Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH u odluci br. Rev-856/2005 nije odlučno što punomoć nije bila izdana u trenutku zaključenja pravnog posla (03. travnja 1997.). Odlučno je u smislu čl. 59. Zakona o javnom bilježništvu da je privatna isprava, koja se potvrđuje, sastavljena prema odredbama čl. 54. ZJB i da po obliku odgovara propisima o javnobilježničkoj ispravi. Punomoć mora biti ovjerena i priložena u izvorniku ili ovjerenom prijepisu (čl. 54. st. 5. ZJB), pri čemu to ne mora nužno biti učinjeno istog dana kada se isprava sastavlja odnosno potvrđuje. Činjenica da je ugovor sklopljen 03. travnja 1997. godine, a da je tužitelj naknadno (26. svibnja 1997. godine) izdao punomoć B. M. koji je ugovor već potpisao u ime tužitelja predstavlja naknadno odobrenje u smislu odredbe čl. 88. st. 1. Zakona o obveznim odnosima. Za valjanost pravnog posla dovoljna je bila i sama izjava tužitelja da ugovor odobrava, ali u tom slučaju bez ovjerene pisane punomoći potvrđeni (solemnizirani) ugovor ne bi imao svojstvo ovršne isprave.Ugovor o međusobnom poslovnom odnosu od 03. travnja 1997. godine, koji je potvrđen (solemniziran) i uz koji je priložena ovjerena punomoć od 26. svibnja 1997. godine, kako je utvrđeno u provedenom postupku udovoljava stoga pretpostavkama iz čl. 59. u vezi s čl. 54. ZJB te ima svojstvo ovršne isprave te je ovrha određena temeljem toga Ugovora dopuštena.

Zastara ne utječe na hipoteku

Prema stavu Vrhovnog suda u odluci br. Rev-481/2004 istaknuto je da je zadatak suda u ovoj parnici bio odgovoriti na pitanje je li ovrha dopuštena ili nije, a sve obzirom na moguću zastaru potraživanja ovrhovoditelja kao založnog vjerovnika. Ovrha ne bi bila dopuštena pod pretpostavkom da je založno pravo prestalo, a ono, između ostalog, prestaje kad prestane cijela njime osigurana tražbina i sve sporedne tražbine kamata i troškova, ako nije što drugo zakonom određeno (čl. 346. Zakona o vlasništvu). Zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze (čl. 360. st. 1. Zakona o obveznim odnosima), a ne i samo pravo. Kad protekne vrijeme zastare, vjerovnik čije je potraživanje osigurano zalogom ili hipotekom može se, prema čl. 368. st. 1. ZOO, namiriti iz opterećene stvari ako je drži u rukama ili ako je njegovo pravo upisano u javnoj knjizi. Nije sporno da je hipoteka na nekretninama čiji je jedan od suvlasnika tužitelj upisana u zemljišnoj knjizi, odnosno tijekom ovog postupka tužitelj i ne tvrdi da je ishodio brisanje hipoteke iz zemljišne knjige.

Odgovornost banke za kreditiranje prezaduženih

Prema stavu Vrhovnog suda u odluci br. Rev-402/2006 spor o postojanju odgovornosti banke za naknadu sporne štete, svodi se na pitanje, je li korisnik kredita u vrijeme davanja kredita bio prezadužen, odnosno kreditno sposoban i je li banka to znala odnosno mogla znati, te je li banka poduzela sve mjere da kredit bude vraćen kreditoru (tužitelju). Navedena sporna pravna pitanja treba razriješiti primjenom odredbe čl. 18. st. 2. ZOO, koja propisuje ponašanje sudionika u izvršavanju obveza i određuje da je sudionik u obveznom odnosu dužan u izvršavanju obveza iz svoje profesionalne djelatnosti postupati s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima (pažnja dobrog stručnjaka). Postupanje s "pažnjom dobrog stručnjaka" u konkretnom slučaju znači da je banka bila dužna pri donošenju odluke o odobravanju kredita postupati prema bančinim pravilima o odobravanju kredita iz vlastitih sredstava i to kako s obzirom na ocjenu kreditne sposobnosti tog korisnika kredita, tako i s obzirom na mjere osiguranja za vraćanje kredita. Budući da sudovi, zbog propusta da o sporu odlučuju primjenom odredbe čl. 18. st. 2. ZOO, nisu utvrdili je li banka u konkretnom slučaju postupala sukladno pravilima bankarske struke o odobravanju kredita, iako je općepoznato da banke imaju svoje opće uvjete za dodjelu kredita, činjenično stanje ostalo je nepotpuno utvrđeno. Zbog toga je prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu valjalo ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje. U ponovnom postupku sud će utvrditi pod kojim uvjetima su banke na dan odobrenja spornog kredita odobravale kratkoročne kredite iz vlastitih sredstava. Dodatno tome, utvrdit će je li banka,  s obzirom na stanje sredstava na žiro-računu korisnika kredita primljenim akceptnim nalozima istog, mogla naplatiti dužni iznos kredita.

Odgovara: Mićo Ljubenko, dipl. iur

Pitanja šaljite na redakcija@poslovni.hr s napomenom za rubriku savjetnik