Malo je pojmova u ekonomiji ideološki opterećeno kao ‘slobodna trgovina’. Zagovarajte je danas i vjerojatno će vas smatrati apologetom plutokrata, financijaša i ‘footloose’ korporacija koje se mogu nalaziti bilo gdje.

Branite otvorene ekonomske granice i bit ćete etiketirani kao naivni ili, još gore, marioneta Komunističke partije Kine koja ne drži do ljudskih prava ili sudbine običnih radnika kod kuće. Kao i kod svih karikatura, postoji zrnce istine u protutržišnom stavu.

Rastuća trgovina pridonijela je povećanju nejednakosti i eroziji srednje klase u SAD-u i drugim naprednim gospodarstvima posljednjih desetljeća. Ako je slobodna trgovina došla na zao glas, to je zato što su zagovornici globalizacije zanemarivali njezine nedostatke ili se ponašali kao da se ništa ne može učiniti u vezi s njima.

Ovaj mrtvi kut osnažio je demagoge poput Donalda Trumpa da se trgovinom koriste kao oružjem i demoniziraju rasne i etničke manjine, imigrante i ekonomske suparnike.

Antipatija prema trgovini
Antipatija prema trgovini nije svojstvena samo desničarskim populistima. Takav stav imaju i radikalni ljevičari, klimatski aktivisti, zagovornici sigurnosti hrane, borci za ljudska prava, sindikati, zagovornici potrošača i protukorporativne skupine. Američki predsjednik Joe Biden također se zamjetno distancirao od slobodne trgovine.

Njegova administracija vjeruje da izgradnja sigurnog, zelenog, pravednog i otpornog američkog gospodarstva mora imati prednost nad hiperglobalizacijom. Čini se da svi progresivci vjeruju da je slobodna trgovina prepreka socijalnoj pravdi, kako god bila shvaćena.

Nije uvijek bilo tako. Slobodna trgovina bila je poklič političkih reformatora u devetnaestom stoljeću, koji su je smatrali sredstvom za pobjedu nad despotizmom, za okončanje ratova i smanjenje poražavajućih nejednakosti u raspodjeli bogatstva. Kao što nas povjesničar sa sveučilišta u Exeteru Marc-William Palen podsjeća u svojoj knjizi ‘Pax Economica: Left-Visions of a Free Trade World’ (Pax Economica: ljevičarske vizije svijeta slobodne trgovine), progresivni ciljevi protumilitarizma, proturopstva i protuimperijalizma sastavni su dio ekonomskog kozmopolitizma tog doba.

I nisu samo politički liberali podržavali slobodnu trgovinu. Američki populisti krajem devetnaestog stoljeća čvrsto su se protivili zlatnom standardu, ali su bili i protiv uvoznih carina, za koje su mislili da koriste velikim komercijalnim aktivnostima i štete običnim ljudima. Ustrajavali su na zamjeni carina pravednijim progresivnim porezom na dohodak.

europska zdravstvena politika

Romana Jerković upozorava na opasan zaokret EU-a

Fiskalizacija 2.0

Sigurnost e-računa: “Najveći strah i razlog zašto neki te usluge nude sumnjivo jeftine jest da će oni dilati vaše podatke”

Zatim, početkom dvadesetog stoljeća, mnogi socijalisti smatrali su slobodnu trgovinu, podržanu nadnacionalnom regulativom, protuotrovom militarizmu, razlikama u bogatstvu i monopolima.

Čini se da ta suprotstavljena stajališta predstavljaju zagonetku. Promiče li trgovina mir, slobodu i ekonomske mogućnosti ili potiče sukobe, represiju i nejednakost? Ta je zagonetka zapravo više privid nego stvarnost. Oba ta ishoda, ili bilo što između njih, ovise o tome koga trgovina osnažuje.

Liberali i reformatori devetnaestog stoljeća bili su slobodni trgovci jer su mislili da protekcionizam služi retrogradnim interesima, uključujući aristokrate-zemljoposjednike, poslovne monopole i ratne huškače.

Vjerovali su da ekonomski nacionalizam ide ruku pod ruku s imperijalizmom i agresijom. Palen navodi esej ekonomista Josepha Schumpetera iz 1919. godine, koji je imperijalizam prikazao kao “monopolistički simptom atavističkog militarizma i protekcionizma, boljku koju bi samo demokratske snage slobodne trgovine mogle izliječiti”.

Upravo se na toj viziji temeljio međunarodni trgovinski sustav nakon Drugog svjetskog rata. Američki arhitekti Međunarodne trgovinske organizacije krenuli su stopama Cordella Hulla, državnog tajnika predsjednika Franklina D. Roosevelta, vjerujući da teže svjetskom miru kroz slobodnu trgovinu. Hull je bio ekonomski kozmopolit i poklonik radikalnog zagovornika slobodne trgovine iz devetnaestog stoljeća Richarda Cobdena.

Za razliku od prethodnih režima, poslijeratni poredak trebao je biti sustav globalnih pravila koji ukida bilateralizam i carske povlastice. Iako američki Kongres u konačnici nije ratificirao Međunarodnu trgovinsku organizaciju, neka od njezinih ključnih načela, uključujući multilateralizam i nediskriminaciju, preživjela su u Općem sporazumu o carinama i trgovini (GATT), preteči Svjetske trgovinske organizacije.

Učvršćivala ropstvo
Ali trgovina se može jednako lako instrumentalizirati za autoritarne i militarističke ciljeve. Osobito je nečuven primjer Antebellum America, gdje je slobodna trgovina služila za učvršćivanje ropstva. Tijekom izrade Ustava SAD-a 1787. godine, južnjaci koji su imali robove pobrinuli su se da se tekstom zabrani oporezivanje izvoza. Dobro su shvatili da će slobodna trgovina osigurati da plantažna poljoprivreda ostane profitabilna i zaštititi sustav ropstva na kojem se temelji.

Kada je Sjever pobijedio Jug u građanskom ratu, ropstvo je ukinuto, a slobodna trgovina zamijenjena je protekcionizmom, što je bolje odgovaralo poslovnim interesima sjevernjaka. Britanci su vodili zloglasne opijumske ratove sredinom devetnaestog stoljeća kako bi prisilili kineske vladare na otvaranje svojih tržišta za britansku i drugu zapadnu robu (poglavito opijum), kako bi zapadne zemlje mogle kupovati kineski čaj, svilu i porculan bez iscrpljivanja zlatnih rezervi.

Opijum se uzgajao u Indiji, gdje je, kako Amitav Ghosh detaljno opisuje u svojoj novoj knjizi ‘Smoke and Ashes’ (Dim i pepeo), britanski monopol prisilio poljoprivrednike na rad u užasnim uvjetima koji su ostavili dugoročne ožiljke. Slobodna trgovina služila je represiji i ratu, i obrnuto.

Međutim, do 1990-ih trgovinski režim postao je žrtvom vlastitog uspjeha. Velike korporacije i multinacionalne tvrtke, osnažene širenjem globalnog gospodarstva, sve su više pokretale trgovinske pregovore. Okoliš, javno zdravlje, ljudska prava, ekonomska sigurnost i domaći kapital postali su sporedna pitanja. Međunarodna trgovina ponovno se odmaknula od Cobdenove i Hullove izvorne vizije, pretvarajući se u izvor međunarodnog razdora umjesto harmonije.

Pouka povijesti je da pretvaranje trgovine u pozitivnu silu nalaže da je demokratiziramo. To je jedini način da se osigura da ona služi općem dobru, a ne uskim interesima, što je važna lekcija koju treba imati na umu dok rekonstruiramo svjetski trgovinski režim u predstojećim godinama.