Opetovane prijetnje američkog predsjednika Donalda Trumpa o recipročnim carinama na robu iz gotovo svih zemalja pokrenule su uzbunu diljem svijeta. Trumpove carine vjerojatno će ubrzati fragmentaciju globalnog gospodarstva koja je već u tijeku i, kao što to često biva, gospodarstva u razvoju snosit će najveći teret posljedica.

Zemlje u razvoju sada se suočavaju s nizom međusobno povezanih prijetnji: uvezena inflacija, potaknuta troškovima povezanima s carinama, mogla bi izazvati globalnu recesiju, sniziti izvozne cijene robe i potaknuti poslovnu nesigurnost, što bi zauzvrat smanjilo izravna strana ulaganja.

Kako bi se zaštitile, zemlje u razvoju moraju pronaći načine da se snađu u današnjem Trumpovom kaosu, a da pritom i dalje odgovore na zahtjeve svoje brzorastuće mlade populacije za pristojnim poslovima i ekonomskim prilikama.

Da bi se to postiglo, potrebno je postići osjetljivu ravnotežu između održavanja otvorenih tržišta i očuvanja gospodarskog suvereniteta, što se općenito definira kao sposobnost zemlje da donosi neovisne političke odluke koje utječu na njezino gospodarstvo. To je lakše reći nego učiniti.

Neravnoteža moći
Većina gospodarstava u razvoju u Africi, Latinskoj Americi te Južnoj i Srednjoj Aziji uvelike se oslanja na ekstraktivne industrije i izvoz komercijalnih usjeva, sektore u kojima često dominiraju multinacionalne, prvenstveno zapadne, korporacije, koje se često doživljavaju kao grabežljive jer izvlače resurse iz gospodarstava u razvoju dajući malo zauzvrat. Unatoč opetovanim međunarodnim naporima da se obuzda utaja poreza i zlouporabe, takva kršenja i dalje su raširena.

Malo je tvrtki koje su bolji primjer za to od robnog diva Glencorea. U 2023. toj je tvrtki naređeno da plati kaznu od 700 milijuna dolara nakon što je priznala dugogodišnju spletku podmićivanja dužnosnika u više zemalja. Glencore se također suočio s optužbama za masovnu utaju poreza, maltretiranje vlada i poticanje nasilja nad prosvjednicima.

Ponašanje Glencorea naglašava dugogodišnju neravnotežu moći između vlada zemalja u razvoju i multinacionalnih kompanija. No, ta se dinamika počinje mijenjati jer sve više vlada potvrđuje svoj gospodarski suverenitet i zahtijeva pravedniji udio vrijednosti stvorene stranim ulaganjima.

Ponovno uspostavljanje ravnoteže u ovim odnosima mora započeti transparentnim ugovorima i jačim institucionalnim kapacitetima, omogućujući zemljama u razvoju pregovaranje o boljim uvjetima, povećanje poreznih prihoda i ulaganja u socijalne programe i infrastrukturu. S obzirom na to da su ekstraktivne industrije kapitalno intenzivne, dobro osmišljene politike o lokalnom sadržaju mogu pomoći u stvaranju pozitivnih prelijevanja i poticanju otvaranja radnih mjesta.

Krauthaker: svjetska kvaliteta iz srca Slavonije

Uspješna vinarska priča koja spaja tradiciju, inovacije i održivost

Unapređenje poslovanja

‘Proizvodimo vrhunska fintech rješenja, a godišnje se troše milijuni eura na printanje eRačuna’

U tu svrhu neke vlade zahtijevaju od multinacionalnih kompanija da prerađuju sirovine na domaćem tržištu. Primjerice, Bocvana je iskoristila svoj udio od 15 posto u De Beersu, najvećoj svjetskoj tvrtki za proizvodnju dijamanata, kako bi povećala udio neobrađenih dijamanata koji se režu u zemlji.

Neki kritičari mogu tvrditi da bi gospodarstva u razvoju trebala jednostavno odustati od otvorenih tržišta, čime bi se eliminirao utjecaj multinacionalnih korporacija. No, iako su multinacionalne kompanije svakako dio problema, one također mogu biti dio rješenja. Prekid veza s njima značio bi usvajanje autarkičnog modela gospodarskog razvoja, što bi spriječilo prelijevanje tj. difuziju tehnologije na šire gospodarstvo i ograničilo pristup globalnim tržištima i financiranju. Čak ni Kina, unatoč svojoj veličini i brzom rastu, nikada nije pokušala takav potez.

Koristan model Kine
To ne znači da neke prilagodbe neće biti potrebne. Danas je općeprihvaćeno da mali i srednji poduzetnici (MSP-ovi) potiču otvaranje radnih mjesta u zemljama u razvoju, ali stvarnost je daleko složenija. U većini njih tržišta rada su podijeljena: s jedne su strane državne i privatne tvrtke, uključujući multinacionalne kompanije; s druge strane, neformalna mala i srednja poduzeća s niskom produktivnošću koja se bore s plaćanjem plaća dostatnih za život. A nekolicina malih i srednjih poduzeća koja se uspiju proširiti sklona su koncentraciji talenata, financiranju i pristupu međunarodnim tržištima.

Nadalje, ciljanje poduzeća isključivo na temelju veličine pogrešan je pristup koji im ne pomaže u širenju jer dokazi pokazuju da subvencioniranje MSP-ova rijetko dovodi do održivog rasta. Primjerice, kada je program potpore malim i srednjim poduzećima u Indiji ukinut krajem 1990-ih, utjecaj na otvaranje radnih mjesta bio je zanemariv.

Učinkovitiji pristup bio bi usvajanje hibridne industrijske politike koja kombinira privremene subvencije za MSP-ove, s nedvosmislenim klauzulama o vremenskom ograničenju valjanosti, i pritiske konkurencije koji nagrađuju rezultate i ograničavaju rasipanje. Možda još važnije, multinacionalne korporacije treba pozdraviti, ali sa snažnim poticajima za olakšavanje dijeljenja tehnologije i lokalizaciju proizvodnje na načine koji stvaraju visokokvalitetna radna mjesta.

Kina nudi koristan model. Nakon što se pridružila Svjetskoj trgovinskoj organizaciji 2001. godine, ta je zemlja olakšala prijenos tehnologije učinkovito primoravajući strane korporacije da uđu u zajednička ulaganja s kineskim tvrtkama. To je omogućila i privlačnost kineske jeftine radne snage i obećanje pristupa njezinom golemom i brzorastućem domaćem tržištu. Nasuprot tome, druge azijske zemlje poput Bangladeša i Vijetnama uložile su ogromne napore da privuku multinacionalne korporacije, ali su se borile s lokaliziranjem proizvodnje i ekspertize.

Šira pouka je da u rascjepkanom svjetskom gospodarstvu multilateralne organizacije moraju učiniti više kako bi podržale pružanje javnih dobara u zemljama u razvoju. Kako pritisak na gospodarski suverenitet dobiva na zamahu, multinacionalne korporacije moraju poslušati zahtjeve gospodarstava u razvoju za pravednijim udjelom dobitaka od globalnog gospodarskog rasta i osigurati pravedniju podjelu koristi od otvorenih tržišta.

© Project Syndicate 2025.