Imigracija je možda najkontroverznije pitanje u SAD-u danas. Protivnici tvrde da imigranti opterećuju javne financije i natječu se s američkim građanima za posao, stanovanje i druge resurse. Ali, nativisti su jednako glasni koliko i griješe. Često se zanemaruje poanta: imigranti doprinose potražnji i ponudi u američkom gospodarstvu.

Imperativ – strani talenti

Stanovanje je tipičan primjer. Imigranti čine oko trećinu američke građevinske radne snage (32,5 posto) i na njih otpada još veći udio poslova najvažnijih za gradnju kuća, poput žbukera i fasadera (61 posto), montera gipsanih ploča i stropnih obloga (61 posto), krovopokrivača (52 posto), soboslikara (51 posto) i podopolagača (45 posto). Tako doprinose ponudi stanova čak i više nego potražnji, u odnosu na ostatak stanovništva.

Imigranti također igraju ključne uloge u poljoprivredi i zdravstvu – oko 38 posto njegovatelja u kući dolazi iz inozemstva – obično obavljaju prljave, neugodne, pa čak i rizične poslove koje Amerikanci rođeni u SAD-u ne žele raditi, za plaće koje Amerikanci ne bi prihvatili. Pakiranje mesa jedno je od najopasnijih zanimanja u SAD-u, a procjenjuje se da 30-50 posto radne snage čine nedokumentirani imigranti.

S obzirom na to, napori američkog predsjednika Donalda Trumpa da smanji broj imigranata – kako masovnim deportacijama, tako i smanjenjem privlačnosti Amerike za radnike rođene u inozemstvu – izravno su povećali cijene ključnih dobara i usluga, uključujući hranu, stanovanje i zdravstvenu skrb. Problem je toliko ozbiljan da Trumpova administracija sa zakašnjenjem reagira jeftinijim zapošljavanjem migrantskih poljoprivrednih radnika na privremenim vizama.

Kritičari imigracije mogli bi uzvratiti da radnici rođeni u inozemstvu i dalje nanose štetu pritiskom na smanjenje plaća američkih državljana. Ali, to se temelji na pretpostavci da imigranti djeluju kao relativno bliska zamjena za američku radnu snagu, a dokazi upućuju na to da oni to nisu. Imigrantska radna snaga uglavnom nadopunjuje, a ne zamjenjuje radnu snagu američkih državljana.

Ne koriste američkom gospodarstvu samo niskokvalificirani imigranti. Iako imigranti čine samo 14-15 posto stanovništva SAD-a, oni čine gotovo 30 posto poduzetnika. Impresivnih 46 posto tvrtki na Fortune 500 listi – uključujući Apple, Amazon, ACE Hardware, DoorDash, Google, Nvidia i Levi-Strauss – osnovali su imigranti ili njihova djeca. U tvrtkama povezanim s umjetnom inteligencijom ili rizičnim kapitalom, udio osnivača imigranata premašuje 40 posto, a među osnivačima otprilike dvije trećine vodećih AI tvrtki u SAD-u ima imigranata.

Kvalificirana imigracija potiče tehnološke inovacije – na imigrante otpada velik udio patenata prijavljenih u SAD-u svake godine – i ubrzava rast produktivnosti, osobito u područjima povezanim sa znanošću i inženjerstvom (83 posto doktora računalnih znanosti koji rade u Americi rođeno je u inozemstvu). Budući da tehnologije poput umjetne inteligencije, poluvodiča i biotehnologije postaju ključne za globalnu gospodarsku i vojnu konkurentnost, sposobnost privlačenja stranih talenata postala je strateški imperativ.

Projekt

Wellovar – projekt koji donosi snažan zamah kontinentalnom turizmu

Industrija zdravlja vida

Sve više Hrvata rješenje za vid pronalazi na istom mjestu – evo zašto

Mnogi kritičari priznaju prednosti legalne imigracije – uostalom, imigranti su izgradili Ameriku – ali tvrde da su pravi problem radnici bez dokumenata. (U tu skupinu vjerojatno ne ubrajaju tehnološkog poduzetnika Elona Muska ili prvu damu Melaniju Trump, koji su započeli karijeru u SAD-u s upitnim imigracijskim statusom.) Zapravo, u SAD-u postoji snažna politička podrška jačanju kanala legalne imigracije, dok se strogo suzbija ilegalna imigracija.

Na prvi pogled, ta se logika može činiti nepobitnom: ljudi u SAD-u trebali bi se pridržavati američkih zakona. No, to nalaže da ti zakoni budu dobro osmišljeni i da se pravilno provode. Osamnaesti amandman Ustava SAD-a, koji je zabranjivao prodaju alkohola u SAD-u, ukinut je manje od 15 godina kasnije jer se pokazalo da ga je nemoguće provesti.

Štoviše, s čisto ekonomskog stajališta, ilegalna imigracija neto je pozitivna za savezni proračun. Radnici bez dokumenata obično doprinose tom proračunu, osobito kroz poreze na plaće, ali ne mogu ostvariti pravo na beneficije poput socijalnog osiguranja ili osiguranja za nezaposlene. Imigranti troše oko 24 posto manje socijalnih naknada po stanovniku od Amerikanaca rođenih u SAD-u, a u posljednjih 30 godina njihove su uplate poreza premašile njihove zahtjeve za beneficijama.

Drugim riječima, imigracija je gotovo jedina snaga koja radi na obuzdavanju neodrživog američkog nacionalnog duga – i to ne neznatno. Imigranti su stvorili kumulativni fiskalni suficit od 14,5 bilijuna dolara u stalnim američkim dolarima za 2024. godinu u razdoblju 1994.-2023., smanjivši američke proračunske deficite za otprilike trećinu. Da nije bilo doprinosa imigranata, javni dug danas bi iznosio 200 posto američkog BDP-a – gotovo dvostruko više od sadašnje razine.

Ovaj je učinak osobito važan u vrijeme ubrzanog starenja stanovništva. Kada omjer radnika i umirovljenika bilježi pad – bilo zbog pada fertiliteta ili, kao u slučaju Detroita, neto emigracije – nema dovoljno poreznih prihoda za otplatu postojećeg duga i financiranje proračuna, uključujući mirovine i javne usluge. (Ovo je još preče pitanje za mnoge europske zemlje, kao i za Japan i Južnu Koreju, koji stare brže od SAD-a.) Trumpova masovna deportacija ne samo da eliminira glavni izvor državnih prihoda; već to čini uz golem trošak za američke porezne obveznike.

Trošak borbe ili ugošćivanja

Trumpov “veliki, lijepi zakon” iz 2025. osigurao je dodatnih 170 milijardi dolara godišnje za provedbu zakona o imigraciji – gotovo dvostruko od procjene od 88 milijardi godišnje predstavljene tijekom njegove predsjedničke kampanje 2024. – čime je Služba za imigraciju i carinu (ICE) postala najveća američka agencija za provedbu zakona. Isplate koje administracija vrši trećim zemljama kako bi prihvatile deportirane osobe dodatno povećavaju te troškove.

Trošak borbe protiv imigranata premašuje trošak njihova ugošćivanja. I suprotno mahnitim tvrdnjama Trumpove administracije i njezinih propagandista, stopa po kojoj oni počine nasilna i nenasilna kaznena djela niža je od one među Amerikancima rođenim u SAD-u. Kad ICE kaže da progoni “najgore od najgorih”, to se može odnositi samo na djecu koja najgore bježe od njegovih agenata.

© Project Syndicate 2026.