Nezaposlenost se definira kao društvena pojava ili stanje u kojemu se dio radno sposobnih građana ne može zaposliti primjereno svojim sposobnostima i kvalifikacijama, uz uobičajenu plaću, najamninu ili kakvu drugu zaradu. U Hrvatskoj postoje dva izvora podataka o nezaposlenosti: podaci o evidentiranoj nezaposlenosti koje obrađuje Zavod za zapošljavanje te drugi pokazatelji iz ankete radne snage (ARS) koju od 1996. godine provodi Državni zavod za statistiku, čija je metodologija usklađena s pravilima i uputama Međunarodne organizacije rada i Europskog ureda za statistiku (Eurostat) čime se osigurava metodološka usporedivost s istraživanjima u zemljama Europske unije. Zbog mnogih razloga može se ocijeniti da su podaci ankete radne snage provedene na reprezentativnom uzorku pouzdaniji nego podaci Zavoda za zapošljavanje.

Porast stope krajem 2008. godine
U tablici je prikazano kretanja nezaposlenosti, stope nezaposlenosti (kao udio nezaposlenih u zaposlenima), te najvažniji uzroci nezaposlenosti od početka evidentiranja nezaposlenosti iz druge polovice 1950-ih. Prema stopi administrativne nezaposlenosti (koju ne treba miješati sa stopama iz tablice 1), Hrvatska je sa stopom koja je krajem 2004. godine iznosila otprilike 18% bila pri vrhu zemalja srednje i istočne Europe, od kojih većina čine nove članice EU. Međutim, prema stopi anketne nezaposlenosti – koja ne odražava specifičnosti nacionalnih sustava, pa je stoga mnogo bolja osnova za usporedbu – Hrvatska nije odskakala od drugih zemalja iz skupine novih članica EU i tada zemlji-kandidatkinja. Anketna stopa nezaposlenosti – zbog međunarodne usporedivosti uzimamo 2003. godinu – za Hrvatsku prosječno je iznosila manje od 14%, otprilike 3 postotna boda bilo više od prosjeka promatrane skupine. Razinu anketne nezaposlenosti sličnu Hrvatskoj imale su Bugarska i Litva, a nešto nižu Estonija i Latvija. Nezaposlenosti se u Hrvatskoj smanjivala do druge polovice 2008. g, ali nakon toga slijedi njezin ubrzani rast. Stopa registrirane nezaposlenosti krajem 2009. iznosi je 16,7%, odnosno za 3% više od kraja 2008. g. Prema posljednjim raspoloživim podacima, anketna stopa nezaposlenosti u trećem tromjesečju 2009. g. iznosila je 8,7% (muškarci 8,3% i žene 9,2%). Značajne su razlike prema dobi tako da je za ukupno stanovništvo u dobi od 15 – 24 godine iznosila 24,4%, a za ono u dobi od 25 do 49 godina 8,0%.

S obzirom na trajanje nezaposlenosti, krajem 2008. bilo je nešto više od trećine osoba nezaposleno do 6 mjeseci, a 55,2% dulje od jedne godine. U 2009. godini smanjio se udio osoba koje čekaju posao duže od godinu dana na 45,2%, ali se povećao udio osoba koje kraće vrijeme traže zaposlenje, do 6 mjeseci i to s 34,3% u 2008. na 40,2% u 2009. Pad dugotrajne nezaposlenosti vjerojatno nije posljedica zapošljavanja tih osoba nego njihova izlaska iz evidencije nezaposlenosti, jer su izgubili vjeru u zapošljavanje i naizgled se povlače iz radne snage. Nezaposlenost je u Hrvatskoj posljedica strukturnih promjena gospodarstva, likvidacija i stečaja velikog broja poduzeća, otpuštanja, razmjerno suženih mogućnosti zapošljavanja, te prostorne i profesionalne neusklađenosti ponude i potražnje rada. Uz neodgovarajuću obrazovnu i kvalifikacijsku strukturu nezaposlenih, odnosno neraspolaganje traženim znanjima i stručnostima, poteškoća su i ograničene mogućnosti stambenog smještaja na područjima gdje postoje mogućnosti zapošljavanja. Ograničenja tržišta rada uvjetovana su i relativno malom razlikom između najnižih plaća i raznovrsnih naknada u sustavu socijalne sigurnosti (što ne potiče dovoljno na aktivno traženje zaposlenja) i raširenim neslužbenim gospodarstvom.

Problem je trajanje nezaposlenosti
Problem kod nezaposlenosti je i njezino trajanje, jer više od polovice svih nezaposlenih čeka posao više od godinu dana,a oko trećine čeka čak više od dvije godine. Visoka razina dugotrajne nezaposlenosti bila je posljedica manjih tokova radnika, odnosno manjeg broja novozaposlenih, i nešto manjeg broja zaposlenih koji su napuštali radna mjesta. Osobe koje dulje čekaju zaposlenje gube vjeru u svoje sposobnosti i stručnosti, koji i objektivno zastarijevaju, a i poslodavci su skeptični prema njima. To je u najvećoj mjeri uzrokovano njihovom niskom razinom obrazovanja, zastarjelim znanjima i/ili nezadovoljavajućom zapošljivošću. Bolje obrazovane osobe se brže zapošljavaju, odnosno kraće čekaju na zaposlenje. Većina osoba u radnoj dobi koje nisu zaposlene imaju ili vrlo nisku obrazovnu razinu (nezavršenu osnovnu školu ili samo osnovnu školu) ili raspolažu vrlo uskim stečenim znanjima i sposobnostima strukovnog obrazovanja. Teško je procjenjivati kada će se preusmjeriti negativni gospodarski trendovi, pa slijedom toga i s određenim vremenskim pomakom trebao bi početi rasti broj zaposlenih i smanjivati se broj nezaposlenih. Moguće značajno povećanje broja otpuštanja uvjetovano smanjivanjem subvencija brodogradnji i eventualno neuspjelom privatizacijom, što bi značilo stečaj nekih brodogradilišta.

Velikog je i broj osoba koje su vjerojatno višak u postojećoj zaposlenosti, posebice u javnom sektoru, pa se može se dogoditi da budući željeni gospodarski oporavak ne omogući u kraćem roku povećanje zaposlenosti i smanjenje nezaposlenosti. Ipak, postoje očiti znakovi oporavka tržišta rada te je prema podacima HZZ u ožujku 2010. g. zaposleno ukupno 12.230 osoba, od toga 11.755 osoba s evidencije Zavoda. To je 56,6% više nego u veljači 2010. te 34,0 % više nego u ožujku 2009. godine. U cilju ublažavanja nezaposlenosti, Hrvatska kao i druge zemlje provodi programe aktivne politike tržišta rada (APTR) kroz prekvalifikacije, dokvalifikacije usavršavanje, subvencioniranje zapošljavanja i slično. Mjera APTR s obzirom na broj zaposlenih jest bila učinkovita, ali nedovoljno usmjerena na teže zapošljive skupine, jer su gotovo sve osobe evidentirane pri HZZ-u mogle iskoristiti neku od poticajnih mjera. Nepovoljno je što mjere subvencioniranja nadnica čine pretežit dio ukupnih izdataka za mjere APTR-a, a nisu dovoljno naglašena pitanja povećanja razine stručnosti, znanja, sposobnosti i zapošljivosti i prilagodljivosti i nezaposlenih i zaposlenih osoba.

Prema navodima HZZ-a preliminarni rezultati ukazali su na vjerojatnu neučinkovitost sufinanciranja zapošljavanja odnosno na veliku vjerojatnost da bi se sudionici zaposlili i bez potpora za njihovo zapošljavanje. S druge strane, uočeno je relativno brzo zapošljavanje nekih skupina nezaposlenih osoba uključenih u programe obrazovanja u usporedbi s osobama istog spola i razine obrazovanja. Aktivne politike tržišta rada gotovo sigurno ne mogu povećati ukupnu zaposlenost, ali preraspodjelom posla mogu pomoći da je dugotrajnom nezaposlenošću pogođen manji broj ljudi. Potrebno je poticati stjecanje zapošljivosti među svim osobama u radnoj dobi, što bolje povezati tržište rada i obrazovanje te potaknuti razvoj fleksibilnog tržišta rada sa što manje ograničenja na ponudi i potražnji.

Predrag Bejaković, član savjeta Poslovnog dnevnika

Obrazovanje i zapošljivosti

ZELENO GOSPODARSTVO

‘Prihode od tradicionalne djelatnosti ulažemo u obnovljive izvore energije’

Budućnost bez dima

Iza kulisa 1.500 znanstvenika: Kako nastaju proizvodi koji mijenjaju duhansku industriju

Struktura nezeposlenih krajem veljače 2010. g
U skupini nezaposlenih bilo je 18,6% osoba od 15 do 24 godine, 34,7% od 25 do 39 godina, 20,7% od 40 do 49 godina, te 26,0% starijih od 50 godina. Krajem veljače 2009. najbrojnije su nezaposlene bile osobe sa završenom srednjom školom za zanimanja u trajanju do 3 godine i školom za KV i VKV radnike (34,8%), slijede osobe sa završenom srednjom školom za zanimanja u trajanju od 4 i više godina i gimnazijom (27,3%).

Što je zapošljivost
Zapošljivost obuhvaća znanja, stručnost i sposobnost da osoba dobije i zadrži posao, profesionalno napreduje, pronađe drugi posao ako je otpuštena, odnosno uđe na tržište rada u različitim razdobljima svog radnog i životnog ciklusa.