Odbijanje rada na terenu razlog za izvanredni otkaz

Prema stavu Vrhovnog suda RH, u odluci Rev 1653/01 okolnost da je tužitelj i ranije odbijao odlaske na teren, kako to i sam tužitelj navodi u stranačkom iskazu, predstavlja dodatne okolnosti koje upućuju na zaključak da u opisanim okolnostima konkretnog slučaja nastavak radnog odnosa tužitelja kod tuženika nije moguć.

Iz utvrđenja sudova proizlazi da je tužitelj ne samo odbio odlazak na teren temeljem pisanog naloga poslodavca i time teško povrijedio preuzetu obvezu iz ugovora, već za takvo ponašanje nije imao opravdanih razloga, a što u ostalom i sam tužitelj potvrđuje svojim stranačkim iskazom, navodeći da u trenutku kada je otišao kući, a ne na teren, nije imao liječničku potvrdnicu da je nesposoban za rad.

Naime, prema odredbi čl. 107. st. 1. Zakona o radu propisano je da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teško povrede obveze iz radnog odnosa ili zbog neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć, dok je st. 2. ovoga članka propisano da se ugovor o radu može otkazati samo u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.