Prema istraživanju u kojem je anketirano nekoliko tisuća zaposlenih, jedno od pitanja bilo je tko dobiva više – oni ili organizacija u kojoj rade.

Rezultati su bili prilično uznemirujući: više od 50 posto menadžera i 83 posto ostalih zaposlenih smatrali su da nisu dovoljno nagrađeni za svoj trud. Iako nam novac može donijeti različita zadovoljstva, sreća ovisi i o mnogim drugim stvarima: kvaliteti obiteljskog života, prijateljstva, bavljenju različitim stvarima koje nas zanimaju. Možete pomisliti da se novac i te stvari međusobno ne isključuju. Zašto netko tko ima mnogo novca ne bi imao zadovoljavajući obiteljski život, prijatelje i bavio se stvarima koje ga zanimaju i vesele? Teoretski je tako, ali u praksi je to vrlo teško pomiriti. Zarađivanje zahtijeva mnogo vremena i energije i za druge stvari ostane nam vrlo malo i jednog i drugog. Osim toga, javlja se i jedan vrlo zanimljiv fenomen: u početku nam novac doista povećava zadovoljstvo i kvalitetu života pa zaključimo da bi nam više novca donijelo i više zadovoljstva. No više ne znači nužno i bolje. Usmjeravajući većinu svog vremena i energije na zarađivanje novca i na materijalne dobiti, postajemo sve manje osjetljivi na druge dobre stvari u životu, kao što su umjetnost, prijateljstvo ili prirodne ljepote. Međutim, stvari za koje teško radimo brzo izgube svoju privlačnost kad ih konačno dobijemo. Tako se brzo priviknemo na dobre (ali i na loše) stvari da ih počnemo uzimati zdravo za gotovo. Primjerice, značajniji životni događaji (npr. otpuste vas ili vas premjeste na bolje radno mjesto) gube svoj utjecaj na razinu sreće za manje od tri mjeseca. Dakle, zbog nedavne promjene plaće bit ćete zadovoljniji poslom (barem dok ne prođu ta tri mjeseca), ali prosječna plaća i zadovoljstvo baš nemaju veze. Veza se može uspostaviti ustanovimo li da imamo veću plaću od kolege koji radi sličan ili isti posao. Kako je to danas postao vrlo povjerljiv podatak, ne možemo iz njega crpsti ni zadovoljstvo, ali srećom, ni nezadovoljstvo.

Kada se uspoređujemo s onima kojima je lošije u životu, obično smo zadovoljni. Međutim, kada se uspoređujemo s onima kojima je bolje, zavidni smo i nezadovoljni. Dakle, nije toliko bitno kako je nama, nego kako nam je u usporedbi s onima koji su oko nas. Istraživanja su pokazala da se obično uspoređujemo s onima koji su na istoj razini kao i mi ili nešto malo više. Vjerojatno nitko od nas nije posebno nesretan kad pročita kako Brad i Angelina žive u kući sa 34 spavaće sobe i 12 kupaonica. Ali postoji velika vjerojatnost da ćemo se šokirati ako naš kolega, koji je do jučer živio u dvosobnom stanu kao i mi, odjednom kupi trosobni. Posljednjih se pedeset godina prihod u razvijenim zemljama svijeta veoma povećao. No to se uopće nije odrazilo i na povećanje životnog zadovoljstva stanovnika tih zemalja: ono je stalno na istoj razini. Analize pokazuju da do iznosa bruto nacionalnog dohotka od 8000 dolara po stanovniku postoji povezanost između bogatstva i sreće: veći dohodak, veća sreća. No nakon tog iznosa povezanosti nestaje, tj. potpuno je svejedno živite li u zemlji koja ima 9000 ili 20.000 dolara po stanovniku. Iako usporedbe između različitih država pokazuju, dakle, određenu povezanost između bogatstva zemlje mjerenog BDP-om i izjava o tome koliko su sretni njeni građani, postoje mnogobrojni izuzeci. Primjerice, stanovnici Njemačke i Japana dvostruko su bogatiji od stanovnika Irske, ali sebe procjenjuju manje sretnima.Isključimo li one vrlo siromašne, kod ostalih ljudi izgleda da nije toliko bitno koliko novca imaju, nego koju važnost u svom životu pripisuju novcu. Oni kojima je novac važniji od ostalih stvari u životu manje su zadovoljni i svojim prihodima i životom općenito. Istraživanja provedena u SAD, Engleskoj, Južnoj Koreji, Singapuru, Rusiji, Njemačkoj i Indiji u kojima su sudjelovali tinejdžeri, studenti i odrasli ljudi pokazala su da oni pojedinci koji veliku vrijednost pripisuju materijalnim stvarima imaju manji osjećaj zadovoljstva u životu, lošije odnose s drugim ljudima i manje pridonose zajednici u kojoj žive.