Je li splitski gradonačelnik i poduzetnik Željko Kerum dio po dio trgovačke tvrtke Kerum d.o.o. prodavao bez znanja Hypo Alpe-Adria banke iz Klagenfurta? Ako je pribjegao takvom scenariju, o čemu se u posljednje vrijeme šuška na domaćoj poslovnoj sceni, vrlo je vjerojatno da će uslijediti tužba austrijske banke. Upućeni u priču o Kerumovim poslovnim problemima i akrobacijama tvrde da to nije jedina banka koja će zbog tog poteza tužiti Željka Keruma.
Naime, Hypo banka iz Klagenfurta glavni je kreditor izgradnje Kerumova hotela Marjan, a dug prema toj banci navodno premašuje 34 milijuna eura. Jamac za kredite prema austrijskom Hypu bila je tvrtka Kerum d.o.o., trgovački lanac čije je poslovanje Željko Kerum, upravo zbog straha od blokade Hypo banke, nedavno prebacio na tvrtku Kerum trgovina d.o.o. Gostujući nedavno u emisiji "Nedjeljom u 2", Željko Kerum je rekao kako je na taj potez između ostalog bio prisiljen kako ne bi ostao dužan dobavljačima. Istodobno, Kerum već neko vrijeme u dijelovima prodaje trgovački biznis. Tako je dio trgovina najprije kupio splitski Tommy, zatim zagrebačka Prehrana te prošlog mjeseca Gavrilović, Ribola i Studenac. Ključno je pitanje u toj priči: koja je onda uloga tvrtke Kerum d.o.o. kao jamca prema Hypo banci? Na pitanje koje je Poslovni dnevnik uputio u Hypo banku Klagenfurt, ovako su nam odgovorili: "Ova je poslovna situacija još u tijeku i zbog toga je ne možemo komentirati."
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.– ako nije znao MRŠIĆ, ako nije znao OSTOJIĆ, ako nije znao Polančec, ako nije znao…………, zašto bi Kerum trebao znati
– na kraju krajeva, za razliku od gore spomenutih ipak se radi o privatnoj imovini
– a kako je isti došao do novca, e to bi netko mogao znati
Naslađivati se Kerumovim problemima, vjerujem da nije cilj ovog priloga. Tada bi ovaj prilog bio svojevrsni poziv na linč! Pod pretpostavkom na objektivnu informaciju, ovaj prilog nije dovoljno naglasio a implicite je spomenuo, nešto o toksičnom zaduživanju.
Naime, ako je Kerumova obveza( odnosno njegovih društava) cca 34 mio eura, a imovina, kako je on negdje izjavljivao, cca 500 mio eura, onda se meni postavlja pitanje o toksičnosti kreditiranja!
Upravo toksičnost kredita prisiljava kreditoprimaoce, da u spašavanju čine prekršaje koji ih potom opterećuju. Tako se kreditoprimaoce optužuje za nepoštivanje ugovornih obveza a da pri tom sam ugovor kao takav nije objektivno valoriziran i zanemaruje se upravo toksičnost samog ugovora o kreditu.
Prema mojim spoznajama i iskustvima, najčešće se toksičnost kredita upravo skriva u institutu JAMSTVA, a zatim u institutu SPOREDNIH OBVEZA, odnosno SEKUNDARNIH OBVEZA na koje pristaje kreditoprimaoc.
A ako i dođe do spora u ovom konkretnom slučaju, mislim da je velika šansa upravo ovdje dokazati i pokazati toksičnost kredita. Ne treba zaboraviti da često bankari u svojoj umišljenosti i svom podcjenjivanju kreditoprimaoca, kreditoprimaocu za garanciju uzimaju „kožu sa leđa“, zaboravljajući pri tome kako se time uvaljuju u toksično polje!
Uključite se u raspravu