Hrvatski pčelari posljednjih godina povećavaju proizvodnju i izvoz meda, ali sektor i dalje ostaje pod snažnim pritiskom jeftinog uvoza i patvorenog meda koji ruši cijene na europskom tržištu.

Dok statistika pokazuje rast proizvodnje i postupnu stabilizaciju trgovinske bilance, domaći proizvođači upozoravaju da bez strožih kontrola tržišta i ozbiljnije zaštite kvalitete hrvatsko pčelarstvo teško može postati ozbiljnija izvozna industrija.

Tržište kontroliraju drugi

Prema analizi Gorana Buturca iz Ekonomskog instituta hrvatski pčelari većinu proizvodnje i dalje plasiraju na domaće tržište, dok je izvoz u odnosu na ukupnu proizvodnju relativno malen, iako njegov udio postupno raste. U razdoblju od 2020. do 2024. udio izvoza u ukupnoj proizvodnji povećan je sa 6,3 posto na osam posto.

Istodobno, domaće pčelarstvo posljednjih godina ipak bilježi rast proizvodnje i izvoza. Hrvatski izvoz meda između 2021. i 2025. porastao je s 570 tona na 740 tona, odnosno za 30 posto, dok je realna proizvodnja domaćeg meda između 2021. i 2024. povećana s 5215 tona na 8456 tona, odnosno za 62 posto. No, dugoročni trendovi pokazuju da je rast uvoza bio znatno snažniji od rasta izvoza. Hrvatska je između 2016. i 2025. povećala realni izvoz meda za 254 tone, a uvoz za 1334 tone.

“Unatoč znatno većem rastu uvoza meda od izvoza, najnoviji trendovi potvrđuju kako uvoz meda kopni”, kaže Buturac. Navodi da je realni izvoz meda između 2022. i 2025. povećan za 8,7 posto, dok se uvoz smanjio za 3,9 posto, pa se deficit u trgovini medom smanjio za 7,5 posto.

Hrvatski izvoz meda u nominalnim terminima u 2025. iznosio je 3,2 milijuna eura, dok je uvoz dosegnuo 6,2 milijuna eura. Pokrivenost uvoza izvozom pritom je iznosila 52 posto.

Glavni problem domaćih proizvođača pritom nije samo količina nego i tržišna utakmica. Buturac upozorava da se hrvatski med, iako visoke kvalitete, teško probija na tržištu zbog velikog uvoza po znatno nižim cijenama od onih koje mogu postići domaći proizvođači. Kao još veći problem ističe pojavu patvorenog meda i proizvoda sumnjive kvalitete koji ruše cijene i narušavaju povjerenje potrošača. Predsjednik Hrvatskog pčelarskog saveza Dražen Kocet tvrdi da je upravo to danas ključni problem sektora. “Ozbiljnog izvoza nema jer je tržište EU-a preplavljeno patvorinama i nema interesa. Ono što je za izvoz zanimljivo nemamo u dovoljnim količinama.

Medovi koji su u Hrvatsku došli iz Kine i drugih zemalja po niskim cijenama prepakiravaju se i dalje izvoze u treće zemlje, uglavnom BiH i Sloveniju”, kaže Kocet. Dodaje da hrvatski pčelari pojedinačno nemaju dovoljne količine za ozbiljniji izvozni nastup. “Pčelari nisu spremni niti adekvatno pripremljeni za samostalni izvoz meda jer pojedinačno nemaju ozbiljne količine meda. Moje pitanje je zašto bi uopće izvozili med kada možemo med plasirati na domaćem tržištu ako država odluči podržati naš med u svim svojim institucijama, od vrtića do domova za umirovljenike i bolnica, a ne da se putem javne nabave uvozi med uglavnom sumnjive kvalitete”, smatra Kocet.

tamna strana jeftine mode

Majica od 5 eura, problem od milijardi: Moda postala ekološki teret

Nova pravila kapitala

Budućnost neće pripasti najzelenijima, nego najpametnijima

Prema njegovim riječima, država bi trebala snažnije intervenirati na tržištu i povećati kontrole kvalitete. “Država treba s tržišta izbaciti sve proizvode sumnjive kvalitete, povećati kazne i kontrole i problem je riješen”, kaže Kocet. Dodaje da je, prema nalazima Državnog inspektorata, trećina meda na tržištu neodgovarajuće kvalitete. “I na tome sve stane, nema akcije, nema rješenja i nema podrške domaćim proizvođačima”, upozorava.

Problem dodatno pojačava činjenica da je domaće pčelarstvo izrazito usitnjeno, što otežava plasman preko velikih trgovačkih lanaca. Zato je velik dio domaćih proizvođača usmjeren na prodaju na kućnom pragu, tržnicama i online kanalima. Hrvatski problemi pritom nisu izolirani, nego dio šire europske slike. Europa znatno više troši meda nego što ga proizvodi, a taj je jaz u 2025. iznosio 188,9 milijuna eura. Iako je Europska unija drugi najveći proizvođač meda na svijetu, domaća proizvodnja pokriva tek oko 60 posto potreba tržišta, dok se ostatak uvozi.

Najveći europski uvoznici meda su Njemačka, Francuska i Italija. Nominalna vrijednost uvoza meda zemalja EU-a u 2025. iznosila je 855,7 milijuna eura, pri čemu je 24 posto otpalo na Njemačku, 11,6 posto na Francusku i 9,3 posto na Italiju. Istodobno, zemlje EU-a u 2025. izvezle su med u vrijednosti od 666,8 milijuna eura. Na vrhu ljestvice europskih izvoznika su Njemačka i Belgija. Njemačka sudjeluje u ukupnom izvozu meda Europske unije s udjelom od 15,5 posto, a Belgija s udjelom od 14,6 posto. Kocet međutim upozorava da i Hrvatska uvozi velike količine meda iz Njemačke koja nema dovoljno meda ni za svoje tržište.

Hrvatska je prema veličini izvoza meda tek na 21. mjestu među 27 članica EU-a, s udjelom od 0,51 posto u ukupnom izvozu Unije. Problem za manje proizvođače unutar Europske unije, pa tako i za hrvatske, jest činjenica da velik dio tržišta kontroliraju veliki distributeri i trgovački sustavi koji traže kontinuirane količine i stabilne cijene tijekom cijele godine. U takvom sustavu mali proizvođači teško mogu konkurirati volumenom pa se sve više pokušavaju pozicionirati kroz kvalitetu, lokalno podrijetlo i specijalizirane vrste meda. U Europskoj uniji sve se više raspravlja i o strožem označavanju podrijetla meda kako bi potrošači lakše razlikovali domaće proizvode od uvoznih mješavina. To je odgovor na tržište na kojem je, prema istraživanju Europske komisije, OLAF-a i Zajedničkog istraživačkog centra, čak 46 posto uvezenog meda patvoreno ili sumnjivog podrijetla.

Prostor za opstanak

Globalno tržište također prolazi kroz promjene. Svjetska proizvodnja meda u 2024. dosegnula je dva milijuna tona, dok je globalni izvoz meda u 2025. iznosio 1,98 milijardi eura. Međutim, svjetski izvoz meda prošle je godine pao za 6,4 posto, a među glavnim razlozima navode se klimatske promjene, trgovinske barijere i pad povjerenja potrošača zbog patvorenog meda.

Globalni trendovi pritom pokazuju da tržište meda više nije stabilno ni predvidljivo kao prije desetak godina. Klimatske promjene sve snažnije utječu na prinose i cikluse cvatnje, dok rast troškova proizvodnje dodatno smanjuje konkurentnost manjih proizvođača. Istodobno, tržište se sve više polarizira između jeftinog industrijskog meda i premium proizvoda visoke dodane vrijednosti, kakve razvijaju zemlje poput Novog Zelanda. “Upravo u tom dijelu tržišta europski proizvođači pokušavaju pronaći prostor za opstanak”, ističe Buturac.

Kina je najveći proizvođač meda na svijetu s udjelom od gotovo 23 posto svjetske proizvodnje, no Novi Zeland, zemlja s 5,3 milijuna stanovnika, najveći je izvoznik meda na svijetu. “To je potvrda kako tržište nagrađuje uspješne, bez obzira na veličinu zemlje”, kaže Buturac.