Prema stavu Vrhovnog suda RH, Rev 3502/1994 traktor je pokretna stvar, a u smislu odredbe čl. 34. st. 1. tada važećeg Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima se pravo vlasništva na pokretnu stvar na temelju pravnog posla stječe predajom te stvari u posjed stjecatelja. 

Tužitelj je tvrdio i nudio za to dokaze da je još 14. travnja 1988., dakle, prije štetnog događaja prodao sporni traktor Š.I., pa da stoga u to vrijeme više nije bio vlasnik traktora tako da i on ima pravo kao treća osoba zahtijevati da mu tuženik naknadi štetu na automobilu.

Prema tome ako je na temelju ugovora o prodaji od 14. travnja 1988. sada pok. tužitelj predao sporni traktor u posjed Š.I., tada je ovaj potonji postao vlasnikom traktora neovisno o tome što ugovor od 14. travnja 1988. nije bio ovjeren i neovisno o tome što "nije bio izvršen prijenos vlasništva" pod čime se očito misli na to da traktor nije bio registriran na ime Š.I. 

Ta registracija nije naime pretpostavka prijenosa prava vlasništva, što znači da vlasnik spornog traktora ne mora biti osoba na čije je ime on registriran.