Naslađivati se Kerumovim problemima, vjerujem da nije cilj ovog priloga. Tada bi ovaj prilog bio svojevrsni poziv na linč! Pod pretpostavkom na objektivnu informaciju, ovaj prilog nije dovoljno naglasio a implicite je spomenuo, nešto o toksičnom zaduživanju.
Naime, ako je Kerumova obveza( odnosno njegovih društava) cca 34 mio eura, a imovina, kako je on negdje izjavljivao, cca 500 mio eura, onda se meni postavlja pitanje o toksičnosti kreditiranja!
Upravo toksičnost kredita prisiljava kreditoprimaoce, da u spašavanju čine prekršaje koji ih potom opterećuju. Tako se kreditoprimaoce optužuje za nepoštivanje ugovornih obveza a da pri tom sam ugovor kao takav nije objektivno valoriziran i zanemaruje se upravo toksičnost samog ugovora o kreditu.
Prema mojim spoznajama i iskustvima, najčešće se toksičnost kredita upravo skriva u institutu JAMSTVA, a zatim u institutu SPOREDNIH OBVEZA, odnosno SEKUNDARNIH OBVEZA na koje pristaje kreditoprimaoc.
A ako i dođe do spora u ovom konkretnom slučaju, mislim da je velika šansa upravo ovdje dokazati i pokazati toksičnost kredita. Ne treba zaboraviti da često bankari u svojoj umišljenosti i svom podcjenjivanju kreditoprimaoca, kreditoprimaocu za garanciju uzimaju „kožu sa leđa“, zaboravljajući pri tome kako se time uvaljuju u toksično polje!

– ako nije znao MRŠIĆ, ako nije znao OSTOJIĆ, ako nije znao Polančec, ako nije znao…………, zašto bi Kerum trebao znati

– na kraju krajeva, za razliku od gore spomenutih ipak se radi o privatnoj imovini

– a kako je isti došao do novca, e to bi netko mogao znati