Nakon “mini-proračuna” britanske premijerke Liz Truss – zbrkanog niza politika u rasponu od smanjenja poreza za korporacije i bogate u Reaganovom stilu do staromodne socijalističke gornje granice cijena energije – komentatori su reagirali sa sve složenijom hiperbolom.

Mnogi se sada pitaju nije li Ujedinjeno Kraljevstvo počelo manje nalikovati naprednom gospodarstvu nego ćudljivom tržištu u nastajanju.

Istina, financijska tržišta dovela su funtu na najnižu razinu ikada (prema dolaru), a dno nije na vidiku. Status funte kao rezervne valute, posljednji preostali trag nekad hvaljene britanske pozicije u središtu međunarodnog monetarnog sustava, dovodi se u pitanje.

Iako su priče o potpunom neispunjavanju obveza u Velikoj Britaniji prenapuhane, nije nerazumno predvidjeti bolnu sudbinu koja tek malo zaostaje za takvim ishodom.

Pomoć MMF-a
I vrijedi se prisjetiti da je Velika Britanija u više navrata uzimala pakete pomoći od Međunarodnog monetarnog fonda od 1950-ih do 1970-ih (što je čini najvjernijim kupcem MMF-a). Bilo bi naivno misliti da se to ne bi moglo ponoviti, pogotovo ako se globalne dugoročne kamatne stope nastave vraćati svom (vrlo) dugoročnom trendu.

Nije ni čudo što se MMF već opire polupečenom gospodarskom paketu Ujedinjenog Kraljevstva, baš kao i prema potencijalnim podnositeljima zahtjeva s tržišta u nastajanju prema svojim resursima.

Ali nebo se ne ruši – barem ne još. Konkretno, od kraja rujna desetogodišnja stopa zaduživanja vlade Ujedinjene Kraljevine otprilike je pola postotnog boda iznad stopa američke riznice.

Stoga je još uvijek znatno ispod tržišta u nastajanju poput Indonezije, Meksika i Brazila, čije vladine stope zaduživanja premašuju američke za tri, pet odnosno osam postotnih bodova. Međutim, kamatne stope mogu vrlo brzo rasti, posebice ako tržišta izgube povjerenje.

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

Dvije najproblematičnije politike vlade premijerke Truss su smanjenje poreza za bogate i subvencije za energiju. Iako su ga slavili konzervativni mediji, smanjenje poreza posebno je zbunjujuće.

Istina, niska privatna ulaganja možda su čimbenik koji najviše ometa rast Ujedinjenog Kraljevstva od financijske krize 2008. godine i smanjenje graničnih poreznih stopa u načelu bi trebalo potaknuti ulaganja. Ali to je samo ako tvrtke očekuju da će niske granične stope ostati na snazi.

Ako mislite da bi laburistička vlada mogla doći na vlast i poništiti smanjenje poreza (i još mnogo toga) u sljedeće tri godine, nema smisla započinjati gradnju nove tvornice kojoj će trebati tri godine da se završi. I, naravno, što je paket politike nedosljedniji, to je vjerojatnije da će se poništiti, bez obzira na to tko je na vlasti.

Subvencije za energiju još su gora ideja. Osim dodavanja procijenjenih 100 milijardi funti (108 milijardi dolara) ionako visokom dužničkom opterećenju Velike Britanije, to će također narušiti poticaje za smanjenje potrošnje fosilnih goriva u vrijeme kada je vrlo traženo.

Iako je mjera označena kao “privremena”, subvencije za energiju notorno je teško ukloniti kada su na snazi – s čime su mnoge zemlje u razvoju i tržišta u nastajanju i predobro upoznate.

Dok druge europske zemlje također pribjegavaju očajničkim mjerama za suočavanje s ogromnim skokovima cijena s kojima se potrošači suočavaju od ruske invazije na Ukrajinu, plan premijerke Truss podsjeća na shemu tržišta u nastajanju u svom opsegu i obujmu.

Mnoga tržišta u nastajanju, posebno izvoznici goriva, nastoje ograničiti cijene energije s kojima se suočavaju njihovi potrošači, često uz velike fiskalne troškove.

Postoje i neke paralele između poreznog paketa premijerke Truss i nastojanja administracije američkog predsjednika Joea Bidena da provede niz progresivnih ekonomskih politika koje su daleko izvan opsega onoga o čemu je Biden vodio kampanju.

No, barem su Bidenovu politiku jasno artikulirali drugi demokratski predsjednički kandidati 2020. godine, posebno Bernie Sanders i Elizabeth Warren. Osim toga, nije nemoguće zamisliti pobjedu demokratskog predsjedničkog kandidata 2024. na takvoj platformi, posebno ako je Donald Trump republikanski kandidat.

S druge strane, politika premijerke Truss nije se u posljednje vrijeme tako prikazivala u medijima. Došla je na mjesto premijerke nakon kratke kampanje među oko 180.000 redovnih članova Konzervativne stranke. Nitko drugi nije imao pravo glasa, i nije bilo valjanih razloga za uvjerenje da će glasači prihvatiti njezin program.

Štoviše, čak i ako se tvrdi da je mini proračun namijenjen političkom kazalištu, to nije bila vrlo učinkovita predstava. Birači imaju tendenciju postati najviše usklađeni s gospodarstvom i vladinom velikodušnošću u godini prije izbora i postoje dobro dokumentirani “politički proračunski ciklusi”: tijekom izbornih godina vlade promiču vrlo vidljive projekte potrošnje i smanjuju manje vidljiva dugoročna ulaganja.

No sljedeći izbori u Velikoj Britaniji mogli bi biti tek u siječnju 2025. Do tada bi trebalo biti jasno da se smanjenje poreza neće nadoknaditi poticanjem gospodarskog rasta, a sve početne pozitivne reakcije birača raspršit će se. Iako bi Truss mogla pozvati na prijevremene izbore kako bi dobila šire ovlasti za svoju politiku, bilo bi to iznimno rizično.

Medijske kritike
Dakako, mediji često kritiziraju radikalne politike, posebno od konzervativnih političara, prije nego što se pokažu daleko uspješnijima od očekivanog. Britanska premijerka Margaret Thatcher i američki predsjednik Ronald Reagan dva su vodeća primjera takve sklonosti, a Truss nije krila divljenje prema Željeznoj dami. Ali Thatcher i Reagan barem su imali koherentan politički okvir koji su jasno komunicirali; to se ne može reći za vladu premijerke Truss do sada.

Truss i njezin kancelar Kwasi Kwarteng s pravom tvrde da je najveći gospodarski problem Velike Britanije u posljednjih nekoliko desetljeća anemični rast produktivnosti te da rješenje mora ležati u reformama na strani ponude.

Uostalom, još uvijek ima vremena da osmisle bolje planove i da ih bolje objasne javnosti. Središnja banka Bank of England također je ovdje ključna. Do tada, funta će biti boksačka vreća, a situacija će se vjerojatno pogoršati prije nego što postane bolja.