Hrvatski sabor usvojio je izmijenjeni Zakon o parničnom postupku. Dok donositelji zakona izjavljuju kako je riječ o važnom koraku u unapređenju hrvatskog pravosuđa, u stručnoj javnosti podržavaju se određena nova rješenja, ali je prevladavajući stav da je riječ uglavnom o kozmetičkim promjenama. Cilj izmjena je bio, kako su naveli predlagači, podizanje učinkovitosti u rješavanju građanskih parnica, ubrzanje parničnih postupaka i rasterećenje sudova. Izmjene zakona, među ostalim, predviđaju sankcioniranje osoba koje zloporabom opstruiraju i usporavaju vođenje sudskih postupaka, odnosno naplata novčane kazne putem porezne uprave.

Olako ukidanje presuda
Jedna od važnijih novina je i da će od sada za sporove između pravnih osoba i obrtnika umjesto općinskih biti nadležni trgovački sudovi, uvode se nove procesne mogućnosti u institutu dostave, odnosno vezanje za upisnike. Prema toj odredbi, tamo gdje je sjedište pravne osobe ili gdje obrtnik obavlja djelatnosti bit će obavljena dostava u dva navrata, a potom će se to pismeno objaviti na oglasnoj ploči što će sud smatrati izvršenom dostavom. Sa 5000 kuna na 10.000 kuna povećava se limit u sporovima male vrijednosti, uvodi se i obveza prethodnog postupka, institut mirenja moći će se provesti tijekom cijelog postupka. Novost je izjednačavanje Republike Hrvatske i drugih pravnih subjekata u postupku prije donošenja tužbe. To znači da će se nadležno državno odvjetništvo prije podnošenja tužbe morati obratiti zahtjevom za mirno rješenje spora osobi koju namjerava tužiti. Imajući u vidu velik broj olakog ukidanja prvostupanjskih presuda, izmijenjenim zakonom je drugostupanjskim sudovima pružena mogućnost da neovisno o obrazloženju prvostupanjske presude svoju presudu mogu donijeti na temelju građe sadržane u postojećem spisu. Također drugostupanjski sud može održati glavnu raspravu. Novost je i da će revizije parničnih postupaka, koje provodi Vrhovni sud, moći zahtijevati samo kvalificirane osobe, odnosno pravnici. Ta je izmjena obrazložena zaštitom digniteta Vrhovnog suda koji će ubuduće razmatrati revizije koje su sačinile dovoljno stručne osobe, a što će omogućiti brže i efikasnije postupanje po podnesenoj reviziji. U stručnoj javnosti postoje određeni prigovori i dvojbe u vezi sa spomenutim izmjenama. Odvjetnik Mićo Ljubenko smatra da prebacivanjem svih sporova između pravnih osoba na trgovačke sudove neće biti manje tih sporova, nego će se samo više opteretiti trgovački sudovi. I jedan i drugi su jednako preoptrećeni. “Spajanjem sudova ne smanjuje se broj predmeta, nego se smanjuje broj sudova. To nije mjera za smanjenje broja predmeta koji dolaze na sud i usporavaju rad suda”, kaže odvjetnik Ljubenko i naglašava da se izmjene uopće nisu dotaknule, kao što se najavljivalo, “ping-ponga” između viših i nižih sudova jer sadašnje zakonsko rješenje dopušta doslovno neograničen broj ukidanja presuda.

Nepridržavanje Zakona o stečaju
“Osnovni problem u našem pravosuđu je poštivanje prava na okončanje sudskih sporova u razumnom roku, a za sada nije vidljivo da izmjene zakona tu unose bitne promjene, kaže odvjetnik Dražen Ivanić. Ivanić, čija su specijalnost upravo parnični postupci, smatra da je jedan od ključnih problema u sporovima koji se vode zbog naplate dugovanja nepridržavanje Zakona o stečaju. Ivanić iz svoje prakse primjećuje da je najmanje 40 posto poduzeća u Hrvatskoj osnovano fiktivno. To konkretno znači da netko osnuje tvrtku (često i na tuđe ime), zaduži se i zatim istu tvrtku ugasi. Problem na koji pravosuđe i dalje nema rješenja je kome u nastavku postupka slati pozive na ročišta.

‘Ad hoc’ sudovima smanjiti broj predmeta

Odvjetnik Dražen Ivanić sugerira našem pravosuđu da se ugleda na Sloveniju u kojoj su uveli prekovremeni rad sudaca i sudova (uključujući i vikende), pri čemu se drastično smanjio broj neriješenih predmeta. Sličnu praksu uvodi i Crna Gora. Na taj bi se način, smatra Ivanić, u relativno kratkom roku od jedne do dvije godine broj neriješenih postupaka moga smanjiti za 30 posto. Zakon omogućava da se osnuju ad hoc sudska vijeća koja bi rješavala spise. U takva bi se tijela imenovali pravnici koji bi pri nadležnim tijelom potpisali prisegu. U praksi se i sada događa da određeni sudovi “prebacuju” slučajeve za koje su nadležni na sudove u drugim županijama.