Najnovije studije mozga pokazuju da novac nema toliko vrijednosti za čovjeka koliko kada su njegovi kolege – siromašniji. Koliko je bogatstvo relativno možda su ponajviše pokazala istraživanja koja su nedavno u časopisu Science predstavili medicinar Christian Elger i ekonomist Armin Falk sa Sveučilišta u Bonnu.

Oni su testirali po dvojicu ljudi, kojima su dali u zadatak da izbroje točke na monitoru kompjutora i obećali su im nagradu za točan odgovor. Njihov su mozak skenirali korištenjem magnetne rezonance. Istraživači su pratili moždanu aktivnost ukupno 38 ljudi, koji su po dvojica ispunjavali isti zadatak. Kada bi zadatak točno riješili, dobivali bi nagrade od 30 do 120 eura. Svakom od njih bilo je priopćeno i kako je zadatak obavio njihov rival i kakvu je nagradu dobio. “U čelnom režnju, odnosno prednjem striatumu mozga nalazi se ‘centar za nagrade’. U tom je centru uočena povišena aktivnost kada igrač riješi ispravno zadatak”, precizirao je Berndt Weber, jedan od koautora projekta dodajući da je i obratno, u slučajevima kad nisu riješili zadatak, aktivnost u prednjem striatumu padala. To je i očekivano. Iznenađuje utjecaj toga kako su prošli drugi igrači. Ukratko, najintenzivnija aktivnost u prednjem striatumu bila je kod onih igrača koji su riješili ispravno zadatak, a njihovi suigrači nisu. Mozak sudionika u igri koji su dobili više novca od drugih razvio je veću aktvnost “centra za nagrade” nego kod onih koji su dobili isto kao drugi. A još više fascinira što je, kako objašnjava Falk, žalost zbog toga “što imam manje” čak i veća od radosti od toga “što imam više”. Prema Falku, rezultati istraživanja ne slažu se s teorijom koja u pogledu motivacije računa samo s visinom nagrade. Smatra se da je prvi put stara ekonomska (hipo)teza dovedena u pitanje egzaktnim putem. To ne znači da i visina nagrade ne utječe na aktivnost u mozgu. Više “nadraženosti” registrirano je kod onih koji su dobili 60 nego 30 eura. Ali najzanimljiviji zaključak ostaje koliko relativna vrijednost rezultata (u odnosu na druge) ima utjecaja na osjećaj zadovoljstva u “centru za nagrade”. Istraživanje se nastavlja među Azijcima i ženama kako bi se utvrdilo koliko je ovakvo “natjecateljstvo” spolno i kulturno determinirano.