Prošlog listopada francuski predsjednik Emmanuel Macron stajao je u Kopenhagenu uz predsjednicu Europske komisije Ursulu von der Leyen, poljskog premijera Donalda Tuska, dansku premijerku Mette Frederiksen i čelnike 28 najvećih europskih kompanija. Okupili su se na Kopenhagenskom samitu o konkurentnosti, čija je svrha bila jednostavna: raspraviti kako Europa može ostati konkurentna u sve nemilosrdnijem globalnom gospodarstvu.
Sažimajući izazov, Macron je to dobro formulirao: “Točno znamo što moramo učiniti. To je jasno utvrđeno u Lettinom izvješću, Draghijevu izvješću i tako dalje. Sada je pitanje kako to provesti… Riječ je o pitanju dana i tjedana. Želim to naglasiti jer je za mene kraj ove godine apsurdno kritičan za provedbu ove agende.”
Macron je bio u pravu, a njegova je opservacija i danas jednako točna. Europa zna što treba učiniti. Godinu dana prije samita bivši predsjednik Europske središnje banke Mario Draghi također je uputio ozbiljno upozorenje o europskoj konkurentnosti. Među brojnim značajnim zaključcima njegova izvješća bio je i onaj da se Europa suočava s godišnjim investicijskim jazom od oko 800 milijardi eura (928 milijardi dolara).
Pritisak nezaustavljivo raste
Od tada se pritisak na Europu samo pojačao. Američki protekcionizam raste. Kineska konkurencija postaje sve intenzivnija. Sigurnosne prijetnje sve se više približavaju svakodnevnom životu Europljana. Istodobno, Europa se i dalje opterećuje sporim procesima odobravanja, fragmentiranom regulativom i preprekama unutar vlastitog jedinstvenog tržišta.
Europa si ne može priuštiti da i dalje odugovlači. Dobra je vijest da su europske kompanije spremne preuzeti svoj dio odgovornosti i biti dio rješenja. To je bila ideja iza Kopenhagenske obveze predstavljene na Kopenhagenskom samitu o konkurentnosti. Dvadeset i osam kompanija koje stoje iza te deklaracije obvezalo se povećati svoja ulaganja u Europi u prosjeku za 50 posto do 2030. godine, pod uvjetom da europski kreatori politika provedu reforme potrebne za jačanje konkurentnosti i sigurnosti.
Globalne kompanije poput Airbusa, Siemensa, SAP-a, Thalesa, Saaba i Novo Nordiska spremne su više ulagati u europsku budućnost. No ulaganja mogu donijeti rezultate samo ako puste korijenje u plodnom tlu. Kapital neće automatski ojačati Europu samo zato što postoji. Bez pravih uvjeta Europa riskira prokockati povijesnu priliku. Europskim kompanijama potrebna su jednostavnija pravila, brže izdavanje dozvola, pristupačna energija, snažnija infrastruktura i potpuno funkcionalno jedinstveno tržište.
Zato Kopenhagenska obveza ne sadrži samo investicijske obveze nego i konkretan nacrt preporučenih političkih reformi za jačanje europske konkurentnosti. Mnogi od tih prijedloga odražavali su Draghijevo izvješće koje je pozvalo europske čelnike da pojednostave regulativu, smanje administrativna opterećenja, potaknu inovacije i ojačaju sposobnost Europe da razvija poslovanje preko granica.
No europski napredak od samita u Kopenhagenu bio je razočaravajući. Novi pokazatelj konkurentnosti pokazuje da su formalno usvojene samo četiri od 35 ključnih inicijativa. U međuvremenu, 21 inicijativa i dalje je zaglavljena u ranim fazama razvoja, gdje još ne može smanjiti regulatorna opterećenja, sniziti troškove usklađivanja niti privući nova ulaganja.
Jaz između političkih ambicija i stvarnih reformi i dalje je prevelik. Čak i ondje gdje je postignut napredak, izazovi ostaju. Tri od četiri usvojene inicijative usmjerene su na pojednostavljenje, ali novi i nedosljedni zahtjevi i dalje poništavaju velik dio koristi za kompanije.
Slabost je provedba
Europa ne pati od manjka izvješća ili strategija. Ona pati od slabe provedbe. Najvažniji zadatak je jasan: Europa napokon mora dovršiti i ojačati svoje jedinstveno tržište. Apsurdno je da se europske kompanije i dalje suočavaju s nacionalnim preprekama, fragmentiranom provedbom i različitim administrativnim zahtjevima unutar najvećeg trgovinskog bloka na svijetu. U trenutku kada vanjski pritisci rastu sa svih strana, Europa bi trebala prestati dopuštati da joj unutarnja fragmentacija i nacionalni posebni interesi vežu ruke.
Mnogo je toga u današnjem svijetu što Europa ne može kontrolirati – od ratova i geopolitičke nestabilnosti do globalnih trgovinskih napetosti. No Europa može odlučiti želi li da kompanije troše vrijeme snalazeći se kroz 27 različitih sustava umjesto da se bave inovacijama i širenjem ulaganja diljem kontinenta.
Poduzeća su i dalje spremna dati svoj doprinos. Nedavni podaci iz poslovnog panela Danske industrije pokazuju jasnu promjenu raspoloženja, pri čemu danske kompanije Europu sve više vide kao sigurnu luku u nestabilnom svijetu. Danska ulaganja u Sjedinjene Američke Države porasla su za 170 posto od 2019. godine, dok su ulaganja u zemlje Europske unije uglavnom stagnirala. Međutim, kompanije sada signaliziraju veću spremnost za povećanje svog gospodarskog angažmana u Europi.
Ta promjena je važna. Pokazuje da tvrtke žele ulagati bliže domu kada su uvjeti stabilni i predvidivi te potvrđuje da Europa ima jedinstvenu priliku privući ulaganja koja bi inače završila drugdje. Europa bi ih trebala dočekati raširenih ruku.
Poduzeća su spremna pomoći u izgradnji snažnije Europe koja može izdržati vanjske pritiske i osigurati budući prosperitet. No europski čelnici moraju na tu predanost odgovoriti političkom hrabrošću i brzinom. Već znamo što treba učiniti.
© Project Syndicate, 2026.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.Uključite se u raspravu