žele trošiti tek kada im stanje bude ozbiljno ugroženo. I ovo sve nije situacija s početka 20. stoljeća kada američki vojnici masovno umiru od “španjolske gripe”, ovo je situacija iz 21. stoljeća kada vladajuće elite u Sjedinjenim Američkim Državama lome koplja oko jednog, jedinog političkog pitanja – trebaju li svi Amerikanci imati besplatnu primarnu zdravstvenu skrb.

Krenimo malo i na europski kontinent koji je već dugi niz godina ovjenčan pričom o zajedništvu kroz asocijaciju zvanu Europska unija. I uz priznavanje svih zasluga Unije, posebice kada su u pitanju male države te države istočnog dijela – ne čini li se u ovom trenutku da koronavirus nekako više nego ikada na scenu vraća suverene države i zatvaranje svakoga u svoje granice?

Impact poduzetništvo

Olakšavaju život pacijentima: Hrvatske tvrtke napravile čuda od tehnike, prvi prototipi već se testiraju

Employee Wellbeing

Od pripravnika do lidera: ‘Ovdje se ne bojimo pitati, tražiti pomoć i rasti’

Hrvatska još čeka

Osam članica EU-a zatvorilo granice zbog koronavirusa

Ne smijemo nikad zaboraviti jednu veliku stvar – “španjolskom gripom” na koncu je okončana i priča o jednoj drugoj velikoj asocijaciji država zvanoj Austro-Ugarsko carstvo. Naime, svako napredno udruženje država, koliko god bilo razvijeno, ekonomski i vojno, obrazovanjem ili stanjem u zdravstvu snažno – u velikim krizama se urušilo.

Zatvaranje europskih granica
Naravno, neće se to dogoditi Uniji, ali ipak ostaje pitanje kako će se Bruxelles nositi s koronavirusom jer u ovom trenutku ipak se samo čuju pojedine članice, nikako zajednički stav. I sve stare velike članice nekako govore o stanju u svojoj državi, a rijetko se čuje izraz “na području Unije toliko i toliko oboljelih”.

Neće se izgledno niti čuti jer ono što je obilježilo Uniju, otvorene granice, sada se zatvaraju. Ali ono što je daleko važnije je kakav će biti odgovor Unije na recesiju koja stiže po završetku pandemije. Jer ako se članice uspiju dogovoriti o zajedničkoj proizvodnji, na primjer respiratora za cijelu Uniju, ili zajedničkim mobilnim liječničkim i znanstvenim timovima, ili možda o dvije ili tri lokacije za velike karantene, ostaje pitanje hoće li u recesiji opet biti žrtve zemlje juga koje su već sad žrtve koronavirusa, i jednog drugog problema – dolaska vala izbjeglica.

O “španjolskoj gripi” i nema puno tragova, bila je snažna, brza i smrtonosna te je nekako izbrisana iz kolektivnog sjećanja možda ponajviše novim ratom. Ono što je važno je da kada sve završi koronavirus bude novi početak na bolje, a ne izbrisan i kolektivnog sjećanja.