Vrhovni sud RH u odluci Revt 253/09 zaključuje da povreda prava na žig kao faktično pitanje procjenjuje se uspoređivanjem žiga.

Temeljno je pravilo da se pitanje sličnosti ocjenjuje prema sličnostima u zaštićenom žigu, te da se primjenjuju pravila ukupnog dojma prosječnog kupca, odnosno potrošača, i to kad ovaj obrati osobitu pozornost s namjerom da uoči tu razliku.

Onda kada prosječni kupac ne mora obratiti pozornost da bi uočio razliku između dva proizvoda, tada nije riječ o povredi žiga.

Nositelj žiga ima pravo spriječiti sve treće strane da bez njegova odobrenja u trgovačkom prometu rabe svaki znak kad, zbog istovjetnosti s njegovim žigom ili sličnosti njegovu žigu i istovjetnosti ili sličnosti proizvodima ili uslugama obuhvaćenim tim žigom i tim znakom, postoji vjerojatnost dovođenja javnosti u zabludu, što uključuje vjerojatnost dovođenja u svezu tog znaka i žiga.

Polazeći od utvrđenja nižestupanjskih sudova u čemu se sastoje sličnosti žigova predmetnih stranaka, te da su disktinktivni elementi (znakovi razlikovanja) tužiteljeva i tuženikova proizvoda takvi da se mogu uočiti ukoliko prosječan kupac obrati osobitu pozornost, pravilno su sudovi tužitelju pružili sudsku zaštitu sukladno odredbama čl.76.st.1. i 2., čl.77.st. 1. i 2. i čl.79.).