Sukladno stavu Županijskog suda u Varaždinu Gž Ovr-948/15 budući da nije točno da ovršeniku u sklopljenoj predstečajnoj nagodbi nije dan nalog za ispunjenje obveze, a dospjelost tražbine čiju prisilnu naplatu ovrhovoditelj traži je vidljiva iz Zapisnika s ročišta na kojem je sud dopustio sklapanje predstečajne nagodbe, neosnovani su argumenti suda prvog stupnja kojima negira ovršnost predmetne ovršne isprave.

U ovom slučaju iz Zapisnika Trgovačkog suda o održanom ročištu radi sklapanja predstečajne nagodbe proizlazi da je sud na tom ročištu, u rješenju kojim je dopustio sklapanje predstečajne nagodbe, obvezao ovršenika isplatiti iznose utvrđenih tražbina na način kako je utvrđeno u prihvaćenom Planu operativnog i financijskog restrukturiranja.

Iz istog Zapisnika proizlazi da su nagodbom precizirane tražbine ovrhovoditelja i ostalih vjerovnika predstečajne nagodbe po anuitetima i datumima dospijeća svakog pojedinog anuiteta (isto sadrži i rješenje kojim je odobrena sklopljena predstečajna nagodba).

U čl. 23. toč. 1. Ovršnog zakona propisano je da je ovršna sudska nagodba ovršna isprava, a zakonodavac je u čl. 27. tog Zakona regulirao pitanje ovršnosti nagodbe propisavši da je sudska, odnosno upravna nagodba ovršna ako je tražbina koju prema njoj treba ispuniti dospjela (st.1.), a da se dospijeće tražbine dokazuje zapisnikom o nagodbi ili javnom ispravom ili po zakonu ovjerovljenom ispravom (st. 2.), a ako se ne može dokazati na taj način, dospijeće se dokazuje pravomoćnom odlukom donesenom u parničnom postupku kojom se utvrđuje dospijeće (st. 3.).