Svijet se trenutačno suočava s trostrukom krizom: pandemijom, klimatskom krizom i neposrednim prijetnjama bioraznolikosti.

No, umjesto pojačanog osjećaja solidarnosti, sve je više nepovjerenja među zemljama i unutar međunarodnih institucija zbog katastrofalnog neuspjeha s cijepljenjem protiv bolesti Covid-19 diljem svijeta, sve intenzivnijeg suparništva velesila između Sjedinjenih Američkih Država i Kine te pojave novih fizičkih i internetskih sigurnosnih prijetnji.

Taj nedostatak povjerenja najviše je zabrinjavajući u području klimatske politike. Srećom, tu bismo ga mogli početi i obnavljati.

Pariški sporazum o klimatskim promjenama iz 2015. i Klimatski pakt iz Glasgowa iz 2021. u osnovi se oslanjaju na pritisak okoline za njihovu provedbu. Ali taj alat je znatno slabiji u obilju sumnje.

Donositelji klimatskih politika u Kini kažu da se, bez obzira na njihove namjere, napori odbacuju iz ideoloških razloga. I mnoge azijske vlade pitaju može li bilo koja američka administracija dati vjerodostojna dugoročna obećanja s obzirom na trenutno polarizirano stanje američke politike.

Jaz u povjerenju u klimu je obostran. Mnogi u Europi i Sjevernoj Americi smatrali su najavu kineskog predsjednika Xi Jinpinga u Ujedinjenim narodima 2020. da Kina želi postati ugljično neutralna do 2060. dimnom zavjesom za skretanje pozornosti s kontinuiranog ulaganja zemlje u elektrane na ugljen.

Odbijanje Kine da da dodatna klimatska obećanja uoči UN-ove konferencije o klimatskim promjenama (COP26) u studenom prošle godine u Glasgowu smatrano je dodatnim dokazom pravih namjera Kine.

Lekcije iz Hladnog rata
Taj sve veći nedostatak povjerenja nije ograničen samo na klimu. On se odražava i u nedovoljnom ulaganju u druga globalna javna dobra, kao što su pripravnost i odgovor na pandemiju. Mnogi su stoga današnje napetosti usporedili s izazovima postizanja međunarodne suradnje tijekom Hladnog rata. I dok su te analogije često površne i obmanjujuće, natjecanje supersila SAD-a i Sovjetskog Saveza može nositi važne lekcije kako uspostaviti potrebnu razinu povjerenja danas.

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

Najrelevantnija lekcija utjelovljena je u maksimi koja je poduprla neka od najznačajnijih zajedničkih američko-sovjetskih postignuća. Kao što je to američki predsjednik Ronald Reagan stavio u kontekst pregovora o kontroli naoružanja, “Vjeruj, ali potvrdi”. Drugim riječima, svaka strana treba vjerovati drugoj, ali i potvrditi pridržavanje uzajamnih obveza na temelju dogovorenih kriterija.

Klimatske promjene u konačnici se svode na spašavanje planeta, slično kao i želja da se izbjegne uzajamno uništenje koja podupire hladnoratovske napore u kontroli naoružanja. Imamo zajednički dogovorenu metriku – emisije stakleničkih plinova – i sve veći broj znanstvenih dokaza o kritičnim razinama i prijelomnim točkama.

Transparentnost je u srži tranzicije neto-nula. Sve zemlje morat će biti otvorenije u pogledu svojih emisija na razini gospodarstva ako žele ispuniti svoje navedene obveze. Mehanizmi planiranja i određivanja cijena oslanjaju se na transparentnost i provjerljivost ugljičnog otiska, osobito kada se usmjeravaju kroz financijski sustav. Financijski regulatori i korporativni odbori moraju biti u stanju provjeriti informacije kako bi izmjerili napredak poduzeća u postizanju ciljeva nulte neto stope.

Ali gdje početi? Iznenadna najava Kine i SAD-a u Glasgowu da će surađivati na smanjenju emisija mogla bi signalizirati početak nečeg novog i uzbudljivog. Iako je zajednička izjava iznimno lišena konkretnih provjerljivih obveza, u njoj se jasno navodi ambicija dviju zemalja da surađuju u rješavanju klimatske krize.

Sljedeći korak mogao bi biti dogovor SAD-a i Kine o smislenim mehanizmima provjere i kada ih koristiti. Kinesko obećanje da će zaustaviti porast emisija CO2 prije 2030. moglo bi biti jedna od takvih prekretnica. Postupak provjere zahtijeva neposrednije ciljeve. Naglasak bi trebao biti na planiranom prijelazu Kine na nultu neto stopu do 2060., a ne na cilju emisija do 2030. U zamjenu, SAD bi trebale obvezati na slično u sličnom vremenskom okviru.

Uloga razvojnih banaka
Uspostavom takvog postupka provjere emisija moglo bi se početi ponovno graditi povjerenje i među tržištima u nastajanju i zemljama u razvoju. Njihovo stanovništvo najviše je pogođeno disfunkcionalnim globalnim upravljanjem.

Oni su ti koji moraju migrirati u gradove zbog utjecaja klimatskih promjena i koji ostaju necijepljeni protiv bolesti Covid-19 jer bogate zemlje gomilaju doze cjepiva. Tek kada odnosi SAD-a i Kine pokažu provjerljive znakove napretka, možemo očekivati da će ponovno početi vjerovati globalnim institucijama.

Multilateralne razvojne banke mogu imati važnu ulogu u ponovnoj izgradnji povjerenja diljem svijeta. Svojim iskustvom u provedbi standarda na terenu te institucije mogu pomoći u provjeri napretka zemalja i osiguravanju pravednog i inkluzivnog ishoda, posebno za ranjivo stanovništvo u gospodarstvima u usponu i gospodarstvima u razvoju.

Vjerodostojna provjera napretka o prelasku na nultu neto stopu stoga može pomoći u ponovnoj izgradnji povjerenja u multilateralna rješenja problema, od pandemija i klimatskih promjena do pranja novca i kibernetičkih napada, koje nijedna zemlja ne može sama riješiti.

© Project Syndicate, 2022.