Činjenica je da su političarima u Hrvatskoj draža velika ulaganja, dok manjim ulagačima koji ulažu u mikro, mala i srednja poduzeća, iako ona čine 98 posto hrvatskog gospodarstva, ne pružaju ni približne ulagačke ustupke kao krupnim investicijskim ribama. A tih ustupaka ima mnogo od poreznih i administrativnih pa do promotivnih i logističkih. 

Ulagači u hrvatske startupe, znači manje, nove i inovativne tvrtke s velikim izvoznim potencijalom, a koji su okupljani u Hrvatsku mrežu poslovnih anđela (CRANE), zbog toga dijele sudbinu zanemarene gospodarske većine. Unatoč svemu, CRANE posluje već deset godina te i dalje raste.  Prema posljednjem izvješću Europske mreže poslovnih anđela (EBAN) u Europi su poslovni anđeli 2016. povećali svoje investicije za dever posto na 7,3 milijarde eura.

No, još važnije, u tom se istraživanju tvrdi da su upravo poslovni anđeli glavni ulagači u nove, inovativne biznise, baš onakve kojih Europska komisija želi vidjeti više da bi se EU mogla natjecati na globalnom tržištu s SAD-om i Kinom.  Poslovni dnevnik razgovarao je s predsjednikom CRANE-a, članom Upravnog odbora Europske mreže poslovnih anđela (EBAN) i članom Vijeća za gospodarska pitanja predsjednice RH Davorinom Štetnerom. Za početak nas je interesiralo gdje hrvatski poslovni anđeli traže svoje investicije, odnosno gdje u Hrvatskoj prepoznaju žarišta razvoja startupa. 

Gdje su startup žarišta u Hrvatskoj? 
Kod nas postoji više od dvadesetak poslovnih inkubatora za startupe, ali manji broj njih zaista i radi tu primarnu djelatnost. Upravo sam se vratio iz Poduzetničkog centra u Ivancu koji je pokrenuo program besplatnog mentoriranja za svoje poduzetnike početnike i oduševljen sam kvalitetom prvog korisnika – tvrtkom DIV Plastic, koja od otpadne plastike proizvodi razne proizvode. Vjerujem da će uskoro biti spremni i za investiciju poslovnih anđela. To je ta hrvatska kreativnost u svakome kutku.  

Gdje još vidite aktivna startup žarišta po Hrvatskoj? 
Vrlo je aktivan Zicer u Zagrebu koji ipak zbog Grada Zagreba te logističke i financijske podrške odskače od svih. Tu su još tehnološki park u Splitu, Rijeci, Varaždinu, BIOS u Osijeku i nekoliko drugih. Mahom je riječ o javnim projektima, a imate i privatnih poput Piska u Sisku.  U Bjelovaru nemaju zgradu za startupe, ali imaju tvrtku Ferrodus s proizvodom koji koristi tehnologiju koju je razvila NASA. 

Da li se s javnim inkubatorima ponovila priča kao u slučaju poslovnih zona – radilo ih se zbog gradnje zgrada, ne zbog sadržaja i aktivnosti?
Bojim se – da. Zgrade su u startup ekosustavu važne, ali sekundarne. Temeljno poslovanje dobrog dijela inkubatora po Hrvatskoj je danas iznajmljivanje prostora. U jednom je čak najveći korisnik jeftinih ureda drvna industrija, i to ona koja izvozi trupce i ne radi nikakve proizvode više dodane vrijednosti. To nije smisao. 

Što bi trebali raditi? 
Inkubatori moraju privlačiti inovativne poduzetnike, moraju ih umrežavati međusobno i s industrijama i znanstvenom zajednicom, zatim imati programe mentorstva, edukacije i stvarati kompetitivno okruženje. Moraju povezivati svoje članove s investitorima. Veći, poput Zicera, rade na tome da ponude i specijalizirane laboratorije. Zgrada je dakle, tek preduvjet za poslovni inkubator, a ne cilj. 

Što CRANE radi da bi to promijenio? 
Nama je primarna misija ulagati u hrvatske startupe te okupljamo tridesetak privatnih investitora koji ulažu vlastiti novac. Po svojoj prirodi nas nekoliko više eksponiranih vrlo smo aktivni te pokušavamo pomoći Vladi, odnosno pojedinim ministarstvima i svima koji žele bolje startup i investicijskom ekosistemu. Članovi CRANE-a su trenutno u savjetima i raznim tijelima kod predsjednice RH, ministra rada, ministra gospodarstva, nekolicine gradova itd. Sve to radimo volonterski, jer želimo da bude bolje. Međutim, možda se i malo nepravedno očekuje od nas da mi mijenjamo sistem. Napominjem da mijenjati sistem može isključivo Vlada, a mi smo tu da pomognemo savjetima. 

Impact poduzetništvo

Olakšavaju život pacijentima: Hrvatske tvrtke napravile čuda od tehnike, prvi prototipi već se testiraju

Employee Wellbeing

Od pripravnika do lidera: ‘Ovdje se ne bojimo pitati, tražiti pomoć i rasti’

Koliko je CRANE aktivan investicijski? 
Lani su članovi CRANE-a uložili dva milijuna kuna u tri startupa. Netko će reći da je to premalo, ali bih još jednom napomenuo da je to privatan novac, a ne javni. Obično kritiziraju oni koji nisu uložili niti kune. Čak 11 članova CRANE-a zajedno je uložilo u mali gaming studio Hyperion sa sjedištem u Londonu. Napravili smo najveću grupnu investiciju članova CRANE-a u vrijednosti dosad, od 100.000 eura. Usto, u 2018. smo dobili čak sedam novih članova. 

Kako ste zadovoljni poreznim olakšicama i uvjetima za investiranje u malo i srednje poduzetništvo? 
U Hrvatskoj godišnje ima do deset dobrih startupa spremnih za investiciju. No, u Hrvatskoj ne postoje nikakve porezne olakšice za ulaganje u startupe. Ekosistem je takav kakav je, ali mislim da idemo u dobrome smjeru. Većina investicija u startupe svoj rezultat pokaže tek kroz 7 – 12 godina po europskim standardima. 

Ove godine su se pojavile i prve inicijative koje konkuriraju CRANE-u: WBAF i ESIL. Kako se planirate takmičiti s njima? 
To nisu konkurenti. WBAF, iako to ime govori, nije udruga poslovnih anđela. ESIL je pak program financiran od EU koji nastoji educirati poslovne anđele. Ako se i pojavi konkurencija, apsolutno je pozdravljam. Drago mi je svake kune uložene u hrvatske startupe, a članovi CRANE-a u proteklih 11 godina investirali su ih oko 40 milijuna! 

Navodno je bilo trzavica oko ulaska WBAF-a u Hrvatsku, jer je čelnik WBAF-a potpredsjednik EBAN-a, organizacije u kojoj je i CRANE? 
Na Upravnom odboru EBAN-a nedavno se razgovaralo što WBAF želi postići, jer imenom zbunjuje scenu, a osnivač je i potpredsjednik EBAN-a. Zahvalio sam se na pozivu za otvaranje hrvatskog ureda te konferencije u Istanbulu, ali nitko iz CRANE-a nije sudjelovao u njihovim aktivnostima. Tako smo procijenili u ovom trenutku.  Osobno podržavam sve pozitivne inicijative koje promoviraju poduzetništvo, a i predsjednik WBAF Hrvatska je Krapinsko zagorski župan Željko Kolar koji nije poslovni anđeo. Sa županom Kolarom sam u dobrim odnosima te njihova misija, kako mi je župan objasnio, nisu direktne investicije u startupe. Dapače, ako uvidimo da se radi zaista na pravi način – suradnja nije sporna. 

A kako gledate na ESIL? 
Odvojio bih ESIL od zagrebačkog Zicera, iako je on iniciran u okviru Zicera. Mislim da Zicer radi jako dobar posao. No, kao i u slučaju WBAF-a, tako i kod ESIL-a treba razumjeti narav tih inicijativa. ESIL je konkretno EU program za podršku poslovnim anđelima na lokalnoj razini. Dakle, oni nisu konkurencija CRANE-u. Upravo se otvorio i još jedan europski program akademije poslovnih anđela. Tih inicijativa je bilo i bit će ih, ali napominjem da je jedini pravi poslovni anđeo onaj koji ima poslovno iskustvo te daje svoj vlastiti novac. 

U Turskoj postoji više od 10 mreža poslovnih anđela, dok je u Hrvatskoj jedna. Da li bi bio problem da se pojavi još sličnih mreža u Hrvatskoj? 
CRANE nije jedini. Postoje deseci privatnih poslovnih anđela koji jednostavno žele biti sami za sebe. Primjer je moj dobar prijatelj Tomislav Car iz Infinuma koji je investirao u CircuitMess. Znači, već imamo vrlo aktivne poslovne anđele koji nisu u CRANE-u, ali stvarno su vrhunski mentori i menadžeri. Tako je to svugdje, neki poslovni anđeli vole solirati, a svi se okupljaju dobrovoljno. Konkurencija je dobra i zdrava stvar. Štoviše, veći broj organizacija poslovnih anđela u Hrvatskoj svakako bi bio pozitivan znak, jer bi ukazao da smo hrvatski startup ekosustav podigli na jednu višu razinu. Međutim, mislim da inicijative koje usmjeravaju razvoj startup ekosustava na EU fondove nisu dobre, jer startupi moraju biti tržišno održivi. U Hrvatskoj imamo mnogo prostora da startup ekosustav gradimo na održivim nogama. 

A onda opet većina inkubatora su financirani javnim novcem? 
To je logično u državi koja je u tranziciji. Mi smo još u fazi da tek gradimo tržišni kapitalizam. 

Da li se to radi dovoljno brzo, jer zbog članstva u EU startupi, posebno oni atraktivni, mogu odmah u Beč, Ljubljanu, Amsterdam, Berlin ili Londona. Kako ih zadržati? 
Rade se dobre stvari, ali da, rade se previše sporo. Ne ubrzamo li se, točno tako, najpotentniji startupi neće ostati ovdje. CRANE je Hyperion osnovao u Londonu. Prvu grupnu investiciju u Entrio napravili smo 2011. godine. Upozoravali smo na problem da 11 suvlasnika ne može svaku odluku donositi tako da se skupi kod javnog bilježnika kad u Londonu za to je dovoljno da ulagači pošalju mail. No, nije bilo sluha. Nadam se da će se takve administrativne prepreke investitorima ukloniti. 

U Ziceru su pozvali da se drastično pojednostave sve procedure i porezi za investicije u startupe do milijun eura. Što mislite o tome? 
Pozdravljamo svaku inicijativu koja doprinosi poduzetništvu pa tako i ovu Zicerovu. Recimo – sigurno treba uvesti porezne olakšice pri investicijama u startupe, ali osobno bih više volio da nam Vlada uvede flat-tax pri generalnom porezu na dobit na razini Bugarske 10% pa bi automatski bilo više investicija. Investicije u startupe radimo privatnim novcem. Ako imamo porez na dobit od 10% bez poreza na kapitalnu dobit, onda bi baš svi bi više investirali iz svojeg zarađenog novca. Napominjem da smo smanjili porez na dobit 2016. i rezultat je bila milijarda kuna više u državnom proračunu. Manji porezi donose više novca državi. 

Sad se najavljuje prvi pravi lokalni VC fond. Ovdje već djeluje jedan regionalni, ali u praksi mi još nitko iz hrvatske startup zajednice, izuzev par startupa u koje su investirali, nije rekao da s njim ima konstruktivnu suradnju. Da li surađuje s CRANE-om? 
Logično bi bilo očekivati da VC fond pita poslovne anđele o potencijalnim prilikama za investiciju. Ako je neki startup dovoljno dobar da u njega vlastiti novac ulože poslovni anđeli, to je signal VC-ima da je potencijalno dobar i za njih. Dakako, ne mora to nužno uvijek biti tako, ali su investicije poslovnih anđela obično signal da je rizik ulaganja u te startupe manji. Tako to funkcionira na zapadu, ali ne i u Hrvatskoj. Konkretno, skauti tog VC fonda nas nisu kontaktirali. SC Ventures, fond u koji je RH prva investirala, nema aktivnu suradnju s Hrvatskom mrežom poslovnih anđela. 

Jeste li možda zatvoreni za suradnju? 
CRANE je otvoren za suradnju. No, treba razumjeti kako funkcioniraju VC fondovi. Oni imaju menadžment koji nije vlasnik fonda već njime upravlja. Za to dobivaju oko dva posto naknade godišnje. Na 30 milijuna eura to je velik novac, a uvjeta za investicije u pravilu nemaju, izuzev zadnjeg roka. Jako je lijepo VC fondovima živjeti od tog 'management feeja'. Dok ide – ide. 

HBOR i EIF sad rade novi fond, prvi koji će imati sjedište u Zagrebu. Mislite da će oni ulagati u startupe koji imaju sjedište u Hrvatskoj? 
Imam velika očekivanja od njih. Kako će oni raditi ne znam i ne bih unaprijed donosio zaključke, ali već činjenica da su odabrali Stevicu Kuharskog kao lokalnog skauta obećaje da će imati barem drugačiji pristup i aktivno raditi na pronalasku investicija. Nije to lak posao u tako maloj zemlji. 

Odgovori na ovakva pitanja sve su važnija, posebno ako će se ići za tim da mirovinski fondovi stvarno počnu realizirati investicije u startupe. Kakva su vam očekivanja oko toga? 
Zahvaljujem ministru rada Marku Paviću na ovoj inicijativi. Naime, pozvao je nas da zajedno s HANFA-om damo prijedloge za poticanje ulaganja mirovinskih fontova u startupe. Osnovni prijedlog smo dali, Vlada i Sabor su ga usvojili i sada se radi okvir za ulaganje. Napominjem da ovo nije obaveza, već mogućnost. Ukoliko mirovinci ovo vide kao dobru priliku – na tržištu bi se moglo naći i do 100 milijuna kuna za hrvatske startupe! 

Što kažete na to da osam od deset startupa ne uspije, odnosno možda i dalje posluju, ali nisu vratili uloženo? 
Jedan kolega iz EBAN-a mi je rekao da je to stvar velikih brojeva. Rekao mi je da kad napravim 25 investicija da ću imati uspjeha. Osam od deset startupa u prosjeku propadne. Ja sam do sada investirao u sedam. Veliki investitori poput Hansija Hansmanna iz Austrije ili Petera Cowleya iz UK naglašavaju da je to posao od 7-12 godina po startupu. Znači radi se o dugoročnim investicijama i to tako treba gledati. Meni osobno sviđa se taj svijet. Puno je pozitive i mladih, kreativnih genijalaca te ću se sigurno tu zadržati. I sam sam takav te me interesira sve tako da mi taj prag propadanja nije problem. I sam sam propao tri puta i to je dio škole. Neuspjeh je sastavni dio uspjeha i treba to stalno ponavljati te ohrabrivati mlade na upornost. 

Kako si objasnite to što startup u koji ste uložili nije uspio? 
Ne možete sve kontrolirati, a ni predvidjeti. Prije dvije godine sam uložio u startup Nanodiy. Do kraja tekuće godine imali su 2 milijuna kuna prihoda i pola milijuna kuna neto dobiti, a onda su se osnivači posvađali. Kao poslovni anđeo imao sam premali udio da imam ikakav utjecaj, a oni su zbog svađe pustili biznis da kopni. Na kraju je jedan od osnivača isplatio sve nas. Financijski sam na nuli, ali sa svim uračunatim, nisam. 

Ali ni fondovi nisu imuni na loše rezultate. U Hrvatskoj se na to odmah lijepe i rane konotacije. Primjerice, ZIP je bio skupio novac za nešto što tehnički nije bio VC fond, ali poslije je cijela ta priča pala u zaborav. Kad se spomene VC odmah sve to asocira na FGS-ove. Što mislite o tome? 
Kao što sam rekao, to je igra velikih brojeva. Mislim da nam u Hrvatskoj treba manji VC fond, ne jedan već nekoliko, i trebali bi biti lokalni. Mi zapravo još nismo ni imali jedan pravi lokalni VC. FGS-ovi nisu ulagali u startupe već su bili supstitut bankama, a ZIP je otvarao prostor da se ta ideja razvije u budućnosti. 

U Finskoj i SAD-u se ne ulaže u startupe koji nemaju sjedište u njihovim državama, jer dio povrata državnih ulaganja u startupe dolazi i od poreza koji plaćaju tvrtke. Isto je u Izraelu. Zašto to nije slučaj u Hrvatskoj? 
Kad investitor ulaže, može postaviti i uvjete. Hrvatska ne nastupa kao Finska, Izrael ili SAD pa nema ni takvih uvjeta startupima. Kod nas je top tema Uljanik. Pitam se što bi bilo da silne milijarde za Uljanik da su usmjerili u startupe, odnosno malo i srednje poduzetništvo, koje čini 98-99 posto našeg gospodarstva. 

Slijede nam dvije izborne godine, a koliko vidim ništa se nije ostvarilo od političkih obećanja da će se uvesti olakšice za poslovne anđele. Što kažete na to? 
Olakšice za poslovne anđele nam trebaju. Imamo milijarde eura u bankama, novca koji doslovno kopni, a s druge strane, ne stimuliramo ulaganja kako to čine Portugal, Velika Britanija i druge države. U Londonu se ulaganje do 100.000 funti često zove i besplatan novac, jer u slučaju propasti ga investitori dobiju nazad kao poreznu olakšicu. U Portugalu, Turskoj se na investicije do 300.000 eura dobije porezna olakšice. U Hrvatskoj ništa. No, osobno smatram da prvo moramo smanjiti PDV, opterećenje rada, porez na kapitalnu dobit i treba ukinuti obvezu da direktor mora sebi platiti određenu plaću. Mislim da Vlada radi u pozitivnom smjeru. Želja i volja postoje, no, tempo je previše spor. Mate Rimac je napravio veliki pomak naprijed. On je skrenuo poglede velikih VC-a i investitora na Hrvatsku. Priliku imamo, sad je pitanje kako ćemo je iskoristiti. 

Osjeti li se iseljavanje u startup ekosustavu? 
Startup svijet je svijet bez granica i po meni tu nema iseljavanja. Cijela startup zajednica je jedna velika migracija. Ljudi se presele u SAD, žive tamo, nešto nauče, vrate se ovamo, odu dalje…Vidim i dosta stranaca koji se doseljavaju u Hrvatsku tako da nije sve tako crno. Svijet je danas globalno selo. Putovati nije bilo nikad lakše. Meni se sviđa da mladi putuju i uče. To oplemenjuje ljude. Sam sam prošao preko 80 zemalja, a nakon toga mogu reći da sad još više volim živjeti ovdje, u Hrvatskoj. 

Što biste najrađe da se poboljša odmah, prvo? 
Najvažniji je poslovni okvir za poslovanje u Hravtskoj. Ako nemamo brzo, učinkovito i pošteno pravosuđe ne možemo očekivati niti investitore. Ako imamo birokratski sustav koji od starta nameće visoka davanja i administrativne barijere, ne možemo očekivati niti startup osnivače. Sve je povezano. Osobno uvijek vidim veliku priliku Hrvatske ukoliko imamo političke volje napraviti neke bolne rezove koji će biti bolni najviše za javni sektor. Dok dobri ne budu nagrađeni, a loši kažnjeni neće biti većih pomaka u javnome sektoru koji treba biti efektan servis realnome.