Nova je studija opovrgnula teoriju kako nas novac nakon nekog vremena prestaje činiti sretnima. Iako je uvriježeno mišljenje kako se sreća ne može kupiti novcem, novo istraživanje dokazuje upravo suprotno jer što više novaca imamo, to smo sretniji.

Prethodna se izjava mnogima možda čini očitom, ali brojne dosadašnje studije pokazale su kako ipak nije sve u novcu. Tijekom sedamdesetih godina prošlog stoljeća, ekonomist Richard Easterlein tvrdio je kako porast prosječnog primanja ne dovodi nužno i do porasta blagostanja. Ta je tvrdnja kasnije postala poznata i kao Easterlineov paradoks koji je evolvirao u spoznaju kako novac ipak kupuje sreću, ali efekt dolazi do izražaja tek nakon što vlastitim prihodima možete zadovoljiti osnovne životne potrebe.

Sveučilište u Michiganu odlučilo je testirati tu teoriju pa su tako ekonomisti Justin Wolfers i Betsey Stevenson pretražujući podatke Svjetske banke  i Gallupovog istraživanja otkrili da su ljudi sretniji, što imaju više novaca, bez obzira na to jesu li bogati ili siromašni, javlja Fortune.  Suprotno prethodnim teorijama ne postoji točka u kojoj zarađivanje više ne prerasta u zadovoljstvo.

Iako američki milijunaši sami sebe možda ne smatraju bogatima, to ne znači kako su manje sretni od onih koji rade za minimalnu plaću. Kako bi super-bogataši bili sretni potrebno je naprosto više novca. Bračni par Wolfers-Stevenson tijekom svog istraživanja nije uspio pronaći niti jednog nesretnog miljunaša.

Postoje dvije vrste sreće, ona svakodnevna određena našim raspoloženjem koja raste kako rastu i naše novčani prihodi, no nakon nekog vremena stagnira. Druga je vrsta sreće ona u čijem središtu počiva ideja kako će ljudi smatrati da imaju bolji život ukoliko imaju više novca.  Upravo se na tu ideju pozivaju Wolfers i Stevenson tvrdeći kako je zadovoljsto neograničeno jedino ukoliko prihodi rastu.

Drugim riječima, ukoliko tražite sreću, tražite je u sebi samima, a ne u susjedovom dvorištu. Iako zvuči očito, ponekad je potreban tim ekonomista da bi to zaista i dokazao.