Ustavni sud donio je ove godine 37 odluka u kojima određuje odštetu građanima zbog duljine trajanja sudskog postupka, a iz državnog budžeta za tu će se svrhu izdvojiti 615 tisuća kuna. Riječ je o postupcima koje je Ustavni sud zaprimio do 2006 godine od kada takvi slučajevi ne spadaju više isključivo u nadležnost tog suda. Inače od 2000. godine Ustavni sud je zaprimio 3657 predmeta u kojima se građani žale zbog sporog suđenja. Do sada je riješeno 3469 slučajeva, što znači da će se odlučivati još u 188 slučajeva. U više od 70 posto odluka presuđeno je u korist podnosioca tužbe, za što su hrvatski porezni obveznici izdvojili više od 10 milijuna kuna. U svim pozitivno riješenim slučajevima Ustavni sud je nadležnim nižim sudovima naložio da u roku od najviše 6 mjeseci donesu pravomoćnu presudu.

Masakr kod Bjelovara
Najveću naknadu štete u jednom slučaju dobili su članovi obitelji desetero ubijenih i sedmero renjenih u masakru koji se na dočeku nove 1993. godine dogodio u selu Zrinski Topolovac kod Bjelovara. tada je na slavlju u lokalnom župnom uredu jedan hrvatski vojnik, pripadnik 105. brigade rafalim iz automatske puške pobio desetero mladih ljudi. Članovi obitelji, njih 41 pokrenuli su 1995 godine parnicu protiv države (odnosno MORH-a) za naknadu štete. Budući da nadležni Općinski sud u zagrebu godinama nije rješavao slučaj, obitelji su podnijel ustavnu tužbu. Lani im je Ustavni sud dodijelio svakom po 15600 kuna uz nalog Općinskom sudu da u roku od 6 mjeseci donese presudu. Odlučujući u sličnom slučaju u lipnju ove godine Ustavni sud je odlučio da tri žrtve pokušaja ubojstva iz 1996. godine s područja Zadra, zbog dugotrajnosti suđenja i nemogućnosti da naplate štetu, iz državnog proračuna dobiju naknadu od 45900 kuna (po 15300 svaki)Najviši iznos naknade od ovogodišnjih 37 presuda iznosi 66300 kuna, a podijelit će ih 13 stanara jedne stambene zgrade u Zagrebu koji su zbog neplaćanja pričuve tužili Ministarstvo branitelja i međugeneracijske solidarnosti. Primjetno je da je relativno puno slučajeva dugotrajnih postupaka u kojima se građani i desecima godina spore sa osiguravajućim kućama zbog prava na naknadu štete u prometnim nesrećama. osim toga veliki je broj slučajva dugotrajnih parnica zbog nezakonitih otkaza i neisplate plaća. Nedavno je Ustavni sud odredio odštetu od 22 tisuća kuna bivšoj stjuardesi JAT-a koja je tu avioprijevozničku tvrtku zbog nezakonitog iotkaza tužila još 1991. godine. Nekoliko je ostavinskih postupaka koji se vode duže od 15 godina , a za sada najdugotrajniji sudski postupak koji je završio na Ustavnom sudu potječe još iz 1982. godine. Naime jedna Splićanka je te godine tužila grad zbog otkaza ugovora o korištenju stana. Najviše slučajeva koji su završili tužbom zbog sporosti potiču s zagrebačkog i splitskog općinskog suda.

Preskakanje nižih sudova
Inače od lani za tužbe zbog nerazumno dugih sudskih postupaka nije nadležan (samo) Ustavni sud. Sada se zahtjev podnosi neposredno višem sudu od onoga na kojem se proces vodi. Na primjer, ako je riječ o postupku na zagrebačkom Općinskom sudu, zahtjev se podnosi Županijskom sudu. Ako je pak riječ o postupku na Županijskom sudu za tužbu zbog sporog suđenja nadležan je Vrhovni sud. Tek za predmete koje Vrhovni sud vodi nerazumno dugo, nadležan je Ustavni sud. Zakon ne isključuje i “preskakanje” nižih sudova i to člankom 63. Ustavnog zakona koji kaže ” Ustavni sud će pokrenuti postupak po tužbi i prije no što je iscrpljen pravni put, u slučaju kad o pravima i obvezama stranke ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela nije u razumnom roku odlučio sud ili u slučaju kad se osporenim pojedinačnim aktom grubo vrijeđaju ustavna prava, a potpuno je razvidno da bi nepokretanjem ustavnosudskog postupka za podnositelja ustavne tužbe mogle nastati nepopravljive posljedice.

30% sporova preko 15 godina

Trenutno je na hrvatskim sudovima više od milijun predmeta, a kako je u svom znanstvenom radu naveo sudac Ustavnog suda Aldo Radolović, 30 posto od tog broja su sporovi koji traju duže od 15 godina. Po Radolovićevoj procjeni, u postupcima zbog dugotrajnih sudova teoretski bi se u slijedećih deset godina iz državnog proračuna moglo isplatiti 180 milijuna kuna.