Vladina zabrana zapošljavanja socijalnih radnika dovela je do njihova kroničnog nedostatka. I dok mnogi ove struke čekaju posao na Zavodu za zapošljavanje, primjerice, samo u Centru socijalne skrbi u Zagrebu nedostaju 83 socijalna radnika. Njihova uloga gubi se u školstvu i gospodarstvu. Sve ih je manje zaposleno u tvrtkama, posebno kadrovskim službama, gdje ih najčešće zamjenjuju psiholozi. “U sustavu socijalne skrbi državnog sektora radi 1160 socijalnih radnika i zanemariv broj po bolnicama i nevladinim udrugama. Trebalo bi ih dvostruko više”, upozorava Tatjana Katkić-Stanić, predsjednica Hrvatske udruge socijalnih radnika.

Nasilje u obitelji
Kritično stanje oprimjeruje područjem oko Ivanca gdje tek jedan socijalni radnik pokriva 16.000 stanovnika. “Na općem socijalnom radu jedan socijalni radnik pokriva 10.000 stanovnika, bez obzira na obujam patologije, terena, novčane pomoći, svih prava koja proizlaze iz socijalne skrbi. Na odjelima braka, obitelji i maloljetničke delinkvencije imaju u tretmanu po 200 obitelji. Matematički ispada da će socijalni radnik jednog maloljetnika vidjeti dva puta godišnje po nekoliko minuta uzme li se u obzir da treba snimiti situaciju u obitelji, odlaziti na sud, kontaktirati s ostalim stručnim službama… Normativi su vrlo visoki i neadekvatni pa s postojećom problematikom i sve većom patologijom, posebno kad je riječ o nasilju u obitelji, nemoguće je sve pokriti i djelotvorno funkcionirati”, kaže Tatjana Katkić-Stanić. Na zagrebačkom Zavodu za zapošljavnje 78 socijalnih radnika čeka posao. Apsurdno uzme li se u obzir da Rijeka i Split vape za tom strukom. Predsjednica ove Udruge ističe kako problem leži u tome što nakon završenog studija socijalni radnici moraju odraditi pripravnički staž – volontirati u ustanovi socijalne skrbi ili drugdje minimalno godinu dana do 20 mjeseci. A malo si tko može priuštiti otići na rad izvan mjesta stanovanja i živjeti bez prihoda. Podsjeća kako zapošljavanja socijalnih radnika u državnim službama zadnjih desetak godina gotovo da i nije bilo do unatrag godinu dana kad su se popunjavali centri socijalne skrbi i resorno ministarstvo. Hrvatska udruga socijalnih radnika broji 500 članova i nastoji se izboriti za bolji status i pravila struke.

Priprema zakona
Zato pripremaju temelje za osnutak Komore socijalnih radnika što treba omogućiti izmjene Zakona o socijalnoj skrbi. Pozdravljaju činjenicu da po prvi put imaju svog predstavnika koji će sudjelovati u izradi toga zakona i zakonskih prijedloga jer drže kako je dobar dio zakonskih odrednica postojećeg zakona u praksi neprovediv. Članstvom u Međunarodnoj udruzi socijalnih radnika također nastoje poboljšati status kroz njihove preporuke. Najavljenom reformom socijalne skrbi predviđeno je odvajanje materijalnih oblika socijalnog rada od stručnog rada kojom bi se otvorila mogućnost zapošljavanja socijalnih radnika. Od ove reforme, među ostalim, očekuju i rješenje problema informatizacije jer mnogo vremena gube na skupljanje podataka – usmenom predajom među kolegama. Upozoravaju da nemaju status službene osobe iako ulaze u privatne kuće zbog čega, ako ih netko tuži, mogu završiti i na sudu. Ujedno i na činjenicu da rade opasan i stresan posao, nedovoljno priznat i valoriziran.

Rumunjska i Bugarska bez socijalnih problema?

Od sedamdesetih godina prošlog stoljeća do nedavno Rumunjska uopće nije imala studij socijalnog rada i socijalne servise jer su negirali da postoji socijalna problematika. Bugarska nema niti zakonsku regulativu pa se tim poslom može svatko baviti. Turska, pak, zbog golemog manjka socijalnih radnika planira dovođenje kadrova iz vana.