Među brojnim novostima koje je donio novi Zakon o radu, što je stupio na snagu početkom godine, jedna od najznačajnijih je činjenica da je napokon definirano radno vrijeme. Naime, za razliku od prijašnjeg Zakona o radu, koji takvu razrađenu definiciju nije sadržavao, člankom 42. sada je izričito definiran pojam radnog vremena. Kako prenosi portal Ius-Info, sada se radnim vremenom smatra razdoblje u kojem je radnik obvezan obavljati poslove, odnosno u kojem je spreman i raspoloživ obavljati poslove prema uputama poslodavca, na mjestu gdje se njegovi poslovi obavljaju ili drugom mjestu koje odredi poslodavac.

Poziv poslodavca
Vrijeme koje radnik provede obavljajući poslove po pozivu poslodavca smatra se također radnim vremenom, neovisno o tome obavlja li ih u mjestu koje je odredio poslodavac ili u mjestu koje je odabrao radnik. Pod razdobljem “u kojem je radnik raspoloživ i spreman obavljati poslove prema uputama poslodavca” smatra se, primjerice, dežurstvo. Osim toga radnim vremenom se ne smatra vrijeme u kojem je radnik pripravan odazvati se pozivu poslodavca za obavljanje poslova, ako se ukaže takva potreba, pri čemu se radnik ne nalazi na mjestu gdje se njegovi poslovi obavljaju niti na drugome mjestu koje je odredio poslodavac. To znači da se pripravnost ne smatra radnim vremenom prema novom Zakonu o radu. Vrijeme pripravnosti i visina naknade za nju može se (i treba) urediti ugovorom o radu ili kolektivnim ugovorom.

Izuzetak zdravstvene ustanove
Prema posebnom propisu pripravnost se, ako je tako propisano, ipak može smatrati radnim vremenom. To se ponajprije odnosi na članak 162. Zakona o zdravstvenoj zaštiti, čije ključne odredbe kažu da je stalna pripravnost oblik rada kada radnik ne mora biti u zdravstvenoj ustanovi, ali mora biti dostupan radi obavljanja hitne medicinske pomoći te da se vrijeme provedeno u dežurstvu i stalnoj pripravnosti smatra radnim vremenom i uračunava se u redovit fond mjesečnih radnih sati. Dakle, ako je radnik kod kuće ili na nekom drugom mjestu samo pripravan da se po potrebi odazove poslodavcu, takva pripravnost ne ulazi u radno vrijeme, ali radnik ima pravo na naknadu. Ako se u tijeku pripravnosti dogodi da poslodavac doista i zatreba radnika te ga pozove da nešto odradi, tada će se to smatrati i tretirati kao radno vrijeme.

Prekovremeni sati

Hitna inspekcija zbog previše rada
Ako prekovremeni rad traje duže od četiri tjedna neprekidno ili više od dvanaest tjedana tijekom kalendarske godine, ili ako prekovremeni rad radnika prelazi deset posto ukupnoga radnog vremena u mjesecu, o prekovremenom radu mora se obavijestiti inspektora rada u roku od osam dana.