Poslovni.hr slavi 20.rođendan
EN DE

Traži se emocionalna inteligencija

Autor: Ozren Podnar
25. kolovoz 2008. u 06:30
Podijeli članak —

Dobra suradnja ključna je za efikasan posao, a skrivanje emocija i sebičnost krajnje su nepoželjni na modernom, raznovrsnom radnom mjestu u 21. stoljeću

Pojedini poslovi ne mogu se obaviti pojedinačnim radom. Krupniji, složeniji ciljevi obično zahtijevaju suradnju većeg broja ljudi. Zbog toga danas nema organizacije u kojoj se ne govori o vrijednosti timskog rada.

već od 5 € mjesečno
Pretplatite se na Poslovni dnevnik
Pretplatite se na Poslovni Dnevnik putem svog Google računa, platite pretplatu sa Google Pay i čitajte u udobnosti svoga doma.
Pretplati se i uštedi

Ako ste dio poslovnog svijeta, dobro prožimanje s radnom okolinom znači biti uvažen i prihvaćen član skupine. A takva sposobnost ključan je element opisa gotovo svakog radnog mjesta. Traže se u dovoljnoj mjeri razvijene društvene vještine radi održavanja otvorenih i plodnih odnosa te združenog obavljanja zadataka, bilo da je riječ o osmišljavanju novog logotipa, reklamne kampanje ili prezentacije ponude za nove klijente. Mnogi poslodavci uviđaju značenje suradnje te organiziraju tečajeve i manifestacije radi pomaganja radnicima da razviju osjećaj zajedništva. No ljudi su vrlo nezavisna bića te praktično svatko ima svoja mišljenja i zasebne metode obavljanja posla. Tako su naši umovi prirodno programirani. Svatko je prvobitno zainteresiran za svoju nagradu, poštovanje, afirmaciju i ostale individualne vrijednosti. Timski rad, međutim, zahtijeva požrtvovnost, kompromise, dijeljenje nagrada i odgovornosti, što za mnoge od nas nije prihvatljivo iako u konačnici dovodi do veće dobrobiti i za pojedince. Svjesni prirodnog ljudskog individualizma neki smatraju da u poslu emocije valja držati pod strogom kontrolom te da je susprezanje osobnih stremljenja znak vrhunske profesionalnosti. Međutim, rad u grupi ne zahtijeva gušenje, nego obradu emocija i njihovo pretvaranje u uspješnu komunikaciju. Također timska igra zahtijeva prepoznavanje tuđih emocija, osobito onih koje nisu jasno izražene. Tada možete reagirati u skladu s njima i radi obavljanja posla pred vama. A to može biti težak zadatak, ovisno o radnom okruženju te osobnosti sudionika. Budući da pokazivanje i prepoznavanje emocija može doprinijeti uspjehu u poslu, industrijski psiholozi daju nekoliko sugestija koje je korisno držati na umu u timskom radu. Isključivanje emocija u radnoj sredini može biti pogrešno, dok potpuna neutralnost, neosobnost i okrenutost isključivo poslu može biti štetna za produktivnost, navodi Lucio Esposito, psiholog iz Istraživačkog centra o psihologiji rada u Lyonu, koji je proučavao običaje timskog rada u raznim kulturama, uključujući sjeverno i južnoameričku, azijsku i bliskoistočnu. “Azijati i Latinoamerikanci smatraju da su osobni odnosi jednako važni na poslu kao i profesionalnost i kvaliteta rada”, kaže. “S druge strane u SAD-u i sjeverozapadnoj Europi češće dolazi do propusta u opažanju tuđih emocija jer su ljudi manje vični čitanju neverbalne komunikacije. Takav je hladan i neosoban stav prema suradnicima najzastupljeniji u anglosaksonskim društvima”. Ipak, u anglosaksonskom svijetu mijenja se stav o suradnji i faktoru međuljudskih odnosa u poslu. Anketa iz 2003. pokazala je da Amerikanci smatraju da je sposobnost timskog rada najvažniji faktor napredovanja u poslu, ispred zasluga, izvedbe, inteligencije, prekovremenog rada i donošenja zarade poslodavcu.

Pojedini poslovi ne mogu se obaviti pojedinačnim radom. Krupniji, složeniji ciljevi obično zahtijevaju suradnju većeg broja ljudi. Zbog toga danas nema organizacije u kojoj se ne govori o vrijednosti timskog rada.

Ako ste dio poslovnog svijeta, dobro prožimanje s radnom okolinom znači biti uvažen i prihvaćen član skupine. A takva sposobnost ključan je element opisa gotovo svakog radnog mjesta. Traže se u dovoljnoj mjeri razvijene društvene vještine radi održavanja otvorenih i plodnih odnosa te združenog obavljanja zadataka, bilo da je riječ o osmišljavanju novog logotipa, reklamne kampanje ili prezentacije ponude za nove klijente. Mnogi poslodavci uviđaju značenje suradnje te organiziraju tečajeve i manifestacije radi pomaganja radnicima da razviju osjećaj zajedništva. No ljudi su vrlo nezavisna bića te praktično svatko ima svoja mišljenja i zasebne metode obavljanja posla. Tako su naši umovi prirodno programirani. Svatko je prvobitno zainteresiran za svoju nagradu, poštovanje, afirmaciju i ostale individualne vrijednosti. Timski rad, međutim, zahtijeva požrtvovnost, kompromise, dijeljenje nagrada i odgovornosti, što za mnoge od nas nije prihvatljivo iako u konačnici dovodi do veće dobrobiti i za pojedince. Svjesni prirodnog ljudskog individualizma neki smatraju da u poslu emocije valja držati pod strogom kontrolom te da je susprezanje osobnih stremljenja znak vrhunske profesionalnosti. Međutim, rad u grupi ne zahtijeva gušenje, nego obradu emocija i njihovo pretvaranje u uspješnu komunikaciju. Također timska igra zahtijeva prepoznavanje tuđih emocija, osobito onih koje nisu jasno izražene. Tada možete reagirati u skladu s njima i radi obavljanja posla pred vama. A to može biti težak zadatak, ovisno o radnom okruženju te osobnosti sudionika. Budući da pokazivanje i prepoznavanje emocija može doprinijeti uspjehu u poslu, industrijski psiholozi daju nekoliko sugestija koje je korisno držati na umu u timskom radu. Isključivanje emocija u radnoj sredini može biti pogrešno, dok potpuna neutralnost, neosobnost i okrenutost isključivo poslu može biti štetna za produktivnost, navodi Lucio Esposito, psiholog iz Istraživačkog centra o psihologiji rada u Lyonu, koji je proučavao običaje timskog rada u raznim kulturama, uključujući sjeverno i južnoameričku, azijsku i bliskoistočnu. “Azijati i Latinoamerikanci smatraju da su osobni odnosi jednako važni na poslu kao i profesionalnost i kvaliteta rada”, kaže. “S druge strane u SAD-u i sjeverozapadnoj Europi češće dolazi do propusta u opažanju tuđih emocija jer su ljudi manje vični čitanju neverbalne komunikacije. Takav je hladan i neosoban stav prema suradnicima najzastupljeniji u anglosaksonskim društvima”. Ipak, u anglosaksonskom svijetu mijenja se stav o suradnji i faktoru međuljudskih odnosa u poslu. Anketa iz 2003. pokazala je da Amerikanci smatraju da je sposobnost timskog rada najvažniji faktor napredovanja u poslu, ispred zasluga, izvedbe, inteligencije, prekovremenog rada i donošenja zarade poslodavcu.

Pet savjeta za napredovanje u hijerarhiji tvrtke

• Nesebičnost i prilagodljivost
Kad vas netko zatraži pomoć, nemojte nikad reći “a kakve koristi ću ja imati od toga” – to u potpunosti razara predodžbu o vašim timskim sposobnostima. Svim ambicioznim timskim radnicima treba ta vrlina. Kad se posao ne odvija prema planovima ili skrene u nepredviđenom smjeru, prednost imaju osobe koje su sposobne prilagoditi svoju strategiju novim okolnostima.
• Spremnost na kompromise
Uvažavanje ili barem uzimanje u obzir brojnih različitih stavova jednako je bitno kao i prilagodljivost. Važno je slušati druge članove tima, neovisno o položaju na hijerarhijskoj ljestvici. Posebno je važno saslušati one koji nisu vaši istomišljenici. Nije mudar onaj koji voli čuti jedino jeku vlastitog glasa. Osim toga ako djelujete u grupi, nećete uvijek biti u pravu. .
• Pohvale i kritike
Kritiziranje i kuđenje mnogima dolazi mnogo lakše i spontanije od davanja komplimenata, a komplimenti zvuče neiskreno i isforsirano. Psiholozi tvrde da su hvaljenje i hrabrenje znatno djelotvornije metode navođenja na bolji rad od grđenja i prijetnji. Stoga podređenima i suradnicima valja nuditi više “mrkvice” nego “batine”. Također ako već želite nekoga kritizirati ili mu zaprijetiti, činite to u četiri oka da izbjegnete sramoćenje. Pohvale je pak uputnije dijeliti pred okolinom.
• Prihvaćanje odgovornosti
To bi pravilo trebalo biti očigledno, ali toliki ga ili ne poznaju ili se opiru postupiti u skladu s njim: načinite li pogrešku, priznajte je. Isprike, ako su opravdane, svedite na minimum. Ne prebacujte krivnju na druge, a ako je doista kriv (i) netko drugi, prvo mu sugerirajte da se sam javi, a tek ako odbije iznesite taj podatak nadležnome. Takvo postupanje navest će druge da steknu povjerenje u vas i vaš integritet.
• Govor tijela
Umjerena gestikulacija i uspostavljanje kontakta očima prilikom konverzacije odražavaju pozornost i zanimanje; pokazuju da govorite s motivacijom, odnosno da pažljivo slušate. Pokreti rukom, kimanje glavom i gledanje u oči mogu se izvesti tako da ni u kom slučaju ne sugeriraju agresiju ili nadmoć. Tako je barem u našoj kulturi, dok na azijskom istoku gledanje u oči i mahanje rukama signalizira izazivanje.

Autor: Ozren Podnar
25. kolovoz 2008. u 06:30
Podijeli članak —
Komentirajte prvi

Moglo bi vas Zanimati

New Report

Close