Raskid ugovora o prijenosu poslovnog udjela

Visoki trgovački sud RH u svojoj odluci Pž-1679/04 zauzeo je stav da jedina specifičnost raskida ugovora o prijenosu poslovnog udjela nakon prijenosa udjela stjecatelju sastoji se u tomu što je vraćanje onoga što je po osnovi ugovora primljeno podvrgnuto istim pravilima koja vrijede i za stjecanje. To znači da mora postojati izjava stjecatelja da dopušta vraćanje udjela ili odgovarajuća sudska odluka te upis prijenosa poslovnog udjela nazad na bivšeg vlasnika u knjizi poslovnih udjela društva.

Raskidom ugovora prestala je samo pravna osnova na temelju koje je izvršen prijenos. Tužitelj (otuđivatelj poslovnog udjela) mora postaviti prema stjecatelju i zahtjev da mu stjecatelj vrati poslovni udjel, što znači da mora tražiti od stjecatelja da u zakonom propisanom obliku dade izjavu o prijenosu poslovnog udjela.  Na temelju takve izjave ili odgovarajuće presude tužitelj može zahtijevati upis prijenosa poslovnog udjela u knjizi poslovnih udjela sa stjecatelja na svoje ime.

Pri tom valja imati u vidu da je stjecanje poslovnog udjela bilo valjano, pa je do upisa vraćanja poslovnog udjela u knjigu poslovnih udjela stjecatelj bio vlasnik sa svim pravima koja iz toga proizlaze, te da su bili valjani i upisi u sudski registar koji su se temeljili na ugovoru i izjavi o prijenosu poslovnog udjela. Raskid ugovora je nova činjenica na temelju koje se mogu zahtijevati i izvršiti novi upisi, a ne činjenica na temelju koje bi zakonito provedeni upisi postali nezakoniti. Ovime se ne dira u pravo strane koja je svoju obvezu ispunila tražiti od protivne strane naknadu štete.