Sjedinjene Američke Države imaju oko 330 milijuna stanovnika, dok sve zemlje NATO-a zajedno imaju oko 975 milijuna. Dodavanjem glavnih azijsko-pacifičkih partnera NATO-a – Japana, Južne Koreje, Australije i Novog Zelanda – ukupan broj iznosi 1,3 milijarde.

S druge strane, Rusija i Kina zajedno imaju oko 1,6 milijardi stanovnika. U ostatku svijeta, uključujući Indiju i veći dio Azije, Afrike, Bliskog istoka i Latinske Amerike, živi 5,3 milijarde ljudi.

Unatoč tome što predstavljaju manje od 15 posto svjetskog stanovništva, udio zemalja NATO-a u globalnom BDP-u iznosi 31 posto. Međutim, s vremenom se očekuje da će se udio ostatka zemalja u globalnom gospodarstvu povećati, a njihovu geopolitičku odanost ne treba uzimati zdravo za gotovo.

Očekuje se da će Afrika posebno uvelike doprinijeti globalnom rastu tijekom sljedećeg stoljeća. Ali prije svega, taj kontinent mora prevladati nekoliko zastrašujućih izazova. Iako se predviđa da će broj stanovnika porasti s današnje 1,4 milijarde na 3,3 milijarde do 2075., gospodarski rast je usporen, a mnoge afričke zemlje trenutačno prolaze kroz dužničku krizu ili su izložene visokom riziku od nje.

Bez snažnog rasta vjerojatno će se povećati migracijski pritisci, što će pogoršati političku nestabilnost i dovesti do rasprostranjenosti propalih država.

S druge strane, ako afričke zemlje uspiju prevladati svoje trenutačne izazove, njihova rastuća geopolitička važnost mogla bi predstavljati značajnu prijetnju zapadnim interesima, posebno s obzirom na to da Kina i Rusija proširuju svoj gospodarski otisak diljem kontinenta.

Krize, devalvacije, dug
Izazovi se svakako razlikuju od zemlje do zemlje. Unatoč ogromnim rezervama nafte, Nigerija, najveće afričko gospodarstvo i najmnogoljudnija zemlja, ima stopu siromaštva od 38,9 posto. Nakon druge devalvacije valute u osam mjeseci i inflacije koja je u veljači dosegnula 31,7 posto, kriza troškova života navela je mnoge multinacionalne kompanije na napuštanje te zemlje.

europska zdravstvena politika

Romana Jerković upozorava na opasan zaokret EU-a

Fiskalizacija 2.0

Sigurnost e-računa: “Najveći strah i razlog zašto neki te usluge nude sumnjivo jeftine jest da će oni dilati vaše podatke”

Južnoafrička Republika, pak, i dalje pati od akutne energetske krize, s redukcijama struje diljem zemlje. Stopa nezaposlenosti povećala se na 34,7 posto u 2023., dok je godišnji rast BDP-a usporio na 0,1 posto.

Rast egipatskog gospodarstva također je naglo usporio, pri čemu je inflacija iznosila 36 posto zbog dugotrajne krize u stranoj valuti pogoršane ratom između Izraela i Hamasa u Gazi i posljedičnim padom prihoda Sueskog kanala.

Nedavni ugovor o zajmu s Međunarodnim monetarnim fondom vrijedan 8 milijardi dolara i investicijski sporazum s Ujedinjenim Arapskim Emiratima vrijedan 35 milijardi dolara mogli bi pomoći stabilizaciji egipatskog gospodarstva. No, s rastom stanovništva od 1,4 posto godišnje, projicirana stopa rasta Egipta od 2,8 posto za 2024., čak i ako se ispuni, vjerojatno neće biti dovoljna za smanjenje stope siromaštva u zemlji od 60 posto.

U međuvremenu, dužnička kriza subsaharske Afrike ne pokazuje znakove posustajanja. U prosincu je Etiopija postala treća afrička zemlja koja nije ispunila svoje obveze od 2020. Zambija, koja nije podmirila vanjski dug prije više od tri godine, tek je nedavno postigla dogovor o restrukturiranju s privatnim imateljima obveznica, nakon što je u lipnju 2023. postigla sporazum sa svojim službenim vjerovnicima.

Gana, koja u prosincu 2022. nije podmirila vanjski dug zbog rastuće inflacije i brze deprecijacije svoje valute, još nije postigla sličan sporazum sa svojim privatnim imateljima obveznica nakon što je MMF odbio predloženi plan restrukturiranja. Zimbabve, boreći se s galopirajućom inflacijom izazvanom neodrživom državnom potrošnjom, nedavno je uveo svoju treću valutu u posljednjih deset godina i sada traži kredit od MMF-a.

Nekoliko čimbenika potiče tekuću dužničku krizu u Africi: neodrživ dug zbog temeljnih fiskalnih slabosti, zaduživanje za neopravdana i potencijalno nepromišljena ulaganja u infrastrukturu, prekomjerna regulativa koja ometa gospodarski rast i politički pritisak za povećane socijalne transfere.

Širenje građanskih sukoba pogoršava ove probleme. Etiopija je, primjerice, doživjela brzi rast više od desetljeća prije nego što je 2020. izbio njezin građanski rat, prisiljavajući zemlju da zatraži potporu MMF-a. Slično tome, tekući građanski rat u Sudanu rezultirao je masovnom migracijom i upozorenjima na predstojeću glad.

Kako bi se ublažila dužnička kriza i nastavio uvoz osnovnih dobara, tvorci politika moraju provesti ciljane reforme, uz potporu strateškog restrukturiranja duga i kratkoročnog financiranja. U suprotnom će se prekomjerna potrošnja nastaviti, a gospodarski izgledi ostat će sumorni.

Redanje državnih udara
Međutim, resursi i pozornost koji su trenutno potrebni afričkim zemljama daleko premašuju ono što MMF i druge međunarodne institucije mogu pružiti, a sve veće nezadovoljstvo zbog nedostatka gospodarskog napretka kontinenta pogoršava političku nestabilnost. Zanimljivo je da je Afrika doživjela najmanje 106 uspješnih državnih udara između 1950. i kolovoza 2023., a sedam ih se dogodilo u Čadu, Maliju, Sudanu, Gvineji, Burkini Faso, Gabonu i Nigeru od 2021.

Povećane geopolitičke napetosti, posebno eskalacija suparništva između SAD-a i Kine, naglašavaju hitnu potrebu za rješavanjem krize državnog duga Afrike i poticanjem gospodarskog rasta. Povijesno gledano, većina afričkih zemalja oslanjala se na potporu Zapada, ali taj je odnos sve upitniji, o čemu svjedoči vojni udar u Nigeru 2023. godine.

Nakon državnog udara, nova hunta u Nigeru raskinula je ključne vojne sporazume s SAD-om, koji su bili ključni za praćenje ekstremističkih aktivnosti. Ruske snage ušle su u zemlju početkom travnja, zbog čega su stručnjaci zaključili da bi održavanje američke vojne prisutnosti tamo bilo “teško, ako ne i nemoguće”.

Ako prezadužene afričke zemlje s niskim prihodima ne uspiju ostvariti održiv gospodarski rast, intenzivirat će se siromaštvo, glad i politička nestabilnost, čime će ruski i kineski prijedlozi postati privlačniji.

Razvijene zemlje, osobito SAD i članice Europske unije, trebale bi podupirati MMF i Svjetsku banku u pružanju pomoći afričkim zemljama i promicanju reformi kojima se potiče rast. Poboljšani gospodarski i politički uvjeti u Africi bit će ključni za očuvanje međunarodnog poretka koji su, čini se, zemlje poput Kine i Rusije odlučile srušiti.

© Project Syndicate 2024.